002 Stara dobra vremena

Danas ima sto vrsta doktora, otorinolaringolozi, urolozi, kirurzi, ortopedi, stomatolozi, a prije je bilo jel te boli odeš u pećinu/brvnaru/straćaru treću od tvoje i tu je doktor – za sve. I za slomljenu nogu i za ugriz kakve beštije i za stres od prekomjernog bježanja od raznih krvoločnih kvadripeda nakon neuspješne sačekuše.

Danas ima sto vrsta informatičara. Jedni znaju samo Microsoft, drugi samo Linux, treći samo programiraju u PHP a četvrti u Oracle-u, peti zna zamijenit RAM, ali ne zna krimpat RJ45 konektore dok šesti zna napravit državni proračun u Excel-u, a nema pojma jel mu printer USB ili LPT.

U vrime mojih početaka informatičara sredinom devedestih informatičar je bija u rangu gorespomenutih doktora iz 4 stoljeća prije Nove ere. Morao je znat sve plus još bar 20%. A ako nije zna sve mora se pravit da zna sve.

Najveća muka iz tih dana mi je bila mi je bilo lemljenje 9-pinskih konektora za serijske printere. U to vrime kabeli su bili teško dobavljivi ili su bili skupi ili šef nije tija da lemilica bude mrtvi kapital. Uglavnom nakon mog lemljenja komentar “viših instanci” bi obično bija “kako si ovo zalemija pari da imaš deset prstiju palaca”.

Srića to razdoblje je trajalo kratko tako da san te prve dane uspješno okonča sa 3-4 ispuštena diska na pod, desetak iskrivljenih nožica procesora i jedan bijeli dim iz AT napajanja.