019 ICC

ICC – Intel Channel Conference
IPI – Intel Product Integrator

Dakle, bija san ovo drugo i odlazija san u Zagreb na ono prvo. Tu se nalazila ekipa koji su bili vlasnici informatičkih firmi ili informatičari koji su bili poslani od strane svojih šefova. Obično je to bilo u Sheratonu ili u Cinestaru, posli se pribacilo u Antunovića, a još posli se ugasilo. Međutim jedne godine, mislim da je to bilo 2004, je bilo u nekom hotelu na 17 katu. Kako nisan iz Zagreba, tu san bija samo taj jedan put, pa san zaboravija kako se zove.

E, taj ICC je bija vrhunac, peak, bilo je preko 150 partnera iz Hrvatske, bogat program, konzumacija vrhunska, pića i ića. Još nije bilo našeg lokalnog “Intelaša” legendarnog i svjetski poznatog DJ BadAss-a (inače mog dobrog prijatelja) nego su konferenciju držala dva pereraša, čini mi se Slovaka. Dijelile se i nagrade. Pazi ovo: 3. nagrada neki Celeron, 2. nagrada Intel matična ploča (gornje klase) 1. nagrada najnoviji P4 2.8 GHz. Nagrade i gudizi su se obično dijelili na način da nakon izlaganja sudionici odgovaraju na pitanja po sistemu ko će prije ili da svi ubace vizitku u neku kutiju pa koga izvuče.

Međutim ovaj put su malo “zakomplicirali”. 3.i 2. nagradu će dijeliti izvlačenjem. Šta se tiče prve nagrade, dakle P4 na 2.8, u bubanj za prvu nagradu ulaze samo oni koji riješe test 100%. Kakav test majke ti mile? Da, da dragi moji uvalilo nam neki test da rješavamo nekih 40 minuta. I ništa, riješili mi test i dok smo bili na pauzi (kava, sokić, cigaret, spika) oni tamo ispravljali i nakon nekog vrimena pozvali nas unutra.
I govori onaj “jedan od one dvojice”: “Šta se tiče prve nagrade, znate da u bubanj ulaze samo oni koji su test riješili 100%. Kako je samo jedan partner riješio 100% prva nagrada ide direktno, pljesak molim, (ekipa se već počinje cerekati i pljeskati) i on pročita MOJE IME”.
Ja u zemlju propa. Mora san izać tamo isprid preuzet nagradu, a sidija san malo pozadi tako da dok san doša ekipa mi je dobacivala “uuuaaaa bubalice, buuuu štreberu”. Naravno, nisan se ljutija, ipak je sve to bila zajebancija.

Posli išli na ručak i nakon toga ja starom cestom “nizbrdo”.