024 Vrste kupaca

Malo iz maloprodaje. Maloprodaja nam je segment poslovanja iz koje vučemo određeni dvoznamenkasti postotak ukupnih prihoda, te samim tim uz veleprodaju i servis predstavlja bitan faktor naše egzistecije. Kupci koji dođu u našu butigu i plaćaju čekovima, karticama i gotovinom su maloprodajni kupci. O tim kupcima je riječ u ovom postu.

Vrste maloprodajnih kupaca:

1. Šetač

Šetač u biti nije kupac, nego osoba (pretežno muškog spola) koji se ne vidi kraj žene i dice u kući nego lunja po gradu ki budala. Dakle, nakon šta je potrošija 7 kuna džeparca, koji mu je dala žena samo da ga ne gleda na kauču sa daljinskim i teletextom talijanske lige, dok ona frega pod u kužini, u obližnjem bircu rastežući kratku kavu 1 sat i 15 minuta, dotična individua obilazi radnje, butige i dućane smetajući pošten svit da radi.

Šetača svaki malo iskusniji informatičar pripozna nakon 24 sekunde šta je uša u dućan, jer tako glupa pitanja ne postavlja ni Dino Mehmeda Mujkić. Tipično pitanje šetača je: “Kolko bi gušta, nako, jedan kompjuter, neloš, sa svin dodacima?” Nakon mog odgovora: “Pa, otprilike, onako ugrubo, zavisi o dodacima negdi oko 4230 kuna.” obično ode.

2. Stručnjak

Stručnjak je kurac, a ne stručnjak. Stručnjak je kupija zadnja 2 broja Bug-a i PCchip-a, nabubeta je napamet njihove debilne i od strane domaćih distributera plaćene tekstove (jer ko bi inače normalan i zdrav napisa da je npr. kućište od 225 kuna “odlično kako za uredske korisnike tako i za igrače”, a ono šrot živi) i onda taj stručnjek dođe mene piliti “jel ovaj monitor 2 milisekunde” nebi reć da ima desno oko od BORG-a.
Ujedno odajem malu tajnu, ako iko uopće čita ovaj blog. Kod monitora (LCD naravno) je najbitnije da imaju IPS panel.

Stručnjake obično spizdin rečenicama tipa “Brzina rada ovog procesora dodatno je poboljšana ugradnjom 64bitnog pipeline-a i povećanim taktom L2 cache koji je od ove generacije defaultne veličine 6 MB, što se najbolje vidi kad ti neko šalje poruku na Facebook-u”.

Ajde jebi nedilju, meni si doša prodavat muda za rodakve, a ne znaš razliku između AT-a i ATX-a…

3. Nesigurni

Nesigurni obično dođe u butigu u pratnji svoga rođe ili susjeda “koji se razumi u kompjutore”. Nesigurni obično šuti i teleći gleda i sluša kako njegov pajdo prosipa pamet praveći se važan i stručnjak. Obično rođo i nesigurni imaju neki dijalog u dućanu u po priče tipa “Ajme, a da to nije malo skupo, a? Jel men to triba?” – “Ne beri ti brigu, prepusti sve meni, to šta ti ja kažen je najbolje”.
Ljudi moji, lipo li je tuđe novce trošit, mora da je lipše nego tuđu ženu jebavat.
Volija bi dikod bit “rođo” od nesigurnog kad nesigurni ide kupit auto

4. Baja

Baja se ne čita sa dugim a, nego sa dva kratkosilazna a.,Baja ili lovaš ili frajer. Takav kad uđe to izgleda ki da će ne samo artikle kupit, nego i inventar. Tipična izjava “Daj mi najbolji kompjuter, nije bitno kolko košta”.

Evo baš maloprije je kupija Katedralu pa mu je ostalo 12.000 kuna sitnog za novi PC. Obično uzme ponudu i ode “kući po novce” i “doće sutra s parama”. Baja obično nema za papar, ali zato ima kompleks veći od piramide. Uz to je glup jer je pomislija da ga ljudi ne kužu.

5. Pomorac

Sve rečeno u postu br. 010.

6. Happy family

Na ove gledam sa simpatijom. Dođu kupiti kompjuter tata, mama, braco i seka. Tata bi tija turbo explozive grafičku, a mami je dovoljna i onboard. Braco pita “Oćemo dobit podlogu za miša?”, a seka mi razvuče rolu iz POS aparata po pločicama…

Uvijek u po priče mama tatu nevidljivo gurne laktom. Ovi tate su u biti jadnici, jer koji će kurac muškarac vodit sobon ženu u dućan kad ide kupit pikamer, kompjuter, pojačalo, ubodnu pilu?

7. SPN

SPN – slučajni prolaznici-namjernici. Ovo nisu kupci, ovo su debili koji ulaze u radnje smetati radni svit sa glupostima od kojih izdvajam sljedeće:

– imate prominit 200 za 2 od 100?
– oprostite, imate vatre?
– jel vi kopirate ode?
– jel ode u blizini frizerski salon “Julka”?
– imamo krasnih noževa, pilaju kamen, jeste zainteresirani?
– stari, imaš duvan?
– pomozite dobri ljudi dijete mi je bolesno, evo papiri ode…
– oprostite, jel se mogu poslužit telefonom?

8. Normalni kupac

Takav ne postoji.

9. Gospoja

Gospoju san ostavija za kraj. Gospoja je iskompleksirana i neizjebana tuka koja je arogantna i bahata i koja misli da je dama, a u biti je seljančetina. Ta te brate izmasira s pizdarijama, a ni sama ne zna šta oće. Ona u biti oće kompjuter da joj se druga tuka koja će doć kod nje na kavu divi. Jadna li je…

Još ako joj je muž neki lovaš tipa doktor ili advokat najeba si.

Preporuka: Gospojama ne prodavati ni pod koju cijenu.