056 Visoka trava

Kad neko kaže da se koristi računalom više od četvrt stoljeća onda to kod sugovornika izaziva ogromno strahopoštovanje. Sugovornik odma počne vagati svaku riječ da mu slučajno nebi kakva glupost ispala, jer ipak razgovara sa starom kukom. Čovjekom koji je vidija uživo BigFoot-a. Ne samo vidija, nego ga i drža u ruci. Quantum BigFoot.

Sugovornik misli: “Jeba te, pa taj čovik je programira dok san ja sra u pelene.” Ili, još mlađi sugovornik misli: “Jeba te, pa ovaj je programira “kompjutore” dok je moj čaća još igra na male branke ispo škole.”
Sve to može biti istina. Ja stvarno jesan programira, na kraju krajeva ja san po školi sofveraš, a ne hardveraš.

Međutim, prava istina izgleda drukčije…

Kažu da je razlika između dječaka i odraslog mužjaka samo u tome šta odrasli muškarac ima novaca da kupi svoje igračke. Ljudi moji, živa istina. Zadnjih 15 godina san potrošija na svoje igračke, koje radu na struju i benzinu, toliko da san moga kupit stan 20 kvadrata veći.

Građevinar se ne može igrat na poslu. Nisan nikad vidija da dva radnika na mišalici igraju ko će sa veće udaljenosti ubacit lopatu škalje u mišalicu.

Odvjetnik se ne može igrat na poslu. Nisan nikad vidija da tri advokata u kancelariji igraju na sakrivanje zagonetne fascikle.

Doktor se ne može igrat na poslu. Nisan nikad vidija da dva doktora igraju pikado na vrata sa špricama.

Informatičar se itekako igra na poslu. Informatičar je u biznisu igračaka. Kompjuter je igračka. Informatičar se na poslu non stop igra. Ja se igran. Svi se igraju. Operativni sustavi dolaze na tržište sa već ugrađenim igrama.

Koji sindikati? Koji krizni porez? Ako želite STVARNO viditi 500.000 ljudi na prosvjedu, izbacite Free Cell sa svih državnih kompjutera.

Tako da realno gledajući, ja san se više od 25 godina igra. Igra san puno igara, ali odma moran u startu reći da nisan ono šta neki nazivaju gejmerom. Više nako, malo rekreativna zajebancija. Više san volija logičke igre nego pucačine. Sokoban mi je bija miljun puta bolji od Doom-a. Od tih stvari igra san samo Quake2 jer je mjuza bila za popizdit. A i igrali smo to priko Interneta u mreži. I to priko modema na broj 9761 (ako se ko sića) sa Pentiumima 133 sa 32 MB EDO RAM-a.

CD od Quake2 si moga stavit u HiFi CD player i slušat tu mjuzu.

Tija san malo usporedit igre iz starih dana sa današnjim igrama.

Prije su igre bile igrive na računalima. Šta to znači? To znači da si ima kompjuter isti ki svi drugi i kad bi nabavija igru (na kazeti) nisi je instalira nego si je pokrenija odnosno učita (naredba je bila LOAD), uzeja bi u ruku ono šta kod plavuše ima šminke na vrhu i igra .Isto ki popit čašu vode.
Ako ti se igra nebi svidila, ili kad bi završija, resetira bi kompjuter i za 0,5 sekundi bi ima ponovo “desktop”. Naravno kad je operativni sustav bija u chipu. Zašto su od toga odustali nikad mi nije bilo jasno. Nikad se nije događalo da nekome igra radi brže, a nekome sporije, da nekome radi a nekome ne radi. Svima isto. Čisti informatički socijalizam.

Šta se tiče samih igara, igre je moga igrat svak. Sve je bilo jasno. Zašto? Zato jer su programeri ondašnjih igara bili ljudi od krvi i mesa, a ne gospoda programeri. Igre su bile jednom riječju zarazne. Miljun puta san tija itnit kompjuter kroz prozor kad nebi moga završit level u Sokobanu.

Danas su igre kurac od ovce. Prvo i osnovno, da bi neku igru igra moraš imat magisterij sa bar dva sveučilišta da uopće skužiš šta tu triba napravit. Onda, za većinu novih igara dida triba prodat komad zemlje uz more da uopće kupiš kompjuter na kojem to možeš igrat.
Nakon toga skužiš: jebo te konj pa ja iman samo 10 prstiju, a da bi vozija ovaj avion tribaju mi iz ramena rast 4 hobotnice. Budući da moderna medicina nije još dotle došla, informatička industrija se pobrinila da ti za razumnu naknadu uvali kojekakve dodatke sa programiranim botunima tako da to uopće moš igrat. I taman kad si sve skužija i kupija, izaša je patch nakon čije instalacije ti shotgun ne puca.

Nikad neću zaboravit kad smo žena i ja došli kod jednog prije na kavu, a ovaj teški ljubitelj flight simulatora. Odma počeja davit kako je instalira novi simulator i ubija nas je dok nismo rekli “Aj pokaži.” Na stolu mu stoji 10 komada hardvera za igranje te igre. I sad on pokrenija igru i nekih 10-15 minuta radi pripremne radnje da avion poleti. I non stop govori “A vidi ovo, a vidi ono.”
Na ekranu miljun satova, celera, brojeva, grafova. I s vrimena na vrime se neka kazaljka pomakne za 10 stupnjeva. I tako on tu nateže kožicu po ure, provjerava meteo podatke, provjerava ulje, pali klimu, šta ja znan, gleda, stiska neke botune, kad iz neke mire kaže moja žena “A kad ćeš više počet igrat tu igru?” – a govori ovaj “Pa igran već po ure”.

Ja doslovno lega od smija. Ali baš ono po podu. Eto kakve su današnje igre. Čovik igra po ure, a da buden iskren. nisan ni ja skužija da je igra počela. Nekako mi je ekran bija statičan. Mislija san da je u Settings-ima.

Spomenija bi dvi igre na kojima san izgubija najviše vrimena. Jedna je stara za C64, a druga je nova koju igran već 3 godine. Zašto se meni ove igre sviđaju, nije bitno. Ionako se o ukusima ne raspravlja.

Stara igra

Ime igre je “Battle trough time”. Mi smo tu igru zvali “Visoka trava”. Igra je imala 7 levela: I svjetski rat, II svjetski rat, Koreja, Vijetnam, III svjetski rat, Rat mutanata i In the begining. Ovaj šesti nivo smo mi zvali Rat mudanata. Inače, zašto smo dali igri ime “Visoka trava”? Ako kliknete na filmić, vidićete da kad se vozi ovaj autić svako malo neka crna prepreka stoji koju moraš upucat da prođeš. I, kad smo prvi put igrali moj prijo je vozija i zabija se u tu prepreku. Izgubija život. Pitan ga ja koji kurac se zabija. Kaže on “Mislija san da je to visoka trava”. I ostalo tako…

Nova igra

Nova igra koju igran je Travian. Igran je već 3 godine i kažu da je veća zaraza od heroina. Heroin nisan prova, ali virovaću na rič. Uglavnom, partija, odnosno server traje oko godinu dana. Ima stotine servera, a u nas 5. 4 u real time-u i 1 speed x3. Ja uvik igran na Hr1 i Hr4. Nadimak mi je uvik Quark (zato je blog na adresi quark.blog.hr), uvik san Rimljanin, uvik igran na ++ koordinatama i uvik iman istog sittera, frika, već treću godinu. Evo screen-shot sa završenog Hr4 di se vidi mojih confirmed 100.000 egzekucija. Uberi nadimak onog ispod mene… ja ću odvalit.

056_1