066 Uspješni MLM

Preduvod

Četvrti srednje je počeja moćno. ’86 je Kraftwerk izbacija Electric Cafe. Išlo se po ploču u susjedni grad, i dan danas je slušan, iako iman CD. Drugo polugodište je trajalo kraće. Te godine je bila Univerzijada pa smo maturirali krajem travnja. Cilo drugo polugodište razgovaralo se šta će ko upisat. Ovaj će FESB, ovaj će ETF, ova će ekonomiju, jedna je ošla na medicinu (iz informatike !!!). Samo je jedan reka da će na geodeziju. Prema pravilima bloga, a to je da se piše samo istina, moram biti iskren i napisati šta san ja mislija da je geodezija. Ja san to mudro rastavija na “geo” i “dezija”. Ono “geo” san zna da je zemlja, a “dezija” mi je nako bacala na eroziju, pa san zaključija da čovik ide na fakultet na kojem se proučava kako rijeka dubi korito.

Nije mi ža šta i ja nisan posta proučavatelj dubljenja korita, posta san informatičar starog kova, ali isto ću svom muškom mladunčetu savjetovati da razmisli o koritima.

Uvod

Čini mi se da san nedavno negdi pročita da je MLM čak i zabranjen u nekim zemljama.

Šta je to MLM, šta je to uspješni MLM, koje veze ima s geometrima, a pogotovo kakve to veze ima sa informatikom i informatičarima?

Pitanja je puno, ali Vaš informatičar starog kova nastojat će odgovoriti na sva ili će časno poginuti kao što je dosad poginuo svaki put kad nije znao.

MLM

MLM ili Multi Level Marketing je i onaj mamac, koji se ne koristi za ribe, nego za naivne bleke koji ni nakon 10.000 godina pisane povijesti još nisu apsolvirali činjenicu da kruh proizlazi iz motike, a ne iz piramidalne šeme koja ti nudi prekrasne mogućnosti zarade, bez da mrdneš kurcom, samo tribaš pljunuti 2.000 Eura i naći još 5 budala.

Dakle, nađeš još 5, pa oni svojih 5, znači imaš ih ispod sebe 30, i tako eksponencijalno nakon 4 mjeseca 227 milijardi ljudi radi samo za tebe i tvoji mjesečni prihodi prelaze vrtoglavih 15.000 Eura po minuti.

Jedini problem u ciloj toj priči je taj šta ljudi ima samo 7 milijardi, pa ako odbijemo djecu, starce, uboge i Eskime, ostaje nekih 3-4.000 glupana po državi, koji pljunu paru nadajući se da će za po godine krstariti Sredozemljem, pa kad skužu da su prdnuli u varčak, onda zovu policiju. Pod hitno triba uvesti zakon kojim se najstrože kažnjava glupost.

MLM ne može uspjeti, odnosno može, ali za one koji su to osmislili. Oni omaste brk, pokupu pare i piju ona pića sa slamkama i kišobrančićima dok ih rasne domorotkinje glade perušinom po jajima.

Ali, … kako je moćan ovaj “ali”, ima jedan MLM koji je uspija, odnosno ima jedna piramida koja svako toliko progresivnom metodom “izbaci” još jedan level, pa još jedan pa još jedan. I svaki dobro živi, sve funkcionira ko sat, svi zarađuju, i kako sad stvari stoje zarađivače još najmanje 50 godina.

Izmeri me nežno

Informatičar koji se bavi informatikom, a kupci odnosno korisnici su mu samo jedna vrsta djelatnosti, npr. programer koji je u trenutku inspiracije, ili zubobolje, napisa program koji se koristi u stomatološkim ordinacijama, jest informatičar, ali ne vidi “big picture”.

“Big picture” vidi samo informatičar koji radi sa cijelim nizom djelatnosti, počevši od odvjetnika, građevinara, arhitekata, geometara, državnih službi, ugostitelja, razno-raznih proizvođača, kućnih korisnika i gay udruga. Samo takav informatičar može tokom nekog duljeg vremenskog perioda, u radu sa korisnicima i kod korisnika, vidjeti kakva je općenito “situacija” u određenoj djelatnosti.

Znači, ima jedna djelatnost, konzument informatičkih roba, usluga i tehnologija, koja, šta bi reka naš narod “kuri”. I nije to samo instant hit za jedno ljeto, to traje već godinama i trajaće još ohoho godina.

Nikad neću zaboravit kad smo prodali prvi 19″ CRT monitor. U to vrime to je bilo ko da … danas neko ima USB stick od 2 Terabajta, ili 200″ superultrabrite LED TFT plazma injekšn rezolucije 65535×36863. Kupac tog 19″ monitora je bija geometar. Nas dva iz firme smo ga išli “montirat” da se nebi štogod “iskomplikovalo”, a u biti nas je čekala teča pidoča. Ne kupuje se ovakav komad hardvera svaki dan.

Uspješni MLM

Uglavnom, taj je ubrzo zaposlija nekoliko ljudi, pa još nekoliko. Pa je nakon toga nekoliko ljudi ošlo i svaki osnova svog geodetski ured. Pa su i oni zaposlili par ljudi. Pa su neki od tih ljudi ošli i otvorili svoje urede. Pa su u međuvremenu došli novi sa fakulteta i nakon nekog vrimena šta su radili kod ovih otvorili i oni svoje urede.

Tako da su u zadnjih desetak-petnaest godina ti geometri, od one prve čvilje koja je kupila 19″ CRT monitor, do danas, toliko metastazirali da ih ima više nego trafika po gradu. I svi dobro žive. Jes da su in aute većinom poprskane blatom izvana, ali izračunali smo da svaka kapljica vridi 10 Eura.

I sad ja, nako logički ali naivno razmišljan: koji kurac zadnjih godina oni non-stop miru, primiraju, snimaju, bodu okolo one pikete itd. Jedino šta mi je palo na pamet je da su belosvetske barabe rekle ‘rvatima: izmirite se, iskolčite se, isparcelizirajte se, uknjižite se, sredite knjige da vas možemo lakše kupit.

Sad će neko reći: pa šta, ima i doktora ki drva, ima i onih šta montiraju aluminijsku stolariju na svakom kantunu, na kraju krajeva ima i informatičara ki gljiva posli kiše.

Istina, ali geometri se drže. Imaju dogovor. Dogovor je sljedeći: Parcelacijski elaborat je 500 Eura. Gotovo.

Moš se jebat, ali ode kod nas neš nać jeftinije. To, kolko je on potrošija goriva, tinte, rola i papira nema veze. Sve to stane u 200 kuna. Usluga je toliko i toliko i ako ti je skupo upiši geodeziju , kupi Sokkiu, pa ga napravi sam.

Nema u geometara odmetnika, dumpera, koji će ić sjebat konkurenciju pa stavit cijenu 2.000 kuna i opet će dobro zaradit. Pa će onaj drugi stavit 1.800 i nakon nekog vrimena od cile te sjajne piramide ostane smo hrpa govana i cila djelatnost ošla u krasni kurac.

Ali zato u informatičara ima. I zato je informatika u uslužnom segmentu ošla u tri pičke mile matere.
Pogledajte samo malo oglase, medije općenito u koju se lakrdiju pritvorila ova naša informatika. Jedni drugima ruše posal do dna. Misle da će smanjivanjem cijene usluga ubit konkurenciju. Ko da konkurencija ne može ić još niže?

Kako nikome nije palo na pamet da će smanjivanjem cijene zaradit manje? Kako nikome nije palo na pamet da se samo blamiramo ki mala dica isprid kupaca? Kako nikome nije palo na pamet da seremo po svom zanimanju za kojeg školovanje traje do penzije?

Web stranice za 300 kuna. Dolazimo na kuću i popravljamo vaš PC. Čistimo Vaše računalo od virusa, a vi se ne trebate makniti iz naslonjača. Instaliramo Windowse u Vašem domu. Cijena 100 kuna. Cijena 75 kuna. Obratite nam se s povjerenjem. Ma s kojim povjerenjem će se korisnik obratit meštru koji ima reklamu da će neki superstručni posal, koji je njemu tehnologija Zvjezdanih staza, obavit za 100 kuna?

Koji dolazak na kuću? Pa automehaničar ne dolazi na kuću, nego mu moraš odniti u servis komad željeza na 4 kola od 1.000 kili jer “neće iđe, oće stoji”, a informatičar se toliko sroza da je čak poštedija linguzu da i taj jebeni PC od 10 kili ne nosi nigdi da se slučajno nebi umorija.

O majke ti mile, pa frizerka sa 3 srednje naplati 400 kuna frizuru dokonoj gospoji, a opet drugo jutro gospoja pari strašilo. I to svi znaju i opet idu. I ostavu još 50 kuna dobre ruke. Nemoš od srama platit kolko pita…

A onaj koji radi intelektualno jedan od najtežih poslova najmanje i najjadnije ga naplati. Osim doktora na hitnoj, kojima skidam kapu, smatram da informatičar radi jedan od najstresnijih poslova i u čast toj tvrdnji šaljem u krasni kurac svakoga ko mi kaže “Neš ti, samo tu nešto klikaš”. Klikaj ti, jeben te blesava…

Prošli tjedan san ima stres mjeseca. Nakon šta je interni “stručnjak za kompjutore” jedne firme proglasija da se iz tog računala ne mogu izvadit podaci i da diskove triba poslat u onu Recovery firmu, izvadija san ih ja i to sa 3.5″ floppy disketom.
Istina, ideja koja mi je pala na pamet bila je riskantna, zva san bivšeg kolegu da se konzultiran s njime, reka mi je da su šanse 50-50. Ali uspilo je. Dok san to radija 150 puta mi je zvonija mobitel “Oće li bit šta?” , “Aj molin te, spasi, ubićemo se bez tih podataka.” , “Jesi li više?”

Kad san uspija doć do podataka i krenija sa kopiranjem tih njihovih pizdarija još san dva dana govorija da ne znan šta će bit, da nisan još uspija, da san zva neke u Zagreb jer ovakav slučaj još nisan ima. Kad već moran trpit stres, kad već ne mogu to naplatit koliko vridi, eto vam onda malo stresa nazad zubo