073 Sile nečiste

Svaki pravi informatičar, a pogotovo informatičar starog kova, dosad se u svom poslu susreo sa raznim problemima od kojih su neki znanstveno objašnjivi, a neki neobjašnjivi. Danas ćemo obraditi problematiku misterioznih fenomena, zlih duhova, zone sumraka i općenito ruba znanosti informatičke tehnologije.

Naravno, prije nego iznesemo neke tvrdnje, zaključke i objašnjenja, moramo dati uvod, svima onima koji s informatikom nisu na ti, a s ciljem kako bi svi bili ravnopravni.

Tvrdnja: informatičar je ziheraš.

Objašnjenje: svaki informatičar voli eksperimentirati sa hardverom, ali i softverom, međutim više-manje uvik se ta eksperimentiranja izvode na “mašini sa strane” u kontroliranim uvjetima – čitaj servisu. Spojen na UPS, sa atestiranim električnim instalacijama kroz koje, gle čuda, teče 220V. Gleda se kako se koji komad hardvera u kombinaciji sa drugim komadom hardvera ponaša kad se na njega instalira neki komad softvera u takvom i takvom okruženju. I onda se izvode zaključci.

Zaključci mogu biti brzinski, cjenovni (traži se best-buy), ili jednostavno, ono što je u mom slučaju, traži se dobitna kombinacija.

Dobitna kombinacija

Za slučaj da je neka mudra glava pomislila da informatičari na poslu rješavaju složene algoritme pomoću kojih će pogoditi rezultat utakmice Jugoplastika – Debrecen, moramo je u startu razočarati. Ovdje se ne ispunjavaju listići, niti se gleda teletext talijanske nogometne loge, ovdje se traži dobitna kombinacija računala.

Kako većina računala koje male firme prodaju nosi jedinstveni ‘rvacki brend “Domaći složenac”, onda je sveti gral informatičara pronaći kombinaciju ploče-procesora-memorije-grafičke-diska-napajanja za koju može staviti ruku u vatru da će zadovoljiti većinu korisnika, da će uz vrlo male preinake-nadogradnje (a da se ne odstupa previše od osnovnog dizajna) zadovoljiti zahtjevnije korisnike, da će raditi brzo, stabilno i pouzdano najmanje 1.5-2 vremenskih perioda koliko traje jamstvo.

Tokom zadnjih 15-ak godina ima san dosta dobitnih kombinacija od kojih koje bi volija samo nekoliko istaknuti (da li Vas ovo podsjeća na “drug Josip Vrhovec je tom prigodom istaknuo…”), nadajući se da neću biti pila za tehnički 7b osnovne, za šperploču, iz razloga toga da ih hardveraši koji čitaju ove moje intelektualne prolive mogu usporediti sa svojim dobitnim kombinacijama.

Trijas

Matična ploča Asus TX-97 (već spomenuta u jednom postu, čini mi se da je preživila u hladnjači), Intelov Pentium I Socket 7 procesor, Ati PCI grafička kartica sa 4-8-16 MB, 32 MB SDRAM. Macase kućište. Nebi puno davija sa ovom starudijom, samo bi napomenija da se u ovu ploču bez problema moga ubost Intel Pentium, AMD i Cyrix.

Jura

Matična ploča Intel SunRiver SR440BX. Intel Pentium II Slot1 Klamath i Intel Pentium III Slot1 Deschutes. Ugrađena grafička nVidia Riva TNT 16MB a i postoja je AGP utor za dodatnu grafičku karticu. Macase kućište ili Aopen.

Kreda

Matična ploča Intel LaCrosse D865GLCL. Socket 478, DDR400 RAM. Intel Pentium 4 (pažljiviji čitatelj će zamijetiti da su Pentium I, II, III označeni rimskim brojevima, a Pentium 4 arapskim brojem. Tako ih označava Intel i tako ih moraju oznčavati svi.) Kućište Aopen, memorija Kingston, disk Seagate.
Ne mogu odoliti a da ne spomenem proliv onih koji se već 17-18 godina prave pametni i sveznajući na ovim područjima, čak imaju i zločestu stranicu za prolive drugih. E, pa gospodo draga objavite svoj proliv iz 12/2010, str.83 ispod 2006 piše “Pentium IV”, a tako piše samo totalni informatički antitalent.

Kenozoik

Matična ploča Gigabyte GA-73PVM-S2H. Socket 775 Dual Core ili Core2Duo. Ima ugrađenu nVidia grafičku, PCI-e za dodatnu grafičku (Ati sasvim uredno radi u ljutom konkurentu), HDMI, DDR2 Kingston, Gigabyte kućište (Aopena nažalost više nema), napajanja smo u zadnje vrime stavljali Corsair, Spire i Seasonic.

Ono što je zajedničko ovim dobitnim kombinacijama tokom godina je to da su sve imale ugrađene grafičke kartice za uredske/nezahtjevne korisnike, imale su mogućnost ugradnje dodatne grafičke, bile su u svoje vrime vrlo popularne platforme, radile su vrlo stabilno i brzo. Zajednička crta im je bilo i to šta bi se sa 2-3 harvderske intervencije računalo za po ure prominilo iz uredskog u video montažu.

Ovakvih računala je prodano na stotine, tisuće, možda čak i miljune, ako ne i miljarde i sva su radila. Kad kažem sva su radila ne mislim na to da kad se pritisne Power botun da se upali, nego na to da je postotak reklamacija na komponente bija promil od promila. Na prste jedne ruke radnika iz pilane su se mogle nabrojit crknute ploče, memorijski moduli i diskovi.

Dakle, cilo ovo moje uvodno testerisanje stidne dlake je bilo potrebno da zorno prikažem sa kojom pažnjom su se sklapala računala (sam sklapao) od probranih komponenti, u principu skuplja od prosjeka, iz razloga toga da kupac, koji će svoje teško zarađene pare potrošiti da meni da plaću, nema problema i da bude zadovoljan. Zadovoljan kupac se ponovo vraća kupiti na isto misto i zadovoljan kupac preporuča drugim potencijalnim kupcima di je kupija kompjuter i di nema problema.

Ali…

Da nema ovoga “ali” nebi ni ovoga posta bilo. Svako toliko, u prosjeku 1 godišnje, ima jedno računalo koje ima problema. I to ne bilo kakvih problema. U tom računalu od prvog hardverskog kvara do zadnjeg se promini skoro sve osim strujnog kabela i korisnika. I opet zajebaje.

Prelazak na “Tamnu stranu”

Svako računalo koje se sastavi prije prodaje bude testirano. Testiranje traje za vrime instalacije OS-a, instalacije programa, antivirusa. Prije smo vrtili Ziff-Davis benchmarke, a danas je dovoljan i OS ili Memtest. Teško da ćeš uspit Windowse instalirat ako je nešto u kurcu. Pogotovo RAM ili disk.
Tako da svaki PC koji izađe iz firme je ispravan. Kakav bi i triba bit? Nećeš valjda PC za kojeg znaš ili sumnjaš da ima neki hardverski škerac isporučiti kupcu znajući da će ti odma sutra jebati sve po spisku.

Prelazak na “Tamnu stranu” se događa nakon isporuke računala, kod kupca.

Sile nečiste

Dogodi se da u neka računala uđe Azazel. Osim šta sve mp3ce na disku promini u “Time is on my side” – The Rolling Stones, Azazel pali hardver.

Tako u tom kompjuteru prvo rikne RAM. Kupac ga donese na reklamaciju da se resetira sam od sebe ili da izbaciva BSOD svako malo ili da ne daje sliku na monitor svaki put kad se upali. Zaminiš memoriju. Nakon misec dana opet isti kurac. Opet zaminiš memoriju i opet staviš dva nova keksa od Kingstona ili Transcenda.

Ne prođe dugo, ode disk. Sad već nije zajebancija. Moraš sve iznova instalirati i gledati kako da vratiš podatke. To nije daj Mare pizde, ki prominit RAM 2 minute. Izgubiš cilo jutro.

Nakon 2 miseca već si zaboravija na Azazela, ali vrijeme je na njegovoj strani. Opet oša disk. Opet cilo jutro posla. Sad već sumnjaš na natprirodne pojave, bermudske trokute, i nastojiš šta je moguće kvalitetnije riješiti problem. Osim diska zaminiš i napajanje. Staviš čoviku još bolje napajanje, sa više stvarne snage (ako je ima 450W, staviš mu 500W), o svom trošku.

Cila ova priča dosad te debelo bacila u minus, na transportne troškove reklamacija potrošija si skoro cilu maržu, da ne govorimo o desetak radnih sati besplatno utošenih.

Međutim, nakon misec dana crkne novo napajanje… ono koje si preventivno stavija jače i bolje…

Sad već, vrlo oprezno, pitaš kupca ima li kakvih problema sa instalacijama kući. Ono, jel struja u redu, jel nulovana, jel još štogod rikava u kući, tipa bežični telefon, punjač za vibrator i tako. Kupac se, naravno, pravi grbav, uvik je sve u redu osim računala.

Ništa, zaminiš opet napajanje, zagrizeš brukvu i ideš dalje.

Sve bi to bilo dobro da nakon nekog vrimena ne rikne maderbord. Dobro, ne baš cila ploča, ode joj mrežna kartica. Kako u 99% slučajeva kod ovog kvara je kriv DSL, samo je to vrlo teško dokazati, ne preostaje ti ništa drugo nego još 50 kn troška i ubodeš čoviku mrežnu PCI.

Već je prošlo godinu dana od kupnje tog računala i kupac napokon dolazi sa “pravim” kvarom, kvarom od koga ti živiš. PC pun virusa, pali Windowsi. Informatičar jedva čeka ovakve, jer je to lipa lova na softverskom servisu.

Međutim, čovik ulazi sa računalom ispod ruke, vidno neurozan sa riječima: “Dobro, dokle ću ja ovo računalo nosit na servis, non stop neki kurac jebe, evo više ne mogu dignit Windowse.”

Aj ti sad njemu to naplati? Ništa, zagrizeš još jednu brukvu i pokrpaš mu to mukti.

Proučava san ovaj i slične mu fenomene godinama. Kako je većina ovih opsjednutih računala bila identična stotinama drugih, istih takvih samo prodanih drugim kupcima, sa identičnim komponentama, sa istog CD-a se instalirali XPPRO corp, nakon završnih analiza donija san slijedeći zaključak:

Kriv je korisnik. Garant bi taj PC kod nekog drugog radija normalno od prvog dana bez ikakvih kvarova. Međutim, baš tak korisnik, da je kupija bilo koji PC, bilo di, taj PC bi ima problem.

Taj korisnik širi oko sebe negativnu energiju iz tjemene i čeone čakre. Negativna energija ulazi u jadni kompjuter i tu napravi kažin.

PC kojeg taj korisnik koristi nakon godinu dana je hardverski skroz prominjen od onog PC-ja kojeg je kupija, a svejedno zajebaje tako da uzrok problema teško da je u računalu.