074 Hitnost

Prije po ure žena mi je otišla. Odvela je sobom djecu…

Nažalost, vratit će se. Otišla je na jedan dječji rođendan. Čudi me šta je stariji tija ić. Budući da imam nekoliko sati slobodno, napravit ću ono šta svaki odrasli mužjak napravi kad je sam u kući.

S obzirom da sam ja informatičar, i to starog kova, neću zvati nikakvu ekipu da pijemo žuju i gledamo 22 tupana kako nabijaju napuhanu oderanu životinjsku kožu, niti ću zvati napaljene ženke željne mog ugodnog društva.

Ja ću iskoristiti vrijeme i malo maltretirati susjede. Upalio sam svoju audio-video tehniku i izazvavši pad napona u kvartu pokrenuo Rock in Rio. Kad već maltretiram susjede, moga bi malo i online čeljad pa ajde da napišen jedan post koji je u skladu sa trenutnom situacijom u informatičkoj branši.

Tvrdnja:

Duljina vremenskog perioda u kojem znam da ću kupiti određenu stvar proporcionalna je cijeni te stvari.

Objašnjenje:

Da ću za 20 minuta kupiti žvakalicu, ne znan. Ako buden prolazija kraj trafike možda ću je kupiti, a možda neću. Uglavnom, pošto žvaka gušta 0,50 kn odluka o kupnji iste donese se 11 sekundi prije samog čina kupnje.

Da ću kupiti stvar od 500 kn (recimo cipele) znam bar 2 tjedna unaprid. Nisan od onih koji slučajno prolaze kraj dućana, “Vidi nove cipele!” baš bi ih moga kupit. Znan unaprid bar 15-20 dana. Kad će plaća (oće li??), koje su obaveze u međuvremenu i tako…

Da ću kupiti stvar od 100.000 kn znan bar 3-4 miseca unaprid. Sigurno mi se neće dogodit da se vozikan kraj auto salona i vidin novog Megana: “E baš super ženo šta smo prolazili ovuda, mogli bi uzet još jednog, ako se ovome opet razjebe varijabilna remenica, da imamo jednog u rezervi.”

Još rjeđe od nikad mi se događa da šetan gradom i vidim kuću na prodaju pa WTH, zašto je nebi kupija?

Dakle, kupnja stvari pogotovo onih koje guštaju više od jednog Starčevića se planira unaprid, ako triba i dva miseca. A ne ki muva bez glave u zadnji tren. Daj šta daš, daj šta imaš. POGOTOVO ako se kupuje za prigodu tipa rođendan, Nova godina ili neka druga pederana, uvozna i domaća.

Užasavam se onog šta dolazi sredinom prosinca, negdi oko 18-og i traje do 31-og. Godinama gledan uvik istu stvar i svake godine isti kurac. Iman osjećaj da ću ove godine puknit i poslat sve u kurac, ionako iman još neiskorišteno desetak dana godišnjeg.

O čemu se radi?

U ovoj priči postoje tri zainteresirane strane od kojih su dvi debelo u kurcu, a ona treća (koja se nalazi u sredini) najebe. Koje su to tri strane? To su kupac, informatičar (starog kova, mladog kova, šegrt i bez kova) i dobavljač.

Tradicionalno, negdi 5-6 dana prid vjerski blagdan koji se kalendarski nalazi par dana prije Stare godine, dolazi čeljad i kupuje računala, ali svi imaju jedan uvjet: da bude gotovo do petka oko ručka, da se može stavit pod borić.
Nabijen na kurac tebe i tvoj mozak i tvoj borić. Di si bija cili dvanajsti misec, nego si doša dan prije petka da ti za sutra bude spremno i isporučeno. I tako njih 15 u jedan dan.

Naravno, kako jedna “nesreća” ne dolazi nikad sama, obično su bundlirane još 2-3 u paketu. Lako to šta dolaze maloprodajni kupci tucati mermer u radnju, nego i veleprodajni svake godine, ali baš svake godine zovu za isti kurac i to isti ljudi iz istih institucija moje domovine.

“E, slušaj, nismo potrošili sva sredstva koja su nam dali, ostalo je nekih 4-5 iljada kuna pa dajte neko računalo ili laptop, isporuka može biti i u prvom misecu nama je važno da platimo sad” – “Ma nemoj mi reć, mi da plaćamo porez na dohodak i PDV zato šta si ti bija zaboravan, a račun u prvom misecu? Kurca ti? Sad ćeš za kaznu dobit laptop od 3.499 za 4.299 jeben te čmarata, da te jeben.”

Nikako kupce natirat da se napravi jedan DEFRAG, da se kraj godine rasporedi normalno unutar miseca, nego se svi situ zadnji dan i nabiju mi takav stres da i proliv seren utvrdo.

Nikako mi nije jasno da se ljudi odluče kupit stvar od 4-5.000 kn za 1 dan, možda su odlučili ranije, ali su bili lijeni otić do dućana? U svakom slučaju ili vas jebem glupe ili vas jebem lijene.

Dobavljači?

Posebna priča. Svake godine steknem dojam da su dobavljači one vjeroispovjesti čija godina traje 354 dana tako da nema šanse da nam se poklope Nove godine prije nego ja ostarim. Uvik ostanu bez robe “koja kuri” u najpresudnijem trenutku.

“Kad će doći?” – “Doće za desetak dana.” – “Pa to je iza Nove godine.” – “E” – “Pa šta se mene tiče, nemorate ni radit uvoz prije veljače, ionako neće bit pasa u prvom misecu. Koji kurac se niste napunili u dvanajstom misecu?”

Trubin cilu godinu, (da samo trubim… gudim, soliram, jodlam, tipkam) da se malo poslože te narudžbe, da odjeli nabave isplaniraju i izoptimiziraju zalihe za prosinac, ali opet će biti isti kurac: od 20.12. biće na lageru samo 18″ laptopa sa 7Ult za 14.000 kuna.

Mi?

Mi se pripremimo koliko možemo. Naši zadaci su dosta jebeniji. S jedne strane moramo pogodit šta će kurit i koliko da uzmemo, a s druge strane moramo skupit koju siću da to i ostvarimo. Ne možemo se pokrivat više nego šta je deka duga, jer dugi su prvi i drugi misec. Duža je veljača sa svojih 28 dana bar za 20% od svibnja koji ima 31 dan.

Poanta:

NE POSTOJI NIŠTA ŠTA JE HITNO, POSTOJI SAMO ONO ŠTA SE KASNO TRAŽI.