076 Japanska drama

Čemu sve računalo može služiti? Mnogim stvarima, o tome će biti riječi u jednom od idućih postova, a danas ćemo obraditi samo jednu fetu, odnosno krišku, odnosno šnitu, od cjelokupne torte mnogobrojnih računalnih funkcija.

Započnimo prepričavanjem jedne rasprave od prije par godina između jednog muškog bipeda, inače moje svojte, i mene. Nebitno ko je šta tvrdija, u biti smo obojica tvrdili isto, samo svaki na svoj način, a i složili smo se oko krajnje tvrdnje.

Pitanje je bilo: di ima više pedera, koja su zanimanja pederskija od drugih, ili su pederi podjednako raspoređeni u svim djelatnostima odnosno ljubav prema penisu nije povezana sa profesionalnom orijentacijom? I tako smo mi detaljnom i logičkom analizom došli do zaključka da je pederašenje ipak više zastupljeno u nekim profesijama nego u drugim.
Nekako nam nije bilo baš logično da ima podjednak postotak kitoljubaca među baletanima i među radnicima na skeli. Možda smo u krivu, ali mužjak koji je vidija lasteks gaće (ispod kojih se nazire kita ukoso) i reka: “To je ono šta ja želin raditi u životu” i mužjak kojemu je bija draži balun, skirol i karić od pjesmica o jeseni i ljubavi pa je završija ki pomoćni građevinski radnik, definitivno nisu isti kov mužjaka.

Da se razumimo, da nebi neko pomislija da ja ne volin pedere, ja ih volin, čak dapače, ja ih obožavan. Šta ima više pedera, bolje nama normalnima, imamo više ženki na izbor.

Analogno ovim tvrdnjama, mogli bi neku logiku primjeniti i na informatičko područje. Šta prosječni korisnik računala više voli raditi: stvarati sadržaje ili konzumirati sadržaje? Dok nisan počeja pisati ovaj blog bija san čisti konzument sadržaja, stvaratelj 1% (samo ono šta bi u firmi napisa neku ponudu, račun ili mail) tako da san radija 99% mišem, a 1% tipkovnicom. Mogla je biti i pokvarena, ja bi skužija nakon misec dana…

Šta ljudi kad upale PC više vole raditi: tipkati bjesomučno u wordu, excelu ili nekom knjigovodstvenom programu ili klikati mišem i slušati mp3ce, gledati divxe, otvoriti ih 5-6 pa odabrati koji film pogledati? Teško da neko može tvrditi suprotno i argumentima oboriti moj pravomoćni izrijek: ljudi su kupili računalo da uživaju u sadržajima koje su drugi ljudi stvorili. Televizija i radio su prijemnici za sliku i zvuk, PC je prijemnik za Internet.

Koji su to sadržaji? Glazba, video i tekst.

Nekako me muče čudne slutnje da prosječni korisnik najviše voli skiniti neki .pdf od 300 strana, recimo uputstva kako na Meganu zamijeniti kratko svitlo, pa lagano ubit popodne čitajući to zanimljivo štivo. Isto tako sklon sam tvrdnji da će prosječni korisnik češće upaliti mjuzu da svira nego film da gleda. Iz jako jednostavnog razloga: da bi pogleda film moraš napraviti defrag slobodnog vrimena i napravit rupu od 2 ure, te biti koncentriran, a za upaliti playlistu u winamp-u ti ne triba ništa, mjuza svira a ti radiš šta već radiš… onaj sa skele se izbeljija na kauč i pije pivu, a baletan pegla košulju na volane i striže dlake iz nosa.

Da se gejmeri nebi osjetili zapostavljeni, oni su čisti kozumenti informatičkih sadržaja, jedini sadržaj koji oni kreiraju je snimanje pozicije u igri.

Dakle, sad smo došli do toga da bi mogli ustvrditi sljedeće činjenično stanje: većini ljudi računalo služi kao “svirač” glazbenih sadržaja, makar i kao “još jedan od mnogih”, a određenom broju ljudi računalo služi i kao jedini glazbeni player. To su oni koji ne znaju za činjenice da je ljudski rod izumija magnetofon, gramofon, kvadrofoniju, kazete, CD, LD, DVD i BR. Doduše ovaj LD je bija prdac u potok, sve me nekako muči sumnja da će i BR zadesiti slična sudbina.

PC i Hi-FI

Pitanje: može li računalo kao glazbeni player u potpunosti zamijeniti Hi-Fi komponente koje su posebno za tu namjenu dizajnirane i proizvedene, a pojedine cijenom višestruko (sa dvi nule višestruko) nadmašuju cijenu vrhunskog računala?

Napomenimo, za one koji ne znaju, da Hi-Fi dolazi od High Fidelity, odnosno “visoka vjernost”.

S obzirom da sam ja audiofil, doduše siromašni audiofil, ali ipak audiofil, najradije bi ustvrdija da neće, ali kako se kroz povijest tehnologije pokazalo da ne pobijedi bolji nego zastupljeniji, odgovor ću ostaviti da visi…

Malo stariji i upućeniji će se sigurno sjetiti kako je VHS pomeja Video2000 koji je bija za 3 klase bolji, na kraju krajeva kazeta se mogla okrenit na B stranu. Kvadrofonija je bila bolja od sterea, pa ipak ništa od nje.

Međuitm, ipak možemo usporediti slušanje računala i slušanje Hi-Fi komponente. Pretpostavimo da su na pojačalo spojeni i CD i PC. Pravi audiofil na ovu situaciju stavlja luk oko vrata, uzima veliki križ i govori “Biži vraže od mene”, ali meni je svejedno računalo spojeno na AUX. Recimo da imamo istih glazbenih sadržaja i na računalu i na original optičkom mediju (pravi audiofil prazne CD-ove koristi samo za odbijanje policijskog radara).

1. Brzina korištenja

Od skidanja mašne i vađenja iz celofana, pa do zvučnog vala koji djeluje na čekić, nakovanj i stremen prođe različit vremenski period za različit uređaj. Otkad upališ računalo pa dok ne pritisneš play može proći poprilično vrimena. Ponekad i beskonačno, ako baš u tom trenutku tvoj omiljeni OS otkaže poslušnost.
CD upališ i stisneš play, on svira trenutno.

1:0 za Hi-Fi

2. Trajnost opreme

Zna se koji je prosječni radni vijek računala. U najboljem slučaju koliko mu je jamstvo. S obzirom koji “brand” prevladava u ‘rvata, sastavljen na najmodernijoj liniji čiji je kapacitet 365 K PC/year, dobro da i toliko potraju. Prosječni radni vijek Hi-Fi opreme je najmanje 20 godina. Osobno posjedujem 2 CD playera. Sony CDP-461 kupljen negdi ’94 i HK HD 950 kupljen ’07. Oba rade savršeno.

2:0 za Hi-Fi

3. Jednostavnost

Hi-Fi: open, close, play, stop, rew, fwd. Za korištenje ti triba samo palac.
PC: za poslušati slijed nula i jedinica koji se nekim čudom pretvaraju u glazbu triba ti desetak predradnji. Da ne govorimo da je samo 3,14% računala opremljeno daljinskim, tako da se Next i Stop nabada strelicom miša u modernim LCARS sučeljima softverskih playera.

3:0 za Hi-Fi

4. Kvaliteta zvuka

Prije nego zabijemo četvrti zgoditak moramo malo prokomentirati i ovaj parametar, čisto poštenja radi. Slušamo li sa računala mp3ze znamo i sami da je zbog kompresije, odnosno sažimanja datoteke, jednostavno “okinut” donji i gornji frekvencijski opseg.
Ovaj “naše gore list”, koji je sudjelova u razvijanju algoritma, pametno je zaključija da ljudsko uho nakon otprilike 14-15 godina starosti uopće ne čuje određeni frekventni opseg, pa ga je samo bacija u kantu od smeća. A od one sredine koja je ostala malo je i tu badnija, a sve u smislu da krajnji rezultat bude 1 minut = 1 MB. Što je negdi desetak puta manje od nekomprimirane audio datoteke.

Međutim, to se ipak i te kako čuje. Kod slušanja mp3 glazbe fali ti pola pjesme.

Još ako se glazba sa računala sluša na PC zvučnicima onda sve skupa zvuči kao sex dva kostura na limenom krovu. Inače najbujniju maštu u svemiru nemaju tvorci Zvjezdanih staza, kao šta je neuki puk pomislija, nego marketinški odjeli proizvođača PC periferije. Zvučnik ko kutija cigareta, a 50W.

Prije će PDV past na 10% nego šta će Logitech napraviti zvučnik koji će svirati kao Sonus Faber.

4:0 za Hi-Fi

5. Ko kome stremi?

Ko kome stremi? Šta priča ovaj? Dakle, da li Hi-Fi se više želi “poračunaliti” ili se PC više želi “hifizirati”?

Kako napredak Hi-Fi opreme pratim kroz stoljeća (počeja san u 20-om, a sad je 21), nisan baš primjetija da se proizvođači Hi-Fi opreme razmeću nekom kompatibilnošću, nekim marketingom, nekim opcijama kako bi se približili informatici. Jedino šta su neprimjetno stavili na stražnji panel uređaja COM port, ali to čisto zbog nadogradnje uređaja.

S druge strane, informatički uređaji su se “hifizirali” do besvijesti. Zvuk vakav, nakav, naljepnica ovakva, onakva, Blaster, Pro, HiFi, pozlaćeni kontakti, zlatni kontakti. A sve s ciljem da poraze domaćina na njegovom terenu. A ne mogu…

Ekstremni primjer pokušaja jednog renomiranog proizvođača informatičke opreme da do yaya “hifizira” svoj proizvod je Aopen matična ploča AX4B Tube. Pogledajte “cijevaša” ispod PCI slota.

076_1

 

5:0 za Hi-Fi

6. Edukativna strana

Šta bi reka legendarni Travničanin: “Dok seren, ja učin, na primjer da se roba pere na 30, 60 i 90 stupnjeva”.

Pravi audiofil dok sluša glazbu također uči. Recimo dok slušaš “Oči bez lica” saznaš da se pjevač zove William Broad. Da ne govorimo koju količinu korisnih informacija možeš saznati sa omota gramofonskih ploča. Ovo je razlog zašto je jedan proječni audiofil obrazovana i načitana osoba, dok je prosječni konzument mp3ca obični tukac kojemu se 20% glazbe zove track1, track2, itd u direktoriju “Ceca”.

6:0 za Hi-Fi

7. Legalnost

U ciloj ovoj priči nesmimo zaboraviti ni zakonsku stranu. Jes da to uopće ne tangira 99,9999% čeljadi, ali moramo priznati da postoji. Naime, više manje sva glazba koja se nalazi po diskovima, stickovima i CDR-ovima je ilegalna.
Glazbeni stvaratelji i mnogobrojna industrija su oštećeni za miljarde, ali ko in je kriv. Nisan baš primjetija da je Larsa Ulricha iz Metallice sjebalo najnovije poskupljenje goriva. (Inače jedan od najžešćih protivnika mp3, siromah…)

Svaki audiofil je 100% legalan. Ono šta prosječni bubuljičavi mulac ima na USB sticku od 200 kn mjuze, to se kod audiofila nalazi na 12 metara kvadratnih police sa original CD-ovima za koje je izbrojija cca 100 kilokuna. Da mu žena to skuži bija bi pokojni audiofil…

U isto vrijeme prosječni korisnik ima najviše albuma grupe “Traxdata”.

7:0 za Hi-Fi

8. Gubitak podataka

Vrlo bitni parametar. Jednom linijom zloćudnog programskog koda kompletna fonoteka prosječnog korisnika može nestati bestraga. Da ne govorimo da odlazak diska u vječna lovišta sa sobom obavezno povlači činjenicu da se sve mp3ce također sele kod Manitua.
Prosječni audiofil je s ove strane kompletno zaštičen kao lički medvjed. Jedino čega se boji je pljačka, međutim čisto sumnjam da noćni bravari iznose iz domova 25 kilograma original CD-ova koje će kasnije prodati za 150 kn…

8:0 za Hi-Fi

9. Level

Kako prosječni slušač mp3ca svoju mjuzu nabavlja iz više nego jednog provjerenog izvora, tako su i isti napravljeni različito, odnosno postoje različiti intenziteti glasnoće kod raznih datoteka koje se nalaze na istoj playlisti. Tako je neki glasniji, a neki tiši.
Prema tome uvik triba pojačavati i smanjivati zvuk. Čista gnjavaža. Naravno, ovo se može korigirati, ali prosječni slušač mp3ca je neuka lijenčina.
Kod Hi-Fi nema ovih problema.

9:0 za Hi-Fi

10. Ritual

Kažu da pušać puši zbog rituala prinošenja cigarete ustima. Ne bi zna, iako sam pušač već 28 godina, ne znan ni zašto pušin, ni zašto san počeja ni kad ću prestat. Dabogda kutija bila 100 kuna, valjda bi me to naučilo pameti.

Kod slušanja glazbe na računalu nema rituala. Istina, cila priča debelo seže u domenu duhovnog i vjerskog, oće li se digniti Windowsi svaki put kad se upali PC, ali to je sve.

Audiofilu je slušanje glazbe na njegovoj Hi-Fi opremi ritual. Bilo da želi slušati CD ili ploču, najveći gušt je stati isprid police i lagano izabirati među šarenilom original omota.
Onda se ploča lagano izvadi iz omota držeči je za rub, tako da rub siječe jagodice prstiju i nakon toga ono neizostavno “Huuu”, dah pun duvanskog dima, mirisa čevapa i kapule kojim se skida prašina.
I dok se igla približava ploči, pa kad počne lagano pucketanje c-c-c-c-c, ne postoji ništa šta se može s tim usporedit. Kad samo pomislin da se neki bodu u žilu, a dovoljno je stavit ploču na gramofon.

10:0 za Hi-Fi

Nadam se da sam barem malo približija problematiku slušanja glazbe na PC računalu i slušanja glazbe na Hi-Fi opremi.

Iako je rezultat 10:0, ne znam ko će pobijediti.

Mislim da se ovaj događaj odigra 1996. Prijatelj, kum, drug, starešina, knjigovođa i ja išli na Audio sajam u glavni grad. U Šere. Tako mi seljaci zovemo Sheraton. Išli smo nas dvojica.

Usput smo malo ćirnili i na Info, baš samo bili na predavanju dr.sc.Svena Holblinga. Nije čovik bija dosadan, nego smo se nas dvojica cilu noć drndali u vlaku na drvenjačama, pa smo zaspali u prvom redu. On se ubija ki beštija kako bi najbolje prezentira prednosti NT 4.0 servera nad konkurencijom, a dva lika u prvom redu hrču ki zaklani. U jednom trenutku smo se probudili, a on gleda u nas i smije se. Zemljo, otvori se…

Dakle, jedna od odlika informatičara starog kova je da se on ne uspavljiva Crvenkapicom i Snjeguljicom nego pričama o serverskim operativnim sustavima.
“A onda je zločesti Microsoft ubija dobrog Netscape-a…” Baš ću večeras malu provat uspavat sa “Bio jednom jedan DOS…”.
Ako zaspe moja je, ako ne, od susjeda je.

I, nakon toga smo otišli u Šere malo bacit oko na najnoviju opremu koja služi da humaniod uživa u vrhunskom zvuku i vrhunskoj slici. Iako smo znali da nas dvojica nikad nećemo imat 50.000 kuna viška za kabel od pojačala do zvučnika dug 4 metra, a debel ko ruka.

Obilazili smo sobe i divili se vrhunskoj opremi, pojačalima, CD playerima, zvučnicima i zvučničkim kabelima.

Nekako smo se našli u jednoj sobi u kojoj je taman počinjala prezentacija 5.1 sustava. Zauzeli mi borbene položaje, svjetla se zamračila i muk. Ima počet svaki tren. Prikazivali su se inserti iz 3 filma. Speed (1994), Kralj lavova (1996) i još jedan, ne mogu se sitit.
Onda san prvi put čuja 5.1 zvuk, kristalno čist, vrlo jasno definiran, točno si zna “di je” izvor zvuka u prostoru – recimo “metar ipo poviše ruba ekrana, malo ulivo”. Savršenstvo.

U jednom trenutku prijatelj se nagne prema meni i kaže jednu od najlegendarnijih rečenica svih vremena: “Jebate, ka je vako dobar zvuk, gleda bi bilo šta pa makar i japansku dramu”.