085 Mrežni printer

U ovom postu bavit ćemo se problematikom mrežnog ispisa na uređaj koji neki nazivaju printer, neki pisač, neki tiskač, neki štampač, a neki ga uopće ne nazivaju jer nemaju ni za papar, a kamoli za toner od 400 kn.

Prije nego odlučimo koji je naziv NAJISPRAVNIJI, opet moram dati neke paralele sa drugim djelatnostima kako bi argumentira svoj stav, a i kako bi neuki puk štokod naučija.

Za ovaj post malo ćemo se dotaknuti astronomije, mog omiljenog područja, i astronoma Protića. Dakle, u astronomiji vridi pravilo ko otkrije nebesko tijelo ima mu pravo dati ime. Tako nebeska tijela koje je otkrija šjor Protić imaju imena Srbija, Yugoslavia, Beograd, Tito. Nadaren momak, nema šta. Ja samo znan da ja otkrijen koju kamenčinu u svemiru sigurno mu nebi da takva debilna imena.

U svakom slučaju, ‘rvati nisu ni otkrili ni izmislili printer, tako da sva naša pižđenja oko pisanja i tiskanja su sranje kroz gusto granje. Pravilan naziv je printer.

Nema dugo, dobija ja poziv iz jedne firme od osobe koja je zadužena da me zove (inače zovu svi …) da donesen obični laserski printer u jednu kancelariju, spojin ga tetki na PC i šeran ga da i ove druge dvi kokoše mogu printat. Dakle, ne mrežni printer nego vulgaris laser na USB, ali na kojeg će printat i ostali korisnici preko mreže.

I, dođen ja sa printeron ispod jedne ruke i USB 2.0 1.8m kabelom i računom ispod druge ruke u dotičnu kancelariju, ne znajući da ću samim činom svog ulaska u njihovu socijalnu jazbinu na sebe navući gnjev božji.

O čemu se radi? Pa doša san u 09:45, taman kad su vrijedne službenice trebale ići na marendu od 10:30-11:00, pa san ih poremetija šta san doša 45 minuta prije. Ko zna oću li bit gotov za 45 minuta, pa možda zakasne na marendu… Jesan in sjeba koncepciju, a?

Ništa, jebe se mene šta one seru, laganini ja raspakira printer i stavija ga ovoj prvoj na stol i krenija sa instalacijon. Inače, za neupućene korisnike, instalirati laserski printer na USB port, a potom ga podijeliti da i drugi u mreži mogu na njega printati po težini posla u ocjenama od 1 do 100 spada oko +1. Ne znan šta bi bilo lakše od ovoga… prominit strujni kabel od računala?

Ajme, sad ka san spomenija strujni kabel moran opet skrenit s teme i opisat jedan svoj proliv od prije desetak godina… biću kratak. Naručiva ja robu kod svog dobavljača, između ostale robe i strujne kabele. Kako se ta sranja naručuju jedan put u 6 miseci uzmeš 100 komada pa trošiš, ko ga jebe. I, nako ja vrtija po cjeniku i vidin srtujni kabel PC 186, (recimo 10 kn), a strujni kabel PC 184 duplo jeftiniji, (recimo 5 kn).

Jebi ga, nisan provjerava pa san mislija da je 184 kraći od 186. Normalno, meni se oči odma pritvorile u $ $ ki u crtanom filmu, kupiću duplo jeftinije, a ostaviti istu cijenu. Uzeja ja 100 komada. Kad ono došla roba sutra, puna kutija onih strujnih kabela ki za radio ili brijači aparat.
Ajme šta san popizdija, zoven ja ovoga gori (nije jadnik Nisam Skrolo, nego jedan drugi koji je nažalost dobro skrola) i napa ga ja koji kurac mi je posla ove kabele. Kaže on da mi je posla ono šta san naručija, tek onda san skužija da san se zajeba i to vrhunski, a sve zbog lapoguznosti.

I, skinija ja one naranđaste plastike, izvuka onu traku iz tonera i stavija ja CD s drajveron, taman još iman 5 minuta posla skupa sa šeranjem kad počele ove druge dvi pizdit da kako je to ova dobila printer, a radi tu tek 6 godina, a njih dvi priko 20, da je to priko reda, ovo ono, ja sta pa ih gledan. Srića šta je ova šta joj ide printer na stol izašla.

Kako je informatičar starog kova uvik spreman za debatu, pogotovo kad iman na lageru bojevu municiju, odma san ispalija nekoliko rafala:

– Prvo, nisan donija njoj printer nego firmi, a staće na njezinom stolu.
– Drugo, sve tri ćete printat na njega tako da ste i tu ravnopravne.
– Treće, ako ćemo realno gledat, bolje da njoj krade misto na stolu nego vama.
– Četvrto, ona je ta koju ćete non stop smetat daj, dodaj mi papir šta je sad izaša.
– Peto, ona je ta koju ćete non stop smetat daj, nestalo je papira, dodaj u printer.
– Šesto, ma koliko neprimjetan, ipak postoji prah tonera koji lebdi okolo, šta si dalje to bolje.

Ali nevjerojatno je koliko su neki ljudi tvrdoglavi ko mazge. Ma koliko ja pizdija, ove dvi su srale kako je ona dobila printer, a njih dvi nisu.

Kako iskomentirat ovo? Kažu da besposleni pop i jariće krsti. To oće reć da onaj ko nema pametnijih stvari nervira se oko pizdarija (jedan moj poznanik malo ogreba aluminijsku felgu pa kupija novu… šteta šta Raškovića više nema, nebi mu sigurno bila kriza…).

Da su ove tri tuke u privatnoj firmi bile bi sritne šta uopće sidu na stolici, a ne na škanjelu, ali ode se radi klasičnom primjeru uhljebiteljstva i u principu (a to san i tija reć, pa opet nisan) dobile su printera u kancelariju taman toliko koliko ih i triba bit. Jedna, a ne tri.