088 Politički

Tija san pisat o nečem drugom, naravno o informatičkim pizdarijama i zbunjenim korisnicima, međutim zadnjih dana situacija u ovoj posranoj državi je takva da je sasvim izvjesno da je ovo početak kraja.

Nisan tip od politike, nisan član ni simpatizer nijedne političke opcije, kad su izbori glasan šaroliko, jedino nisan nikad esdepeu da glas. Branitelj sam koji je vrlo vjerojatno da je tija moga izboksat penziju u visini 90% plaće koju iman danas, međutim tip sam koji voli srati, a ne volin da mi se kaže lako je tebi ti si u penziji. Zato radin i seren.

I, dakle, prosvjedi po državi, milicija neda ljudima do Markovog trga, portali, televizija i tisak različito prinose i komentiraju situaciju. Neizabrana od naroda, a vršiteljica dužnosti predsjednice vlade sere da ako budemo prosvjedovali da se oprostimo s Evropom. Pa boli me kurac za Evropu.SVAKI MALI NAROD KOJI JE UŠA U VELIKU ZAJEDNICU IZGUBIJA JE SVOJ IDENTITET I NESTA. Drugi seru da se tako ne prosvjeduje, da triba mirno, da ne triba huliganstvo, da ne triba razbijat.

Uopće se ne slažen sa teorijon mirnih prosvjeda. Jebo te, koji mirni prosvjed? Koji je to prosvjed ako ne lete tikule u miliciju? Koji je to prosvjed ako nema razbijenih glava, ako se ne viče miliciji “Mrš đubrad šta tučete radni narod.”

Kako je to Smoje lipo napisa, a Meštar u Velom mistu reka: “Pravi čovik nikad ne viče živija. Pravi čovik uvik viče DOLI. Ko god je gori, triba uvik vikat DOLI.”

Paljenje zastave? Jeba te grk, svi graknili, kažu čak do 3 godine robije. Neš ti stvari, komad štrace.

Uglavnom, da ne trackan više, ionako 70% tekstova napisanih od 01.01. se odnosi na ovo stanje, odnosno sranje. Samo bi ukratko napisa svoje mišljenje, pa ako se ko slaže nek se slaže, ako se ne slaže, jebe me se.

Pokazatelji.

Svak u svojoj djelatnosti koju obavlja duži niz godina (ja 16, zato i jesan starog kova) može usporediti neka prošla vrimena sa pretprošlim i sadašnjim. Prije 15 godina prodavali smo 1 PC tjedno i imali 3.600 kn plaću. Stvarno me je bilo sram reći kolika mi je plaća kad su prosječne plaće onda bile 2.000 kn. A ja mulac iljadu maraka.

Prije 10 godina prodavali su se PC ko mutavi. Prije 5 godina počeli su se prodavati laptopi ko mutavi. Sad smo mutavi. Nije stvar u tome da je došlo do zasićenja tržišta. Ni približno. To je glupo razmišljanje. U Hrvatskoj ima 4ipo miljuna ljudi, šta bi tribalo bit 4ipo miljuna postola? Ima najmanje 100 miljuna postola… isti kurac je i s mobitelima, ima 6 miljuna mobitela. Kompjutera nema ni približno koliko čeljadi, znači tržište ima kapacitet progucat još najmanje ovoliko hardvera koliko ga je progucalo zadnjih 15 godina.

Međutim, sve je stalo. Ne postupno, ono ki da vidiš semafor na 200 metara pa 5-4-3-2-1-ler. Semafor se najedanput stvorija 3 metra isprid haube sa crvenin svitlon i mi smo “stali u mistu”.

– “Jel se može popravit neispravni memorijski modul?” Jeba te konj, prije godinu dana bi odvalija na vako pitanje, sad me tuga vata.

– “RAM dođe 200 kn.” – “Dobro, popravi i zovi kad bude gotovo.” – “Alo, gotovo je.” – “Dobro.” …Evo ga nakon 15 dana. Prije bi popizdija koji kurac mi stoji kašeta u servisu 2-3 tjedna zbog kvara od 100 kuna, sad mi je sve jasno.

– “Dobar dan, jel vi prodajete polovne kompjutere?”

Sve se svelo na životarenje. Zadnje vrime pitan dobavljače kako drugi uzimaju. Na kapaljku, niko više ne “lageriše”.

Kad nakon ovih ulaznih parametara obavin procesiranje u sivoj masi mogu samo slijedeće zaključiti:

Neće biti bolje.

Za 2 godine ćemo reći blažena 2011 i 2012.

Sve više i više ljudi ulazi u kategoriju “nema šta izgubit”, a takvi su najopasniji. Kad ih se skupi kritična masa odjebali smo karijeru.

Rješenje?

Neman pojma… u pastire?