089 Čemu služi računalo

Dosta toga je ode pametnoga i manje pametnoga rečeno o informatici, informatičarima, računalima, ali nekako mi je promakla činjenica da nisan objasnija štovanom čitateljstvu čemu služi računalo. Došlo je vrijeme da se taj propust ispravi.

Svrha računala u smislu “čemu sve to?” može biti mnogostruka, ali kako sam ja (kao i svi velikani u povijesti uostalom) pristalica pojednostavljivanja stvari napravit ćemo standardnu podjelu na 1, 2a i 2b te ćemo svaku stavku argumentirano objasniti kako bi individua koja ima otvoren ovaj blog u svom browseru još jednom na kraju čitanja posta pomislila “Uf, srića moja šta čitam informatičara starog kova, mog(l)a san ga nedaj bože ne čitat, a to bi onda bila ogromna rupa u mom znanju.”

Dakle, pod 1 je korištenje računala od strane insidera (informatičara) a pod 2 korištenje računala od strane outsidera (korisnika) i to 2a kućnih korisnika i 2b poslovnih korisnika. U ciloj ovoj priči postoji jedna mala komplikacija, a to je npr. Informatičar-programer koji može biti pod 1 međutim ipak ga trpam u 2b jer mu računalo služi kao sredstvo za rad, a i inače mi softveraši nisu draga čeljad, pa ih ne želin kraj sebe niti u istoj rečenici.

1 Insider

Čemu služi računalo informatičaru hardverašu? Čemu meni na poslu služi računalo? Triba li meni kao profesionalcu koji živi od toga da prodaje računala, popravlja računala (u servisu i kod korisnika), rasteže kabele po firmama, diže mreže itd. uopće računalo na radnom stolu?

Moje mišljenje je da ne triba.

Drži li automehaničar svoje auto non stop u radioni? Ako neko dođe sa nekin kvaron da on kaže “Mislin da ti je ciklotron odjeba, čekaj sekund da ga razvidan sa svoje aute pa ćemo provat na tvojoj, pa ako je naručiću ti novi.” Moš mislit… Pravi mehaničar zna šta je čin upališ motor, a ako ga nemoš upalit (crklo napajanje), opet zna zašto ga nemoš upalit.

Ima li psihijatar jednog luđaka na lageru da se igra s njime dok nema pacijenata? Naravno da nema, pravi psihijatar čin uđeš kod njega odma zna jel ti tribaju žute ili crvene tablete.

Dakle računalo informatičaru služi za mlaćenje prazne slame, ispunjavanje glupih obrazaca za evidenciju radnog vrimena koje triba isprintat u boji i ostalih nedefiniranih radnji od kojih sam posal nema neke pretjerane koristi.

2a Outsider – home user

Kao šta sam podnasov kaže, ova grupa korisnika spada pod kućne korisnike, odnosno i one korisnike računala koji ga koriste u one svrhe kojima nije za cilj stjecanje materijalne, financijske i druge koristi.
Ova grupa korisnika je najpametnije, najbolje i najkvalitetnije iskoristila sve mogućnosti uređaja koji se naziva računalo.
Ova grupa korisnika je također i najeduciranija što na hrvatski oće reći najviše zna o svom uređaju. Naravno, ima i tukaca unutar ovog podskupa korisnika, ali toliko su rijetki, a i kriteriji po kojima se određiva stupanj čobanluka kod ove ciljane skupine su mutni. Zašto bi gejmer koji je kupija PC da može ubijat čudovišta mora znat kako se podeblja tekst u Wordu?

Kod ove skupine korisnika nema greške.
Jel ti triba ona pisma šta je uvik išla oko ponoć u Gimnaziji? Nema problema D:Mjuza – Visage – Moon over Moscow.mp3.
Jel ti triba slika Kornata? Nema problema D:Slike – Lito2010 – Purara.jpg

Kućni korisnik je korištenje računala doveja do savršenstva. Slike složene, glazba složena, filmovi složeni, favoriti složeni, juzernejmovi i pasvordi za razne Internet servise obično stoje u šifre.txt.

Uglavnom, sve je na svome mistu i doći do bilo kojeg podatka, slike, multimedijalnog zapisa je pičkin dim. Kućni korisnik je organiziranošću svojih podataka i brzinom pristupa istima pomaka granice kvantne fizike. Naime, do prije nekoliko godina se općenito smatralo da je najmanji vremenski djelić Planckovo vrijeme, međutim prosječni kućni korisnik zna di mu je koji podatak za 0,7 tP.

2b Outsider – business user

Ova grupa korisnika je najšarolikija u smislu čemu im služi računalo, ali pojednostavnićemo maksimalno kako bi slučajni surfer-namjernik steka panoramski pregled ove problematike.

Poslovni korisnik je i onaj korisnik zbog kojeg cijela informatička industrija u biti postoji. Bar u početku… Čisto sumnjam da dok se sklapa Eniac, da im je bilo u planu bacit dvi na Sokoban u pauzi za marendu.

Poslovnim korisnicima računalo služi za 2 osnovne svrhe:

Prva svrha je da podaci koji se ubace u računalo kasnije budu “izvađeni” iz računala u vidu isprintanog papira (grafičari, arhitekti…), u vidu multimedijalnog zapisa (obrada glazbe i videa), u vidu elektronskog zapisa (web stranice i sl.), u vidu elektronskog alata (programeri i ostala gospoda), u vidu kontrole ostalih kompjuteriziranih strojeva (CNC tokarilice i sl.), uglavnom računalo im služi za tranziciju iz mozga do krajnjeg proizvoda.

Zanimljivo je to što kod ovog tipa korisnika računala stvari više-manje funkcioniraju OK, drugim riječima ako izuzmemo manje budalaštine (prosječni poslovni korisnik uvijek kupuje “tonere” za svoj tintni pisač) koje im možemo oprostiti, računalo im služi otprilike za ono zbog čega su napravili purchase.

Druga svrha je da podaci ubačeni u računalo ostanu u računalu, odnosno punjenje baze podataka koje bi povezane s drugim bazama podataka mogle dati određeni podatak u najkraćem mogućem roku. Tipični primjeri su knjigovođe i država. I jedni i drugi su najzaslužniji šta čovječanstvo uporno desetljećima uništava pluća planeta, a sve zbog razloga šta i jedni i drugi imaju neki fetiš da sve živo šta je ne ekranu bacu na papir, vjerojatno zbog toga da dadu svom poslu veću važnost i opravdaju svoje postojanje.

Međutim, ova svrha korištenja računala je debelo podbacila. Kao primjer apsolutno neiskorištene baze (ili više baza) podataka uzeću za primjer prošli popis čeljadi.
Za početak navešću osnovne parametre (sa službenih stranica DZS): 17 500 ljudi uključeno u projekt, 175.000.000 kn će se zdrobiti, trajanje 28 dana, 400 osoba na poslovima obrade podataka.

Tvrdnja

Sve ovo skupa je za kurac, popis stanovništva je apsolutno nepotreban jer sve podatke država već ima, triba samo stisnit pravi botun.

Dokaz

Analiza PDF dokumenta skinutog sa stranica DZS.

Postoji li mogućnost da se nakon popisa ustanovi da ima u Hrvatskoj još 1.327 ljudi koji su rođeni i nisu se cili život mrdnili iz svog sela, a da država za njih ne zna, da nemaju JMBG ni OIB? Teško…

– Indikator – da li postoji mogućnost da neko kupi stan, a da država ne zna za to? Naravno da ne postoji kad mila nam domovina lacne 5% od kupoprodajne vrijednosti stana. Dakle apsolutno nepotrebno, pogledati u kompjuter Porezne uprave, tamo sve piše.

– Osobno računalo u kućanstvu – inače apsolutno nepotreban podatak za popis čeljadi, a ako ih već zanima taj podatak također već imaju kroz maloprodajne knjige dućana.

– Korištenje Interneta – Alo Tcom, kolko ste maxadeeselova izdilali? Kolko računa šaljete misečno kućanstvima? Postoji li preciznije od ovoga? Sve ostalo je rekla-kazala. Ja san reka da ne koristim ni računalo ni Internet.

– Poljoprivreda i perad – kojem kurcu služe pusti kompjuteri u poljoprivredno-savjetodavnim službama i Čikovom minstarstvu? Odjebi.

– Površina stana – Majke mi, nisu normalni… da šalju kakvu ovrhu sigurno bi znali površinu stana.

– Način grijanja, energent – Šta vas boli kurac? Iduće zime se ionako neće niko ni grijat jer nećemo imat za papar. Totalno irelevantan podatak.

– Religija – Ateista. Još mi samo fali da mi neko dogodine kaže “E dečko ti si se izjasnija ki katolik, sad ćemo ti lipo lacnuti 1% primanja za potpomaganje vjerske zajednice.”

Sve u svemu kad se zbroji i oduzme, država već odavno zna sve ove podatke, triba ih samo izvadit iz raznih baza podataka Porezne uprave, Ministarstava raznih, privatnih tvrtki, ako ih baš zanima.

Dakle cila ova rabota, koja inače nema ni smisla ni pameti a koštala je ko kajgana svetog Petra, se radila isključivo zato jer onaj koji je plaćen za to ne zna ili neće ili ne može ili mu ne daju izvući već postojeće podatke iz računala koje je radni narod svojim znojem platija. Gadljivo.

Zaključak

Oni koji rade računala, a inače im ne trebaju za obavljanje djelatnosti, imaju ih.
Oni koji su bili zadnja rupa na svirali u početku industrije danas su jedini i istinski poweruseri i pokretači industrije, a to su kućni korisnici.
Oni zbog kojih je industrija i začeta niti znaju koristiti računala, niti ih boli kurac, ali zato uvik ima 25 miljuna eura viška koje je lakše potrošit nego mućnit glavom i stisnit pravi botun.