096 Postolarove postole

Ovaj blog je posta ki Mythbusters: prvo iznesen neku tvrdnju koja se među čeljadi uzima zdravo za gotovo, a onda logičkim i argumentiranim stavovima natiran vodu na svoj mlin i dokažen da je ispravno onako kako ja tvrdin. Što se i podrazumijeva Zakonom logike, jer kad bi dokaziva da je neko drugi u pravu bija bi u najmanju ruku blesav…

Sve u svemu, došli smo do činjenice da već neko vrime lagano iz zaklona bljujem vatru po raznim neprijateljima, unutrašnjim i vanjskim, a šta bi reka naš narod u sebi svojstvenom seljačkom izričaju “Jesi li ti Mićo, sokole, vatro, diko, majko, kralju, jabuko, care, Majkane, rano, rođo, prika, sinovac, kumašine, pomeja isprid svojih vrata, a?”

Naravno da jesan, zato i štrapan ovoliko.

No, međutim, kako je jedna od odlika svakog informatičara starog kova (u biti jedinog…) da nikom ne ostane dužan, pa čak ni pasu koji mu se popiša na ratkapu, (jedino je mulac koji mi je 2 puta mrknija čepe sa ventila na gumama osta nekažnjen i neotkriven) red je da odgovorin na ispitna pitanja iz prošlog posta. Hauevr, puka bi da ne kažen (istipkan) da san malo priča sa ekipom (uživo), koja čita ove moje pizdarije, zadnjih dana i svakog san pita jel zna odgovore na sva pitanja.

Ono šta me je iznenadilo, stvarno iznenadilo, je da su svi rekli “Zna san sve, samo nisan zna to-i-to”. Jebate konj, onda nisi zna sve… nemoš doć u banku i reć “Platija san sve rate kredita samo nisan zadnje dvi, nisan van dužan”. Najgore od svega je šta su moji prijatelji većinom visokopozicionirani dužnosnici u svojim djelatnostima, pa je tako tu bilo mlađih odvjetnika starog kova, knjigovođa mladog kova, mlađih elektrotehničkih šegrta mladog kova i čak jedan keramičar starog kova.

Prvo pitanje je bilo koja je razlika između laptopa i notebooka?
Bez obzira koje će vam odgovore dati surfanje, većina njih je kriva pa tako ima svakakvih debilnih objašnjenja od totalnih informatičkih analfabeta, počevši od toga da laptop ima ovakav raspon dijagonala ekrana, a notebook onakav, ili da laptop ima grafičku karticu, a notebook integriranu, sve su to sranja i naklapanja krezubih baba.

Pravi odgovor glasi: laptop nema bateriju, drugim riječima ako u blizini nema štekera od struje moš ga samo gledat i plakat. Iz ovoga proizilazi, naravno, da se laptopi odavno ne proizvode što je istina. Doduše, jedan proizvođač je prije nekoliko godina proizveo i pustio na tržište laptop, ali ta zvijezda je kratko sjala.

Objašnjenje: prije su bili desktopi (znači stoji na stolu) i laptopi (znači stoji u krilu… čuj krilu… stoji na nogama između kolina i spolnog organa). Da ponovim: oni koji su stali na stolu su bili desktopi, a oni koji su bili prenosivi i mogli su se između ostalog koristiti i na “lap-u” su bili laptopi. Ali su i jedni i drugi radili na struju. Tek su kasnije došle baterije i predrkavanja sa imenima notebook, netbook, kuracbook.

Primjer laptopa: IBM 5155.

096_1

 

Zvijezda koja je 2003 kratko sjala: ASUS D1.

096_2

 

Na sve komentare tipa “Na Wikipediji piše ovo” , “na Internetu san naša da piše ono” odgovaram “Pisalo je i na zidu pička, pa ja slomija kurac.”

Drugo pitanje je bilo kako se zove ispitni predmet br.1 koji podsjeća na kazetnu bombu? To je BNC terminator koji se stavlja na kraj coax mreže. Srića šta više nema coax mreža sa BNC T-članovima, BNC mrežnim karticama i šugavim terminatorima jer moram priznati da je održavanje te infrastrukture jedino djelo koje opravdava upotrebu teških droga.
BNC znači British Naval Connector ili Bayonet Neill-Concelman connector. I jedno i drugo je ispravno.

Treće pitanje je bilo šta ima s jedne strane 568A, a s druge 568B? Odgovor je cross kabel koji služi za umrežavanje dva računala bez aktivne mrežne opreme, dakle mrežna kartica u mrežnu karticu. Ostalo ostaje isto šta se tiče software-a. (Ako su s obe strane 568A ili s obe strane 568B, onda je to vulgaris patch kabel kakve dobijete žuti i crveni u kutiji od DSL routera)

Četvrto pitanje je bilo kako se zove komad hardware-a na slici 2? Socket 370 terminator. Služi za terminiranje drugog socketa na dvoprocesorskoj ploči ukoliko se koristi samo jedan procesor.

Peto pitanje iz hardware-a je bilo kako se zove proizvođač hardware-a čiji je osnivač Branko Matić? Zove se Matrox. Matrox dolazi od MA(tić Branko) i TRO(ttier Lorne). Ono X na kraju su dodali zato šta kad su in prezimena dala Matro, zaključili su da ime nije dovoljno jebačko (pogotovo ne Matrob ili Matrol ili Matrop) pa su dodali X i dobili maderfakerski Matrox. Uostalom, ko bi kupija grafičku karticu čiji je proizvođač Matrol?

Peto pitanje iz software-a je bilo čemu služi Magic bullet? Dr.Solomon antivirus, bootabilna disketa koja učinkovito uklanja i najtvrdokornije viruse.

Šesto pitanje je bilo koji RAM ide u Awe32? Awe32 je zvučna kartica, a memorija koja u nju ide su 30-pinski SIMM-ovi. U principu moduli od 512KB ili 1MB.

Ajmo mi malo zamlatiti prazne slame.

Jeste li ikad čuli narodni izrijek u postolara najgore postole? Postolar je tu dan samo kao usporedba, pjesnički izričaj, a poslovica bi se mogla primjeniti i na građevinare, frizere, kuvare itd.

Jel to sad znači da prema toj poslovici postolari nose neke krpuše, šangajke? Ili da zidar živi u nekoj straćari sa ternitom umisto kupa, a da kuvarica svojoj familji za ručak svaki dan sprema Ankl Bens ili kupuje burek? Moš mislit. Dao bi ne znan šta da je ovu glupost izvalija neki siromašni ekonomist u fići (bolje nije ni zaslužija) kad je vidija kako postolar nakon napornog i konkretnog rada sidne u Hondu Accord. Šta ti je ljubomora…

Dakle, kakve su postole?

Prije nego započnem današnju informatičku propovijed, red bi bija napomeniti da namjera ovog teksta nije da se kurčin kolko hardvera iman u stanu, dapače namjera je da pokušan objasniti dibidusima koji čitaju ova moja štrapanja kako se s relativno malo para može napraviti solidna kućna mreža od nekoliko računala. Zato neću staviti nikakve slike, a šta se tiče financija samo ću reći da su 4 PC stala u jednoznamenkasti broj Starčevića.

Krenuvši od nekoliko postulata i apsolutnih istina, tako san i složija svoju kućnu informatiku. Neka vas ne zavara broj računala i licenci jer ako se malo napravi defrag novaca i hardware-a, može se puno toga dobiti. U rješavanje ove jednadžbe uvest ćemo nekoliko pravila kojih bi se tribali pridržavati svi vi.

– Akcija nije akcija (nego rješavanje starih zaliha).
– Skuplje je jeftinije (sjetimo se ICO i TCO).
– Ne bacaj stari hardware (osim ako nije Iomega JAZ SCSI).
– Ostavi maloga o’tete da bude mali o’tete, a ne hardverski guru.
– Ne kupuj u centrima, nego u malim informatičkim butigama.
– Ako ti je samo napajanje 20% (i više) od cijene PC-a, onda si pametan.
– Ako ti je sam procesor 30% (i više) od cijene PC-a, onda si glup.
– Ako na polici kraj grafičke kartice stoji Rowenta pegla, ili Einhell zavidavalica, bježi glavom bez obzira koliko te noge nose i ne okreći se sine.

Manje bitno – računala

U mreži se nalaze 3 desktop računala (u desktop kućištima) i 1 pederaški 10″ noutbukić na kojem se i piše ovaj blog. Zašto tri računala? Nekoliko je razloga tome. Prvo, niti jedan nije brand nego vrhunski složenac, pa tako jednostavno traju. Jedan je star 8 godina, jedan 5 i jedan 2 godine. Ništa posebno, više-manje sve grafike onboard, osim šta su svi u vrhunskim desktop kućištima (Silverstone, Coolermaster, Antec) i imaju Intel ploče (D865GRH, D945GCLF, DG43GT). Samo jedan PC je spojen na monitor, dva na LCD TV. Noutbukić je ViewSonic VNB101.

Ovdje sam primjenio jednostavno pravilo: kolko čeljadi tolko računala. Prije dok je bilo jedno računalo stvarala se gužva, a ovako je gužva preventivno riješena. Računala se nalaze u sobama i dnevnom boravku ukomponirana u HiFi sustave, a noutbukić se koristi svugdi, od balkona do sraone tako da smo usput i dokazali tezu da se nemoš ić posrat bez Interneta.

Ujedno bi ukaza i na činjenicu da se PC (personal computer) prevodi kao OR (osobno računalo) kod nas, a kod braće kao LR (lični računar) pa tako sam pojam da jedan OR koristi više O dolazi u konflikt sa samim izvornim imenom.

Bitno – software

Iako sam po svojim uvjerenjima bliži Linux filozofiji, na svim OR-ovima imam kombinaciju Win7 Pro + Office2010. Za one koji su pomislili da sam iskeširao 2.000 ojrića za ovu zajebanciju: nisam, licence su iz MAPS-a. U principu nemam niti jedan jedini komad ilegalnog software-a na niti jednom računalu, a razlog je jako jednostavan i prizeman – NE TRIBA MI.

Uvik san se čudija kućnim korisnicima koji imaju na svom OR-u Photoshop, Autocad, VegasPRO, Corel, 3D studio, Premier i još 20-30 utility-ja za poboljšan rad računala u koje svakako triba ubrojit bar 3 alata za čišćenje registry-ja, 3-4 arhivera, 2-3 antivirusa (šta je sigurno-sigurno je). Jeba te konj da, te jeba konj… u bulju dlakavu…

Ajmo na trenutak zamisliti kućnog korisnika i njegovo OR sa tih 20-30 tisuća Eura software-a koji njemu tribaju za svakodnevni rad.

Krenimo redom: prosječna rvatina opterećena beskonačnim kreditom u švicarcima u prosjeku dnevno 8 sati radi, 7 sati spava, 1 sat ždere i loče, 1 sat sere, piša, prdi, riga, striže nokte i čupa dlake iz nosa, 1 sat provede u svom luksuznom vozilu na kojem obavezno stoji naljepnica Jagermeister ili V6, 3 sata gleda big brader, ligu prvaka i čmarisol, 2 sata provede u ugodnom druženju sa obitelji, dakle žena mu kuka kako joj je prijateljica bila u frizera, a ona pari strašilo i dica ga pilaju za nove starke i skuter. I, na kraju 5 minuta jebe, i to samo vikendom mu žena da pičke jer je opra noge. Dakle, od cilog ubogog dana za rad na njegovom OR ostalo mu je 55 minuta.

Od tih 55 minuta Windowsi mu se dižu 5 minuta (jer u startupu ima sto programčića i 30 trojana, a defrag nije napravija otkad je kupija kompjuter), 10 minuta dok pročita net.hr i još par čobanskih portala di su glavne vijesti Mamić i Jelena Rozga, 20 minuta na fejsu i farmorami ili farmovilu, ne znan ni ja.

I na kraju balade, za ozbiljan rad u ovim programima mu ostaje 30 minuta dnevno.

Jeba te konj, koji je to genijalac, za po ure dnevno uspije u Autocadu iscrtat cili komšiluk, obradit u Photoshopu 10-15 crno-bilih scanova iz starih albuma, montirat i zapeć na DVD prošli godišnji sa potpisima i pozadinskom mjuzom, pribacit 5-6 susjedovih CDova u mp3 za u auto i još napravit 2 video poziva na Skype.

Koji genije, a? Pravo čudo šta je poweruser ovog kalibra uopće doša kod mene da mu instaliran Google Earth… ajde jebi nedilju…

Dakle, šta se tiče software-a na svakom svom OR osim Windows-a i Office-a još koristim Microsoft antivirus (žao mi je ilegalci, dobar je, ali traži provjeru ključa), Adobe reader, Flash, Google earth, Skype, utorrent i BS player. Apsolutno sve stvari koje mi padnu na pamet mogu napraviti sa ovim programima. Uopće ne vidim razloga zašto bi instalira ACDsee kad imam windowse, uopće ne vidim niti najmanjeg razloga zašto bi instalira Nero kad uopće više ne koristim optičke medije. I na kraju, koji će mi kurac WinZip kad mi windows explorer otvara arhive?

Uostalom šta će mi Photoshop? Ako san ima čvilju na nosu, da se sad možda nebi zajebava 3 ure da je maknen? Boli me kurac.

Najbitnije – zaštita

E, sad, neke stručne stvari ću opisati narodnim jezikom tako da i vozači Opel Kadeta sa V6 naljepnicama mogu skužit o čemu se radi.

Dakle, ova tri računala su povezana u mrežu žicom, a noutbukić vazduhom, dakle wlan-om. Kako DSL router ima ugrađen 2 portni switch jasno je da sam kratak za 1 port ili da u jedno računalo moram ugraditi bežičnu mrežnu karticu kako bi i on po duhu svetom pristupao lokalnoj mreži / Internetu.

Međutim, napravio sam sljedeću stvar: tri računala sam spojio na mali switch (5 portni), a switch u DSL router. Tako je vuk sit, ali nisam riješio pitanje cijele koze.

U ovoj varijanti ostala su mi još 2 mrežna porta slobodna (1 na DSL-u i 1 na switchu, switch – 3 računala i DSL). Međutim, kako je očito onih 2.000 starih dojč maraka bilo premalo da se i napune debele guzice i sprovede kvalitetna infrastruktura do krajnjeg korisnika, svaki put kad padne dvi kapi kiše i zagrmi iza Kornata meni ili se razjebe DSL router ili izgori koja mrežna kartica. Jedan put je i izgorija onaj mali switch i cili router oša u krasni kurac. DSL su poštari donili novi, a za novi switch sam ja posegnuo u svoj džep. Jebi ga, da san član HDZ-a posegnija bi u tuđi džep, ali budući da nisan osta mi je samo moj na raspolaganju.

I tako san ja tokom vrimena zaključija da triba i ova tri računala spojena žicom nekako ostavit na žici (100 megabita brzina), ali da idu na Internet bežično, drugim riječima stavit još jedan uređaj između switcha i DSL routera koji će mi u principu glumit bežičnu mrežnu karticu za žičnu mrežu.

Igrom slučaja u ruke mi je doša LinkSys WRT54G koji se da na različite načine isprogramirat, pa je tako on sad uređaj koji bežično poveziva žični segment mreže i DSL router. Tako je dobivena i koza cijela. Sad kad zagrmi samo se okrenem na drugu stranu snivajući miran san i znajući da mi se strujni tsunami može nadimit čune, jer nakon mog DSL routera ostaje mu samo zrak.

Sva oprema je spojena priko produžnih kabela APC E25-GR, a dovoljno san pametan da printer neman, samo mi još triba svakih tjedan dana 100 kuna za pituru…