097 Opasnosti informatike

Jeste li ikad vidili naslov u novinama “Doktor prepisiva na fakultetu, pacijent umra za vrime operacije!” ?

Jeste li ikad vidili naslov u novinama “Odvjetnik se provuka kroz pravosudni, djeca nakon brakorazvodne parnice pripala stricu!” ?

Naravno da niste, jer čak i naši nepismeni čmarouvlakački novinarčići nemaju običaj pisati protiv jačeg, već uvik protiv jadne raje i buranije koja daje zadnjih 6 kuna da kupi posječenu šumu i njima omogući plaću.

Ono što ćete pročitati je da je opće pacijentovo stanje bilo slabo i da je podlega težini operacije, ili da su roditelji drogeraši i pijanci, a stric ugledni član HDZ-a. Doktorovu i odvjetnikovu ekspertizu niko neće dovest u pitanje jer su oni bogom dani.

Za njih nema opasnosti i oni nisu nikom opasnost.

Moj komentar na to je “Nek se napuše mog grbavog kurčića, stoka mitouzimačka.”

Danas ćemo govoriti o smrtnim opasnostima, hodanju po užarenom kamenju i općenito događajima koji su slični inicijaciji u MS13.

Kakve opasnosti vrebaju na poslu općenito radno čeljade i kakve opasnosti na poslu vrebaju jednog informatičara? Metodom matematičke indukcije pokazat ćemo i dokazat da je posal jednog informatičara jedan od najopasnijih, ako ne i najopasniji posao na svijetu i bližoj okolici.

Međutim, ne podcjenjivajući druga zanimanja, ne možemo a da se ne zapitamo postoje li uopće poslovi na kojima nema nikakvih opasnosti?
Naravno da postoje, to su poslovi državnih činovnika koji su na radno misto došli bez alata i zanata, rodijačkim i HDZ-ovskim vezama, da u miru i spokoju dočekaju penziju u klimatiziranoj kancelariji, pritom nemajući pojma šta se događa u vanjskom svijetu. Njima se na poslu ne može dogoditi ništa iz jako jednostavnog razloga jer NIŠTA NE RADE.

Osim šta se dikod jebu po kancelarijama i zahodima, a i to u zadnje vrime sve manje i manje, ne tolko zbog SIDE ili da ih ko ne uvati, nego iz jednostavnog razloga šta su svak svakom rod, a diš svoju rodicu jebavat?

Podjela opasnosti

Kao i svaku drugu podjelu u Svemiru odnosno Vaseljeni, i opasnosti možemo podijeliti na standardnih 1, 2a i 2b ter kratko elaborirati svaku. Pod 1 spadaju sve “ulazne” opasnosti odnosno opasnosti koje mogu direktno ili indirektno utjecati na vršitelja radnje, a pod 2 spadaju sve “izlazne” opasnosti odnosno sva dejstvovanja kojima vršitelj radnje može izložiti pod a – živa bića i pod b – nežive stvari.

Kako ćemo vidjeti u ovoj doktorskoj dizertaciji jedino je informatičar zastupljen u sve tri podjele što ga stvrstava u djelatnost za koju će se u iduću saborsku proceduru uputiti prijedlog za beneficirani radni staž u omjeru 1:10. Drugim riječima, ako nam upali, nakon 4 godine predanog i teškog posla svaki informatičar bi triba otići u zasluženu mirovinu i laditi jaja svaki misec trošeći 1.460 kuna.

1 Ulazne opasnosti

Ulaznim opasnostima je izložen svaki radni čovik koji radi poslove npr. u građevini (može past štogod na njega i sjebat ga), tvornici, proizvođačko orijentiranoj (može neki komad izletit sa stoja i ubost ga u oko), itd.

Uglavnom, ulaznim opasnostima izložena su sva zanimanja čijim djelatnicima kad idu na posal žena kaže “Aj, i pazi nase, vrati mi se bar za večeru”. Naravno doktorima, odvjetnicima, brokerima, državnim službenicima i ostaloj žgadiji kad idu na posal žena kaže “Ne vraćaj mi se ispod 200 Eura danas, sutra iman zakazano ujutro pilates, a popodne kod frizerke, znaš da preksutra iman tenis, neću ić ki štraca.”

Kakve ulazne opasnosti vrebaju jednog informatičara dok obavlja svoje svakodnevne radne zadatke?

Dok sastavlja računalo može se porezati na neobrađeni kineski lim jeftinog kućišta i osim šta će se izasrati sa vlastitom krvlju, izlaže se neposrednoj opasnosti zaraze kakvom dalekoistočnom klicom. Znamo svi kakvi uvjeti vladaju u kineskim tvornicama…

Dok nagnut stoji nad polegnutim računalom, kojemu se svi ventilatori vrtu a ne daje sliku na monitor, gledajući u napuvane kondenzatore, izlaže se opasnosti da mu pukne koji u facu ili da mu se bujna kosa zaplete u ventilator koji se vrti 7.000 okretaja u minuti.

Svakodnevno buljenje u defokusirane CRT monitore (kod korisnika) informatičaru može izazvati dezorijentaciju, mučninu, glavobolju pa čak i trajno sljepilo u određenim situacijama.

Dugogodišnje klikanje mišem stvara zamor u (desnoj) ruci pa dolazi do sindroma karpalnog tunela. Takav informatičar je obilježen za cili život jer osim šta više ne može nabadati janjetinu kako bog zapovida, mora početi drkati livom rukom, a s obzirom da mu je čuna od godina masiranja prilagođena oblikom i smjerom desnoj ruci, jasno je svima kako bolna može biti masturbacija nestandardnim onanijskim sredstvom.

Nisu samo vanjski organi u opasnosti od bavljenja informatikom. Prašina koja izlazi iz prosječnog računala stvara informatičaru radne uvjete jednake u rudniku Trepča. Ne jednom informatičaru je usred rada otkazalo plućno krilo.

Jeste li znali da na prosječnoj tipkovnici ima više bakterija nego u zahodskoj školjki? Tipkovnica je najveći izvor zaraze u informatičkoj djelatnosti i zato svaki pravi informatičar kad dođe kod korisnika prvo ubode u front USB svoju tipkovnicu. Inače bi dosad već pomrli svi informatičari od gube, kuge i tifusa, a ono malo preživjelih bi bilo krastavo i čiravo, nesposobni za bilo kakav rad.

Ako vidite osobu koji bi da se ispravi bila visoka 186 cm, a inače je do ramena Rajku Dujmiću, budite uvjereni da je to informatičar. Godine nošenja CRT monitora na 8 kat, godine nošenja kilowatnih UPS-ova u razne kancelarije ostavile su traga na informatičarevoj kičmi. Koja se iz laganog “S” pretvorila u “C”. Informatičari su poznati po tome šta nikad ne “travel light”. Uvik nose neko kućište ispod ruke, UPS ispod druge ruke ili 4U server na leđima.

2a Izlazne opasnosti – za živa bića

Malo je djelatnosti u kojima djelatnik svojim radom može direktno utjecati na bitak ilii nebitak drugog živog bića.

Recimo doktori, oni samim svojim postojanjem predstavljaju opasnost za druga živa bića. Doktori se školuju pun kurac godina da bi stekli sve kvalifikacije za popravljanje ljudi, položu Hipokratovu zakletvu, a onda se za 2-3 iljade kuna prodaju nekoj firmi šta proizvodi tablete i guraju to ljudima da piju i da in se više kurac ne može dignit. Onda in prodaju tablete da dizanje kurca…

Nažalost, i informatičari svojim djelovanjem predstavljaju opasnost za bitak ili nebitak drugih živih bića, odnosno drugih ljudi. Ali ne oni kao informatičari, već njihov informatički posal bitno utječe na kardiovaskularni sistem njihovih korisnika.

Tako je ne jednom korisniku otkazalo srce kad mu je informatičar skrušeno rekao da nije uspio spasiti podatke sa crknutog diska.

Ovo je breme sa kojim se svaki informatičar nosi, i zato kad vam neko kaže da je informatičar štujte ga i poštujte.

2b Izlazne opasnosti – za nežive stvari

Malo blaži oblik izlaznih opasnosti su upravo ove. Ovo su opasnosti koje proizvodi vršitelj radnje nad predmetima s kojima radi.

Uzmimo za primjer keramičara koji mora malo lacnit pločicu jer zid nije u škvari. Znači okinit jedan trokutić. Ako fali i pločica pukne, ko ga jebe, uzme novu. Nema nikakve opasnosti za pločice. Pločica ima ki drva.

Ili na primjer stolara. Ako krivo okine komad daske, uzme drugu a ovu prvu stavi sa strane. Već će uletit posal di će i ova prva, krivo okinuta, dobro doć.

Doktori, koji su clear and present danger za živa bića, ne predstavljaju nikakvu opasnost za predmete kojima se služe. Ako mu padne stetoskop na pod, samo ga digne i vrati oko vrata.

Ali, ako informatičaru padne hard disk na pod, velika je vjerojatnost da su podaci koji se nalaze na njemu prešli u višu sferu postojanja, drugim riječima preselili se na vječne poljane kod Manitua.

Zidar ako krivo šaluje zid, pa kad ga rašaluje zid stoji utreso vrlo jednostavno riješi svoj problem metodom špica-maca.

Informatičar koji u komandnoj liniji krivo napiše samo jedno slovo, na primjer format c: umjesto format a:, upravo je uništio 15 godina knjigovodstva i desetine tisuća radnih sati tetki koje su kucale te podatke.

Iako je informatika iznjedrila pojam UNDO, na nju samu se u većini slučajeva ne odnosi. Nema UNDO.

I zato je svaki pravi informatičar uvijek koncentriran na posal koji obavlja i drugi put kad vidite informatičara da se zabuljija u ekran vaše pitanje “A kad će to biti gotovo?” može rezultirati nesagledivom tragedijom za postrojene nule i jedinice na vašim magnetnim nosačima podataka.

Zaključak

Iz svega navedenog kristalno je jasno da je prosječni informatičar 3 puta obučeniji i školovaniji od bilo kojeg drugog zanimanja na svijetu. Sam informatičar je u obavljanju svog posla toliko izložen opasnostima sa svih strana da je tijelo jednog prosječnog informatičara jedan ogromni senzor.

Isto tako se da zaključiti da je informatičar i opasnost za sve živo i neživo oko sebe. Ali samo potencijalna opasnost. Unutrašnji ustroj, samokontrola, brzina procesiranja informacija iz vanjskog svijeta, granjanje odluka i izvršavanje istih nanometarskom preciznošću zapanjuje.

Ako bog postoji, onda je on informatičar.