103 Informatički deponij

Primjetija san da mi se s godinama rezervar na Meganu povećava. Kad san ga kupija moga san ulit u njega 400 kn goriva. Sad livan 660 kn.Ta misterija me dugo mučila dok napokon nisan ustanovija da gorivo poskupljuje, a da je kapacitet rezervara osta isti od prvog dana.

Isto tako san primjetija da mi je radni prostor u zadnje vrime sve manji i manji. Naravno, kao i svakom pravom samokritičnom partijskom drugu i komunisti, sumnja mi je odma pala na mene samoga. Pa kad san se izvaga i izmirija ustanovija da iman 89 kg i 186 cm, kolko san ima i prije 4 godine, zaključija san da san kao i u prvom slučaju krivo odredija konstantu.

U ovom ćemo postu Laplaceovim transformacijama i standardnom podjelom na 1, 2a i 2b otkriti još jedno poglavlje 23 iz misterioznog, glamuroznog i bajkovitog života jednog informatičara i informatike općenito.

Podjela biznisa

Biznise smo već delili, cepali i testerisali po dosta kriterija kako bi ih međusobno uspoređivali, međutim kako u pepeljaru uvik može stati još jedan čik, tako uvik možemo po još jednom kriteriju podijeliti biznis humanoida.

Pa tako biznise dijelimo na: 1 novac za robu, 2a novac za uslugu odmah i 2b novac za uslugu kasnije ili šta bi rekla braća docnije.
One koji nisu direktno vezani uz temu posta samo ćemo kratko nabrojiti i objasniti, tako da shvate i oni koji su u 7 osnovne na glazbenom svirali štapiće.

1 Novac za robu

Ode se nema šta puno objašnjavat. Kupac dođe u biznis sa parama, a ode bez para, ali s nekim kurcom u ruci. Taj kurac može biti kruv i salam, može biti kompjuter, lašun, skuter ili gram žutoga. Svima njima je zajedničko to šta mušterija za svoje šuškave novčanice dobiva nešto šta ima masu, odnosno energiju.

Masa se može pretvarati u energiju po nepatentiranoj formuli E=mc2, pa tako ispadne da ako je kupac, recimo, kupija gram dopa, dobija je 90.000.000.000.000 erga ili 20 miljardi kilokalorija, što objašnjava zašto budale manitaju ki luđaci cilu noć na Zrću.

2a Novac za uslugu – odmah

Dakle, ode se radi o tome da kupac-mušterija dođe u biznis sa parama, a izađe i bez para i bez kurca u ruci kao u slučaju 1. Dakle, platija je uslugu, i to je platija odma. Kakve to usluge mogu biti?

Npr. moguće je da je korisnik oša u frizera i skrativši svoju grivu, skratio i količinu šarenih papirića u takuinu. Dobija je uslugu šišanja. Isto tako u ovu grupu spadaju i biznisi di je mušterija napaljena jarčina, a biznismen kurvetina koja pruža uslugu pražnjenja jaja.
Ovdje još spadaju i maseri, pedikeri, uglavnom yout got the picture.

Zajednički nazivnik ove vrste biznisa je šta kupac za svoj novac dobije uslugu i to odmah.

Iako i informatika djelomično spada u biznis 1, spada i u biznis 2a, to nam nije toliko napeto koliko nam je napeto to šta jadna informatika spada također i u biznis 2b

2b Novac za uslugu – kasnije

O čemu se radi ovdje? Koja je razlika između munite za uslugu odmah i munite za uslugu kasnije?
Stvar je u principu vrlo jednostavna što će strpljivi čitatelj uskoro i saznati, ter biti bogatiji za još jednu lekciju iz nepregledne škrinjice znanja informatičara starog kova.

Dakle, kod ove vrste biznisa kupac također plaća uslugu, ali uslugu na objektu koji je donija u biznis, nad kojim će biti izvršene neke radnje, i po koji će kupac doći kad bude obaviješten od strane radnje da je posal gotov. Mislim da je sad svima jasno zašto prostitucija spada u grupu 2a, a ne u grupu 2b. Nemoš doć u javnu kuću i ostavit kurac kurvi na radni nalog i reć da te zovne ovih dana kad ga izdrka.

U ovu grupu biznisa spadaju poslovi tipa postolari (ostaviš svoje smrdljive probužane bakandže koje paru iz grupe TNT, a predigneš glanc nove zakrpane špicoke), zatim spadaju recimo autolakireri (smotana i sapeta gospoja ostavi svog izgrafanog Golfa, a predigne glancik ispoliranog Das Auto sa mirisnim borićem u gepeku).

Naravno, sve ove usluge se ne mogu obavit oma-nama, već stranka ostavi svoj objekt nad kojim je potrebita neka radnja, i vrati se po isti taj objekt kad bude obaviještena da su radovi gotovi.

Informatika također spada i u vrstu 2b jer nam svakojaki čudaci, vilenjaci, ekonomisti i nešto običnih ljudi nose svoje kompjutere, noutbukiće, printere i ostale gadgete da ih popravimo.

Međutim, ovdje kod informatike se pojavljiva jedna devijacija, dakle odstupanje od standrdnog oblika ponašanja kupaca. Kako bi pobliže objasnili ovu devijaciju, opet ćemo se poslužit konkurentskim djelatnostima da vidimo kakva je tamo situacija.

Znači, dali ste svog limenog ljubimca da vam strpljiva osoba ispegla na vratima, pragovima i kantunima branika trenutke vaše nesmotrenosti i opće duševne rastresenosti. Hoćete li, nakon poziva da je vaše vozilo svježe dricano i polirano, odmahnut rukom i pomislit: “Ma ko ga jebe, nek leži tamo 2-3 miseca, ima tamo prostora pun kurac ionako je gorivo skupo”?
Naravno da nećete, već ćete udavit prvog susjeda, dignit ga s ručka, ako triba i sa žene na koju je taman nagarija zguza, da vas vodi u servis jer vam je gotovo auto.

Možemo još jedan zanimljiv primjer promotriti. Recimo niste baš bili trizni u mladosti, pa ste oženili ženu koja je u srednjoj imala dosta nadimaka tipa daska, šparoga, drača, metla, roda itd. Znači ni cica ni guzica. I sad ste je dali u servis da je napunu silikonima i sprida i straga. I, zove vas servis da vam je žena gotova i da je možete doć predignit.
A vama baš dobro, nema žene da grinta po kući, sve puno boca od pive, pune pepeljare, posrane mudante i smrdljive bičve svuda po kući. Milina. Ne ide vam se niti najmanje, ali ipak se neće dogodit da odmahnete rukom i kažete: “Ma ko je jebe, nek stoji tamo još misec dana, ima tamo kreveta pun kurac, a meni je dobro i vako”.

Znači, ustanovili smo da kupac prilikom obavljanja biznisa iz kategorije 2b odma hrli u radnju kako bi što prije preuzeo svoj dragocjeni imetak.

Hrli, hrli, ali bogami u informatici ne hrli. Zato se meni jadniku i pričinilo da se nisan slučajno udeblja ili da mi se nije smanjija radni prostor. Kurac bato, ima sve više i više kašeta i razno-raznih nedefiniranih uređaja na koje su ljudi zaboravili. Pola toga popravljeno, pola toga ljudi rekli: “Doću sutra pa ćemo se sve dogovorit.”

I sad mene zanima jako jednostavna stvar: do kojeg kurčevog datuma mi tribamo ta sranja držat? Drugim riječima, ako stranka donese neki kurac na servis, nije valjda vrag da servis to triba čuvat do kraja vrimena, jer bi sutra moga doć praunuk od stranke i pitat di je njegova 386, donija je u servis 1993 da se ugradi još 256 kilobajta memorije.

Naravno, kad bi moje radno misto bilo veličine Burj al Arab-a jebalo bi se mene za 20 kompjutera šta ležu, ali moj radni prostor je već doša na veličinu omanjeg kokošinjca.

I, šta je najzanimljivije u ciloj priči: čin neki komad hardvera baciš u 5 pičaka materinih, jer ti je više dokurčilo ga gledat 2 godine, a i smeta, budi siguran da će vlasnik doći u roku 7 dana i odma s vrata izvaliti još jedan biser iz ogromne korisničke škrinjice:

“Dobar dan, donija san prije dva-tri tjedna jednu 486-icu da joj se ugradi još 2 MB EDO RAM-a, znate tu mi ima bitnih podataka, jel to gotovo?” – “Je, je baš nikidan je bilo gotovo sićan se da san gleda uživo iskrcavanje saveznika na Normandiju.”