104 Informatičke zablude

Humanus ridiculous je od pravremena bija idealno plodno tlo na kojem će biti posađene mnogobrojne klice raznih pizdarija i budalaština, koje kad proklijaju u mozgu dovode do glupog ponašanja, glupog razmišljanja, glupog svjetonazora i gubitka sposobnosti “mućkanja svojom glavom”.
Dakle općenito se život individue pretvara u jedan veliki “what a waste of space, time and air”.

Pa tako postoje raznorazna ćarala barala tipa ako se digneš na livu nogu cili dan ti je u kurcu, ako posudiš ulje u susjeda posvadićeš se, ako razbiješ ogledalo…, ako prospeš sol…, ako gaziš po fugama…, ako prođeš ispod skala…,ne pokazuj na svojoj glavi di susjed ima rak…, bog će te kaznit…, ako se ne ispovidiš onda… (ovo mi je inače najdraža ćarala barala jer je i najmoćnija, zamislite neko je uvjerija miljardu ipo ljudi, od kojih ima bar 100 miljuna inžinjera, bar miljun magistara i bar 100 iljada sa doktoratom, da im je u interesu da dođu kod nepoznatog čovika i kažu mu “Jeba san sekretaricu” ili “Ukra san iz zadružne blagajne” i onda im taj nepoznati čovik kaže da izrecitiraju jednu pjesmicu recimo 20 puta i sve OK. Sekretarica više nije trudna, a zadružna blagajna štima – HELOOOUUUUUU???) i tako dalje i tako bliže.

Spisak ljudskih gluposti i zabluda je duži od broja Pi.

Hauevr, mi nismo ode da razglabamo o tome kako je Meryl Streep glumila u filmu Vrag nosi Pradu, mi smo se ovdje skupili (čuj mene skupili, ja i 10 budala koji me čitaju…) kako bi skinili neprozirni veo sa još jednog lica informatike. Lica koje nam se skrivalo dugo vrimena, lica za kojeg nismo ni znali da postoji i za kojeg Vi, moje štovano čitateljstvo nebi ni znali da nije Vašeg prosvjetitelja, Vaše Maglite luči u ovoj tami bespuća digitalne… je ga seren, uglavnom da nije mene.

Danas ćemo govoriti o najvećim zabludama informatičke djelatnosti, zabludama koje se u neukom puku uzimaju zdravo za gotovo. Naravno, kako im i samo ime govori, to su zablude, a pravu istinu saznat ćete ako nastavite čitati ovaj tekst, a ako odmah nazovete 060 QUARK možete po akcijskoj cijeni od 314 kn naručiti Quarkov blog tiskan na najkvalitetnijem WC papiru u čak 2 boje, crnoj i sivoj. Ali to nije sve, ako nazovete odmah na poklon dobivate potpuno besplatno još jedan rodul vojničkog rozog WC papira, ako vam se slučajno prisere od ovih mojih pizdarija.

Zabluda 1 – particije

Dosta korisnika me pita naknadno zašto mu je disk “u komadu”, zašto nije podiljen na C i D. Kad ih priupitan, već iziritiran ki da mi je neko muda namaza razređivačen, a zašto da se disk podili na dvi particije onda odgovor, onako, s visoka poweruserski bude “Pa zbog sigurnosti podataka”. Mislim ono.. baš sam glup, disk kad rikne obično mu rikne ploča na kojoj je C particija, a D ostane zdrava. Ajde jebi nedilju.

Drugi glupi odgovor koji budalasti i neinformirani korisnik prospe je “Pa da držin podatke na D particiji, da mi virus ne priđe sa C particije”. Yea right, kako se toga ja nisam sjetil? Baš sam glupson.

Inače, pisac virusa je uspija napravit komad malicioznog softvera dugog 26 linija binarnog koda koji ima mogućnost samosakrivanja, mutacije, razmnožavanja, blokiranja antivirusa i antispyware-a, bez problema se razmnožava preko Cisco enterprise routera i optičkih kabela po cilom Internetu, prolazi kroz hardverske i softverske firewall-ove, i onda kad napokon umoran i žedan dođe do kompjutera od Pere iz Donje Grabuljine, klone duhom i tijelom i kaže: “Jeba te, pa Pero ima 2 particije, bolje je meni ostat na C kad san već dovde doša, ko zna koja me sranja čekaju na D?”

To je zabluda i to zabluda par ekselans. Cipanje diska na particije sa stanovišta sigurnosti podataka ne znači kurcu vode. Čak i nešto ko fol veća razina sigurnosti za korisnike koji stavljaju dva diska u računalo nije baš superpametno rješenje, jer su opet svi diskovi unutar jednog kućišta spojeni na isto napajanje. Koje, kad kroz njega prođe miljun volti groma zapali sve unutar kućišta.

Pravo rješenje za nadobudne korisnike koji žele (naravno, s pravom) imati podatke na sigurnom je DRUGA LOKACIJA. Drugo računalo, eksterni disk koji stoji u škafetinu, itd.

Kakve te particije napale?…

Zabluda 2 – anonimnost

Pretpostavljam da smo svi mi sigurno primjetili da osim stranica di mi (korisnici, internauti, surferi) gledamo i čitamo, također postoje stranice di mi pišemo. Pa tako postoje forumi, newsi, komentari na blogovima, društvene mreže, polja u tražilicama u koja upisivamo pojmove koji nas zanimaju tipa “Severina glođe čunu” itd itd. A isto tako ste primjetili da na forumima ili newsima korisnici postaju postove pod nekim nadimcima. Kako smo već ranije ustvrdili u “Ratu svjetova” da online nadimak većini neukog puka pruža sigurnost i anonimnost, onda te individue seru sve i svašta o svakome i po svakome. Međutim, zabluda je to velika.

Prava istina glasi: u trenutku kad si u gugl upisa bilo šta šta ne smiš tipa “Kalmeta+mafija” (i dobija 234.553 rezultata za 0,12 sekundi) ili “Jadranka Kosor je lijepa i pametna” (onda si dobija skoro googlewhack – jedan jedini rezultat, koji vodi na ovu stranicu), budi uvjeren da je to negdi evidentirano, spremljeno, backupirano i samo čeka pravi trenutak kad će biti upotrijebljeno protiv tebe.
Možda nikad ako nastaviš do penzije kuća-poso-birtija, ali ako iti blizu primirišeš Saboru kad tad će neki “istraživački novinar” (koji u principu nikad ništa do kraja života nebi ni istražija ni otkrija da mu se informacije same od sebe ne serviraju od suprotnih strana) staviti na naslovnicu boldano “Veliki skandal u Ćukovoj gredi: općinski vijećnik promiče vrednote kršćanstva, a gleda pornografiju sa pasima i ovcama”.

Jeba te grkokatolik, pomislit ćeš ti, to je fakat istina, ali kako znaju majke im ga nabijem? Laptop je bija non stop pod ključem, windowsi su imali šifru koju samo ja znan (OIB od Ranke, moje sekretarice i priprčnice), a i formatira san disk svakih misec dana. He he, rođo moj, surfa si priko svog DSL-a, za kojeg se točno zna na kojem je broju, na čije ime i ko ga plaća.

Ljudi moji zato je Internet i jeftin u cilom svitu, pa i kod nas ga imaju svi, zato da svak ima svoj i da je lakše pratit.

Anonimnosti nema.

Zabluda 3 – geek

Onako, nekom neinformiranom pastiru (kojemu je krajnji doseg pristupa informacija stara novina koju je stavija u postole jer su probužane) kad kažeš: “Žuži Jelinek, vrhunski autoritet za pitanja seksa” šta on jadnik može pomislit?
Da se radi o nekoj mladoj zgodnoj pički sa antigravitacijskim cicama? Međutim zabluda je to velika, radi se o staroj isušenoj kebari koju kad čujen da kaže sex zgadi mi se i jebačina i sex i sve. Dođe mi da odem u kladionicu…

Međutim, kad kažeš “informatičar, kompjuteraš” šta stoka sitnog zuba prvo pomisli? Na žgoljavog, nesocijaliziranog cvikeraša koji priča u nulama i jedinicama, koji nije nikad jeba, a ima 34 godine, kojemu je ultimativni gastronomski užitak pizza sa pomidorama i panceton, koji nosi smrdljive Startas patike i kariranu košulju.
U školi ga redovno maltretiraju, visoki plavooki bejzbolaš (koji inače ima cabrio sa 200 konja, a tata mu je broker) mu redovito uzima šolde za marendu. Najbolji prijatelj mu je debeli busan sa trikvart gaćama i glupom frizurom…. Vot d gad dem maderfaking fak? Jel stvarno neko… ma ne virujen.

Dakako, i ode se radi o zabludi i pokušaju uvaljivanja stereotipa. Dajte molim vas pogledajte sliku od van Damma ka je bija mulac, pa šta je on triba postat CCNA?
Informatičari su normalna čeljad, normalnog (čak malo iznadprosječnog) izgleda, normalno se oblačimo, jebemo nako solidno, neloše, žderemo, ločemo, družimo se, samo eto, malo smo inteligentniji od propalica koje nisu znale ništa rukama radit, pa su postali ekonomisti, brokeri itd.

Zabluda 4 – veliki dućan

E sad, ove prve tri zablude su bile standardne zablude za outsidere. Dakle civilne ličnosti koje žive svoj jadni i bezvrijedni život unutar svoja 4 zida, dodatno ojačana okovima od švicarskog papira. Ova zabluda je zabluda u koju viruju svi mlađi informatičari starog kova i još poneki informatičar mladog kova. Ostali već odavno znaju koliko bolna može biti ova zabluda.
Enivej, sam sebi san više dopizdija govoreći vama čobanima kako je informatika u dosta segmenata vrlo specifična i zajebana djelatnost ljudskog roda.

Veliki informatički dućan ne može postojati. Ovo je zakon prirode isto ki zakon gravitacije i kako god skočiš u zrak i letiš po sekunde, a onda te gravitacija podsjeti “hu rulez”, isto tako svaka budala koja je otvorila informatički dućan na 3.000 kvadrata vrlo brzo skuži da se prijeba u inače svojoj savršenoj kalkulaciji koju mu je složija neki bankar ili broker u fušu.

Bez obzira koliko to vama outsiderima lipo izgledalo, šareno, sve svitli, posloženo 50 notebooka, upaljeno 50 monitora, 20 vrsta bežičnih miševa, sve je to kurac od istarske ovce. Taj dućan ima toliko velik hladni pogon da svaki put kad neki prdne u potok začudin se kako je i dotad izdrža. Onda ispliva koliko su dužni bankama, dobavljačima.

Zašto je to tako? Zato jer je generalno politika velikog dućana mala marža kako bi pomeli konkurenciju što u konačnici rezultira pilanjem grane na kojoj sjede. Pa onda rade sa maržama od 2%, a najam prostora je 50.000 kn mjesečno. Iz čega proizilazi da samo za najam moraju prodat 500 notebook-ova mjesečno, a znamo i sami da taj prodajni rezultat jedva ima i Media Markt u Dusseldorfu.

Lekcija koju nikako ne mogu naučit vlasnici velikih dućana glasi: nemoš radit ispod 10-15% marže, a i to je na granici. Zbog neznanja ovog osnovnog zakona padaju ki muve.

Da, zbog ove zablude i krajnji kupci imaju problema. Uređaji koji su tu kupljeni mahom imaju 2 ili 3 godine jamstva, a vrlo nezgodno je kad propadne biznis di si nešto kupija. Još je gore kad kupiš notebook od 7.000 kn i daš ga na reklamaciju, a nakon 4 dana dućan – ćuć. A na telefon i mail se niko ne javlja. Newsi i forumi su puni ovih tužnih priča…

Exhibit “A”
Exhibit “B”
Exhibit “C”
Exhibit “D”

Zabluda 5 – mali o’tete

Mali o’tete je već nekoliko puta spomenut na ovom blogu, pa bi bija red da ga malo pobliže objasnimo i razotkrijemo zabludu vezanu uz njega. Mali o’tete je osoba, pretežno muškog spolovila, pretežno mlad, koji se zovne kad neki kurac u kompjuteru jebe zid. Mali o’tete svojim gardom, svojom spikom, svojom istreniranošću da i sa najvećom lakoćom rješava najveće probleme ulijeva povjerenje korisniku koji otkad na svom kućnom pragu vidi maloga o’tete smatra da su svi njegovi problemi riješeni.

No, da li je to doista tako?

Citiraću jednog poznatog liječnika koji je u naletu intelektualne inspiracije izgovorio znamenitu rečenicu: “Svaku budalu mogu naučit za 10 minuta kako da operira slijepo crijevo, međutim treba mi 10 godina da mu objasnim što ako se nešto iskomplicira.”

Mislim da ova rečenica pametnom dosta govori, a ako ima još koji tupan koji nije zbrojija 2 i 2, potrudiću se da do kraja argumentiram. Mali o’tete riješava stvar dok se nešto ne iskomplicira, međutim čim naiđe na iti najmanji kamenčić spoticanja, odma okriće ploču i ostavlja korisnika na suvom sa standardnim glupostima tipa “Neznan, ode nešto nije ispravno, odnesi ovaj PC na reklamaciju”. Mali o’tete nije nikakva pomoć, čak dapače, na prvi znak uzbune mali o’tete će dati petama vjetra.

Mali o’tete nema ni odgovornosti, ako slučajno pobriše disk sa svim obiteljskim slikama od korisnika uvik će naći neko opravdanje zašto nije kriv, recimo “Kriv je onaj šta ti je proda kompjuter, on nije 2 particije napravija, da je napravija ovo se nebi dogodilo”. Da ti nisi nesmotreno bada i bezveze klika nebi se dogodilo budalo, i da je glupi korisnik posluša u dućanu pa uzeja još vanjski disk kad je kupova PC isto tako se nebi dogodilo.

Primjetija san nekoliko puta da su mali o’tete počeli operirat po firmama. Vrlo su inteligentni poslovni korisnici koji daju da im prčka po opremi bubuljičavi mulac, čija je prva stvar koju će napravit kad ostane sam u kancelariji turnit USB stick i iskopirat prvi direktorij u kojemu se nalaze .doc fileovi.

Zaključak: ostavite se maloga o’tete i napravite posal kod profesionalaca, jer isto tako mogu ja popodne u garaži vadit kombinirkama zube i postat mali o’tete za zubare…

Koliko vas je ukucalo u google CCNA?