114 Klanjanje

Za promjenu pribacimo se malo na religioznije teme.

Dakle, svaki pravi profesionalac u zavisnosti s kojim tipom poslovnih partnera ima posla, bi triba unaprid otprilike znati kakvi su partnerovi zahtjevi, želje, očekivanja kako bi što profesionalnije obavija posal, a onda ga uz božju providnost ili javnobilježničku ovrhu i naplatija.

Da bi ovu problematiku i softverski incident koji se prije nekog vrimena dogodio što bolje objasnili, kako bi mogli svatiti i oni koji imaju strica u Kanadi, poslužićemo se stanovitim matematičkim izrazom koji je neukom puku prezentiran kao kub binoma.

Sve u svemu, uzmimo za primjer neku mješovitu mehaničarsko-limarsku radnju u koju nespretni i nesritni korisnici dovoze svoje kašete na 4 kola. Svaki pravi autolimar starog kova kad mu sredovječna stara cura doveze izgrebanu Corsu odma će procijeniti da je kod obavljanja tog posla najbolje šta prije kitat, izbrusit i piturat taj gepek (“Ja san vozila u rikverc i tog borića tu nije bilo i najedanput se stvorija”) kako bi što prije naplatija i riješija se čangrizave polovnjače.
Međutim, ako mu u radnju bane mulac od 22 godine, ćelav i istetoviran, u Hondi Civic kalanoj do crne zemlje – e taj je plodno tlo za zaradit koju paru extra sa iskusnim izrazima tipa: “Diš bez stražnjeg spojlera u svit?”

Ili ako cilu priču prebacimo u meni omiljene odvjetničke vode svaki pravi odvjetnik starog kova ukoliko primi poziv da preuzme slučaj nekog cijenjenog HDZ-ovca odma zna da nije u pitanju situacija da čovik ima problema oko uknjižbe zemlje, nego da digdi fali 10-20 miljuna kuna i odma zna iz koje knjige triba ponovit gradivo.

Kako to u životu obično biva, sve to lipo i krasno zvuči u teoriji, međutim praksa je pokazala da, bez obzira kolko neki posal radija i kad misliš da si sve proša i sve znaš, uvik ima neki kantun pogodan za zasjedu iza kojeg te čeka zajeb.

Stojimo mi prid kraj radnog vrimena u standardnoj pozi općeg nerada, međusobnog provociranja, surfanja i hvatanja zjaka kad u butigu ulazi časna. Kaže da ima zaraženi USB stick pun podataka koji su joj bitni i možemo li očistiti taj stick i usput spasiti podatke. Podaci koji se nalaze na sticku su nešto dokumenata i kaže da ima jako puno glazbe. Pis of kejk. Taman kad smo pomislili “Aj dobro, evo izi mani”, okrene se časna i kaže: “U stvari, većinu toga imam na CD-ovima, ne tribate mi sve spasit, spasite mi samo glazbu za klanjanje.” I napusti časna bojno polje…

Ostanemo nas dva doktora teologije sami, pogledamo se i kažen ja: “Jeba te, znaš li ti koja je to glazba za klanjanje?” – “Jeba te kako moš radit posal a ne znaš? A znaš plaću uzet…”

I šta sad ja da radin? Da mi je stick donija neki student i reka spasi mi samo techno-pop normalno da bi priskočija Metallicu i Franka Sinatru. Ali ode se nalaze izvođači i skladbe, (jeba me pas, ja stvarno ne znan ko ih je pustija u studio i na kojim je drogama bija tonac kad je uspija smontirat ovo zavijanje), čija imena mi ništa ne znače, a nazivi pjesama još manje. Šta se mene tiče moš se na svaku klanjat jer se svudgi spominje gospodin, pastir, vjera, dobrota, ljubav, otajstva.

Ono šta je zanimljivo, nigdi se ne spominje lemozina.

I zato ćemo mi lipo časni spasit sve, a kad kaže zašto smo spasili sve kad je tribalo samo glazbu za klanjanje već san smislija odgovor: “Časna meni je sva ova glazba tako dobra da mi je bilo ža bilo šta izbrisat, pa san spasija sve”.

Jedini nedostatak mog rješenja je šta vrlo vjerojatno neću saznati koja je to službena glazba za klanjanje, ali jebe me se, ja se ionako uvik klanjan kad čujen “Alexander the Great”.