120 Maloprodaja info

Već smo dosta puta na ovom blogu spominjali maloprodaju i događaje vezane uz nju, međutim nikad se nismo ozbiljnije pozabavili ovim fenomenom. Dakle, standardnom i već uhodanom podjelom na 1, 2a i 2b, ter primjenjujući metodu suprotnih koeficijenata razraditi ćemo i objasniti ovu temu na takav način da shvate čak i oni koji smatraju da je bela ladja dobra investicija, a radnik trošak.

Još jednom ćemo dokazati svu specifičnost informatike, a pogotovo u segmentu maloprodaje kao jednog od najosjetljivijih područja ove djelatnosti. Da nebi slučajno neka sluta pomislila da je maloprodaja kad kupuješ jednu žvaku, a veleprodaja kad kupuješ cili paket Bazooka Joe žvakalica, pojasnićemo i ovu razliku. Skraćena verzija: maloprodaja je prodaja ljudima, a veleprodaja firmama.

Suprotni koeficijenti u podjeli maloprodaje nam, nakon limesa u plus beskonačno s jedne strane i dijeljenja s nulom s druge strane, kažu slijedeće: u maloprodaju pod 1 smatramo maloprodaju bez interakcije, a u maloprodaju pod 2 smatramo maloprodaju sa interakcijom. Nadalje, maloprodaju sa interakcijom dalje dijelimo na 2a – poluvodička interakcija i 2b – full-duplex interakcija.

Budući da humanoidi još uvik ne komuniciraju telepatski on a regjular bejzis, nego razgovorom, onda nećemo smatrati interakcijom “Jedan goldun” – “5 kuna”.

1 Maloprodaja bez interakcije

Tipičan primjer ovakve vrste maloprodaje je trafika. Trafika se u nekim zabačenim predjelima lijepe naše još naziva i kiosk. Standardni primjer kupnje na trafici: “Partner” – “15 kuna”. I to je to. Na trafici nećete doživit da tetka iz kapunjere kaže “Nemojte Partner puno se kašlje, evo bolji je York, može vam subotom poslužit ki džoja” ili nedaj bože “Vrag ti duvane odnija, šta nis Kefir kupija”. Isto tako ni mudri i informirani kupac neće tetku u trafici pitat “Šta vi mislite gospođo, dal da uzmem Globus ili Nacional?”

Nedostatak interakcije na trafici također za sobom povlači činjenicu da se neće dogoditi da pitate “Jedan goldun, molim” a da vam prodavačica odgovori “A koliko vam je dug kurac?” U tom slučaju bi bili u nebranom grožđu jer ako kažete “21 cm” onda će vam dati neku manigu 4 broja veću koja bi mogla ispast i izgubit se u pizdurini, a ako kažete istinu “9 cm” onda ćete dobiti dječji goldun i još će vam se iscerit u facu.

2a Poluvodička maloprodaja

Tipičan primjer ovakve vrste maloprodaje je dućan. Da… mi u Dalmaciji kad kažemo dućan mislimo na dućan di kupuješ kruv, mliko, salam i cigarete. Kao šta nam samo ime govori, poluvodička maloprodaja, to znači da u ovakvom tipu maloprodaje informacije kolaju samo od prodavača prema kupcu, ali ne i obrnuto.

Argumentirajmo navedeni izrijek pomoću dva skeča.

Ukoliko kupac u dućanu pita ljubaznu prodavačicu (a ljubazna je jer joj ga je sinoć muž doda iz voleja): “Oprostite gospođo, jučer mi je muž svršija po lancunima pa me zanima jel mi to bolje oprat sa Arielom ili Rubelom?” – “Pa recimo, ja uvik perem drkotine od starijeg sina sa Persilom, mogu vam reć da lipo izađe”.

A ukoliko pak nesretna domaćica počne inzistirati na nekim uslugama kojih nema ni u ludilu, tipa “A čujte, vidim da na polici nema Rubela, ja bi ipak njega kupila, možete li ga naručiti za mene?” onda se ljubazna prodavačica pretvara u goropadnu rošpiju “Šta vi mislite di ste vi gospođo? Kakva vas narudžba napala? Nije ovo Neckermann. Šta ima na polici ima, ako vam ne paše prošetajte do dućana iza kantuna.”

Iz navedenog vidimo da kod poluvodičke maloprodaje informacije kolaju isključivo od prodavača prema kupcu, dok je obrnuti smjer strogo zabranjen i ako kupac pokuša sugerirati prodavaču da nešto nabavi ili stavi na policu ili naruči samo za njega (sve i da je spreman pričekati koji dan) dobije takvu nogu u guzicu da je na kraju potrebita ekspertiza kirurga-ortopeda da odvoji prodavačevu nogu iz čmara od kupca.

2b Full-duplex maloprodaja

Pretpostavljam da su svi, vjerojatno osim članova SDP-a, pravilno pretpostavili da kod ovog oblika maloprodaje informacije i sugestije nesmetano kolaju na relaciji prodavač-kupac i kupac-prodavač. Nećemo pogriješiti ako istaknemo da je jedna od vrlo rijetkih maloprodaja koja spada u ovu grupu informatička maloprodaja.

Kakav točno je ovo oblik maloprodaje?

Osim samog kolanja informacija na relaciji prodavač-kupac, u smislu savjetovanja, predlaganja, objašnjavanja, sugeriranja itd., informacije kolaju i u pravcu kupac-prodavač. Znači radi se osluškivanje tržišta, prilagođavanje, ispunjavanje želja, a sve s ciljem da se zadrži kupca.

Dakle, za razliku od trafike i golduna ili dućana i Ariela, ode se prodaje puno ozbiljnija roba. Ozbiljnija i višestruko skuplja. Međutim, ma koliko informatički dućan bija opskrbljen, uvik će se naći neki lik kojemu će zatribati gender-changer ili 50pin SCSI kabel za CD.

U normalnom informatičkom dućanu ta se priča odvija otprilike ovako: “Dobar dan, imate li možda boot ROM za mrežnu karticu?” Iako će u 99% slučajeva ovakav powerkupac naići na prodavača koji nema blage veze šta ga je ovaj pita, spretni prodavač će mu odgovoriti “Samo malo da pogledam u računalu” i onda će početi tražiti sve artikle koji počinju sa boot ili ROM ili LAN. “Nažalost nemamo, ali možemo pogledati kod dobavljača pa vam se javiti ukoliko pronađemo” – “Nema problema, moj broj mobitela je 091 POWERPC”.

I to je taj moment, kad prodavač zna da ako mrežna kartica gušta 50 kuna, onda jeba ga pas po Zakonu logike taj kurac za mrežnu karticu ne može guštat više od 30 kuna da mu je bog ćaća i kad na maržu od 30 kuna nabaciš pičetine telefonski poziv na 091 obavijest da je stiglo, kolko si zaradija? Kunu i 30 lipa.

Ali nema veze, kupac je bija uslužen i to u full-duplex modu.

Full-duplex maloprodaja također podržava i maloprodaju iz zasjede, što ćemo sada i objasniti.

Maloprodaja iz zasjede

Recimo da vam u butigu uđe kupac i pita standardnu debilanu kakve nema ni na ebayu, recimo “Dobar dan, imate li adapter sa PS/2 tipkovnice na USB ?” Drugim riječima, rođo je negdi opalija staru IBM klikericu i tija bi je spojit na svoju novu Core i5 kantu koja ima 20 USB portova, a nijedan PS/2. Budući da nemaš takav adapter rođo ode.

Drugi dan eto ti opet istog rođe sa još luđim pitanjem “Dobar dan, imate li retention mechanism za slot 1?” Sad već mislite da vas taj rođo mrzi, međutim to nije istina. Ipak planetom hodaju debili kojima takve stvari tribaju.

Pravi i iskusni informatičar-prodavač OBAVEZNO ZAPIŠE ŠTA SU LJUDI TRAŽILI i onda tu listu da u nadležne službe koje znaju šta će s time.

Pravi voditelji sve te stvari nabavljaju, iako je kupac odavno otiša, i malo pomalo postanu bolje opskrbljeni od NASE.

Zasjeda dolazi na kraju, kad u dućan uđe lik, posve siguran da “oni nikad nisu čuli za to, a kamoli da imaju” i pita: “Dobar dan, imate li RDRAM terminator?” – “Imamo majke ti ga nabijem, oćeš li Foxconn za 124 kune ili Dell za 158 kuna?”