121 Veleprodaja info

Već smo nekoliko puta istaknuli na ovom blogu kako je jedini ultimativni zakon u Vaseljeni, koji pije ladne vode, Zakon logike. Ukoliko imamo nekakav problem, a ne znamo rješenje, razmislimo logički i vjerojatnost da će nam se upaliti žaruljica raste do nevjerojatnih 99%. Nažalost, ne raste do 100% jer ipak 1% življa na planeti spada u ekonomiste, brokere, menađere, pevaljke i fudbalere.

Dakle, kako smo u prošlom postu dali jedan panoramski pregled pojma koji se naziva “Maloprodaja u informatici”, Zakon logike nam nalaže da mora postojati i pojam “Veleprodaja u informatici”.

Budući da je svaka veleprodaja relativno kompleksan poslovni proces, moraćemo zbog civilnih lica (neinformatičari) pojednostavniti problematiku veleprodaje u informatici kako bi je mogli shvatiti i oni koji se briju nedjeljom ujutro.

Veleprodaju u informatici možemo podijeliti na 1 – distributersku veleprodaju i 2 – dućansku veleprodaju, koju dalje dijelimo na 2a – maloprodajnu veleprodaju i 2b – balastnu veleprodaju.

1 Distributerska veleprodaja

Budući da već znamo da sam pojam veleprodaje znači prodaju firmama, ovdje ćemo kazati da je distributerska veleprodaja tip veleprodaje gdje je i kupac robe firma koja je tu robu uzela s namjerom da je dalje proda. Dakle radi se o ekonomsko-trgovačkom pojmu “kupnja za daljnju prodaju”.

Narodnim jezikom rečeno: ima jedna velika firma koja robu uvozi iz zemalja koje su pune ljudi sa čudnim imenima (Va Gun Cin, Ta Ku In, Li Mun, Niko Taka) i onda tu robu prodaje firmama unutar države koje će tu robu izdilat okolo i naokolo.

Ukoliko se neka mudra glava ide pozvat na Zakon logike pa priupita: “A zašto distributeri prodaju robu priko druge ruke? Zašto je ne prodaju sami kupcima?”, moraćemo se pozvati na poseban paragraf Zakona logike koji, kad se protumači na ispravan način, daje sljedeća rješenja:

– Distributeri su lijenčine kojima je lakše napravit 20 faktura, na svakoj 10 laptopa, nego 200 faktura, a na svakoj 1 laptop.

– Budući da distributeri većinom rade preko telefona i B2B, postoji opravdana sumnja da su većina zaposlenika u distributera gabori čija bi vizualizacija krajnjem kupcu izazvala mučninu, povraćanje i na kraju bježanje glavom bez obzira.

– S obzirom da su distributerima kupci insajderi, odnosno informatičari raznih kovova, ne trebaju se puno educirati ni naprezati sivu tvar.

Iz svega ovoga proizilazi činjenica da ipak postoji pravda i balans u svemiru.

Naime, ako ste ružni ki pas, ako ste glupi ki kurac i ako ste lijeni kao trut – ne očajavajte, prije ili kasnije neki će distributer informatičke opreme u vama prepoznati idealan kadar, nakon čega vam slijedi strelovita karijera prema informatičkom menađeru starog kova.

2a Maloprodajna veleprodaja

Kako bi razmrsili ovaj zamršeni parangal iz podnaslova, maloprodajna veleprodaja, dat ćemo dodatna objašnjenja. Dakle, ukoliko Homo sapiens uđe u informatički dućan i, nakon šta je prekinija prodavača u baljezganju po forumu.hr, kupi monitor i plati ga hrvatskim velikanima ili plastikom onda je on maloprodajni kupac. Dakle dogodila se maloprodaja.

Međutim, ukoliko taj isti Homo sapiens kupi isti taj monitor, ali usput napomene: “Napiši mi veleprodajni račun, platiću priko virmana” onda se dogodila veleprodaja. E, sad, drugi je par postola činjenica da je on “kupija” taj monitor “na brukvu”, znači ujutro kad dođe gazda jebaće majku prodavaču “Dobro, ko je tebi dozvolija da diliš robu okolo bez veze? Sa ćemo se načekat ka će nam platit… Jel ti se bar potpisa na račun-otpremnicu?”

Maloprodajna veleprodaja je pojam kojeg se grozi svaki informatički poduzetnik jer je generator neplaćanja, i isto tako pojam koji pred prodavača informatičke opreme stavlja nedoumicu tipa biti ili ne biti.
Naime, radi se o činjenici da jadni prodavač uvik najebe. Najebe ki žuti, a ni kriv ni dužan.

Dakle, nakon šta je u prvom primjeru dao robu na veresiju kupcu koji je zatražija veleprodajni račun, dobija je takvo pranje mozga da mu se to sigurno više neće dogodit.

Neće… do situacije kad u radnju ulazi drugi Homo sapiens i iz izloga broj 2 izabire Pixmu MX340 i kaže: “Ajde, daj mi ovaj multifunkcijski i napiši mi veleprodajni račun pa ću platit priko virmana.” Prodavač, sav sretan šta će ujutro gazdi reć kako ga je tija jedan zajebat jučer i uzet robu na dug, kaže: “Žao mi je gospodine, ne smijem vam izdati robu bez plaćanja. Možete platiti maloprodajno karticom ili gotovinom, ili mogu vam izdati predračun pa ćete predignuti robu nakon predočavanja potvrde o uplati.”

Međutim, ujutro kad je doša gazda čekalo ga je još gore pranje ušiju nego prvi put: “Dobro, jeba ti bog mate blesavome, koji kurac jučer nisi da Peri printer na firmu?” – “Pa vi ste mi rekli da više…” – “Ma šta san ti ja reka glupane, jel ti znaš da Perina firma meni naliva teracu? Oš da mi štogod sjebu zbog tebe budale, pa da mi vlaži posli u kući? Nemoj mi se zajebavat s poslon, jel jasno?”

Iz svega navedenog vidimo da je maloprodajna veleprodaja vrlo neugodan čimbenik u kolanju robe kroz lijepu našu i smatram da bi najbolje bilo stavit van zakona ovakav vid prodaje.

2b Balastna veleprodaja

Prije nego krenemo na ovu vrstu maloprodaje, red bi bija da za sve žabare koji ne znaju šta je balast damo objašnjenje. Balast je masa koja kad se ispusti iz balastnih tankova olakša brod.

Ma koliko informatičari po dućanima i malim firmama pažljivo slagali lager, koristili Excel 2010 tablice, pratili zalihe i potražnju od kupaca, gatali u pasulj i prizivali duhove, uvik će se na lageru nać nekoliko komada hardvera koji tu stoju pun kurac vrimena. Recimo u današnjim terminima to bi npr. bija USB stick 1GB ili 17″ monitor 4:3 koji je bija nabavno 670kn + PDV ili laptop sa Celeronom 2.5 i 2GB memorije ili vanjski 3.5″ disk od 160 GB … i slične stvari, uglavnom razumili ste.

Da bi se riješili ove robe informatičarima je potrebna takozvana “idealna situacija”. Pod idealnom situacijom podrazumijevamo nekoliko vrsti događaja od kojih svi redom idu u piriju dućanu:

– Telefonski poziv tipa “Aj kad budeš dolazija pogledat šta je s mrežom, donesi usput i jedan stick”.

– Telefonski poziv tipa “Alo, ode Marica iz knjigovodstvenog servisa “Fascikla”, kupila bi priko obrta neki laptop za ćer, ona je znate upisala ekonomiju pa joj triba za fakultet” – “Ekonomiju, kažete… imamo jedan idealan laptop za vašu kći, rok isporuke je odmah, a vi kao dobra stranka ne morate platit avansno, može i za misec dana” – “Ajme baš super, ionako san se istrošila ovaj misec dok san joj stan iznajmila i kupila robe i knjige”.

– Telefonski poziv unezvijerenog korisnika kojemu je upravo na kasi riknija monitor i kaže “Ne pitan te ništa, hitno mi donesi jedan monitor i montiraj”.

Kao šta vidimo iz priloženog, u balastnoj veleprodaji radi se o vrlo nestalnom i riskantnom izvoru prihoda, što kad nadodamo na maloprodajnu veleprodaju daje slijedeći zaključak – cili ovaj posal oko prodaje kompjutera priko računa je jedna ogromna pušiona.