124 Informatički dućani

Iako nisan baš pristaša vojske, vojne doktrine i uniformnosti, nego san više zagovornik kreativnosti, individualnosti i samostalnosti, ipak skidan kapu nekin firmama koje su vojnički posložile svoje poslovanje.
Uzmimo za primjer firmu koja po cilom svitu prodaje hamburgere. Bija taj dućan u New Yorku, Parizu ili Pechamu, uvik izgleda isto, isti standard i isti vizualni identitet tako da nema teorije da uđeš u McDonalds i tražiš “Sa sirom u papir i jogurt”.

Ne kažen ja sad da svaka informatička butiga triba izgledat isto, ali brate ovo šta je u nas je već previše. Bija san u pun kurac informatičkih dućana, čak dapače malo bi proširija pojam “informatičkog dućana” na poslovni prostor u kojem možeš kupiti kompjuter. Situacija na terenu je prestrašna i ja da san vlast 80% njih bi dobilo plombu priko brave i žutu traku priko cilih vrata na kojoj piše “Juden”.

Kao svaki pravi komunist i član Partije izuzetno sam samokritičan. Ono šta me je ponukalo da napišen ovaj post je događaj od prije misec-misec ipo dana kad je jedna stranka ušla u dućan i rekla: “Jel vi ode prodajete kompjutere?” Ja taman da ću ga cijepit hidrogenskom bombom ono u stilu “Ne, mi prodajemo ljekovite trave”, malo bolje pogledan oko sebe i pomislin: “Jeba me bog, da ja uđen ode, i ja bi pita istu stvar”.

Cvjećarnica

Apsolutni vrh dosega ljudskog roda kroz slikovno-pisani izričaj, od klinastog pisma do service manuala za Enterprise warp jezgru, je Alan Ford. Alana Forda triba uvest kao obaveznu lektiru od prvog osnovne do obrane doktorske dizertacije i ako slučajno neko na diplomskom na FER-u ne zna ko je Tromb, odma ga triba po hitnom postupku vratit u drugi srednje sa napomenom da nakon mature može upisat samo ekonomiju.

Inače Grupa TNT djeluje pod krinkom cvjećarnice čiji je vizualni identitet očito bija nadahnuće za mnoge informatičke dućane.

Tako ćemo ulaskom u ovakvu vrstu dućana biti ugodno iznenađeni kreativnošću vlasnika da ovakvu prčiju nazove informatičkim dućanom. Ulaskom u ovakvu vrstu informatičkog dućana definitivno će nam se vratiti vjera u državne institucije i više neće biti govora o krutosti inspektora za izdavanje dozvole za rad.

U prednjem, odnosno izložbenom dijelu prostora po podu stoje polurastakana kućišta od računala, a fetiš je da bočna stranica uvik fali, na policama razne nedefinirane kutije, pobacani kabeli, i di koja šarena kutija od grafičke kartice ili matične ploče. Jedan monitor, na akciji. Vrijednost lagera do 5.000 kn.

Po stolovima kreativni nered počevši od Weller lemilice, 2-3 polegnuta kućišta iz kojih viri grop kabela, sve u svemu stražnji prostor djeluje kao servis za sadomazohiste, drugim riječima ako vam kompjuter besprijekorno radi donesite ga kod nas da ga pokvarimo.

Granap

Za sve sretnike koji nisu imali čast živiti u bivšoj Jugi, voziti par-nepar i služiti JNA “ne žaleći da pritom daju i svoj život”, objasnimo šta je to Granap. Granap je GRAdsko NAbavno Preduzeće. Drugim riječima dućan mješovite robe.

Gazda informatičkog dućana koji spada u kategoriju Granapa nekim je opskurnim trigonometrijskim funkcijama doša do zaključka da je dobro za biznis ako osim informatičke robe na police stavi i drugu vrstu robe koja radi na struju i baterije, a naknadnom razradom poslovnog modela u ponudu je uvrstio i higijenu, dom, vrt i “uradi sam”.

Vjerojatno je jadnik razmišlja da lik kad dođe kupiti grafičku karticu može viditi na susjednoj polici škare za vrt pa WTH, baš dobro da ih je vidija sad će napokon brzinski okiniti ružu od susjeda koja mu grebe krov od Golfa.
Granapi su inače vrlo dobro opskrbljeni dućani i s vremenom tu počne dolaziti svakakav profil kupaca, međutim sve to malo-pomalo rezultira da glavne stranke postanu dokone kućanice koje zanimaju mikseri i digitalne vage.

Poslovni model ne sadržava servis, već je cila zarada bazirana na marži, tako da je vrlo upitna budućnost Granapa.

Laboratorij

I to ne Laboratorija zvuka braće Vranešević, nego čistokrvni laboratorij di sa strepnjom čekamo rezultate nalaza razmišljajući di nam je bila pamet jebavat u zahodu diska bez golduna.

Dakle, ulaskom u ovakvu vrstu dućana čovik se zapita: “Jel se ode uopće smije nešto kupiti?” Naime roba je tako posložena u staklene vitrine, tako savršeno sve kutije pod istim kutom od 23 stupnja i 30 minuta u odnosu na besprijekorno čiste fuge na podu da ti je jednostavno žao uzet grafičku karticu i poremetit taj sklad u ovom inače savršenom sustavu bez entropije.

U laboratoriju ne rade prodavači nego pomno odabrane individue default izgleda koje je praktički nemoguće opisati policijskom crtaču, tako da izrada fotorobota tipa koji vas je zavalja sa PS/2 mišem za vaš novi laptop može potrajati plus beskonačno.

Ko zna, možda u ovakvom dućanu rade svaki misec drugi ljudi, ali svi izgledaju kao slika u enciklopediji ispod koje piše “Bijelac”.

Muzej

Ulaskom u ovakav tip informatičkog dućana i šetnjom kraj polica sa izloženom robom osjećamo se kao da šetamo kroz vrijeme i pratimo razvoj informatike kroz desetljeća. Vulgaris kupcu koji je doša viditi “pošto kompjutori” neće ništa biti sumnjivo jer ionako ne razumi kurcu vode (čak dapače, reći će da je otkrija odličan dućan za kompjutere jer ima stvarno svega), međutim svakome ko je pročita više od 3 posta ovog bloga odma će biti u najmanju ruku čudno zašto ima na polici Teac DVD snimača bež boje i okruglih Roline IDE kabela.

U biti, kad malo bolje razmislimo, pravom geeku je najisplativije ići po hardver u Muzej jer ko će još imati na lageru ISA mrežnu karticu sa BNC i RJ45 konektorima.

Za razliku od Granapa i Laboratorije, a isto kao i Cvjećarnica, Muzej se također bavi servisom i u principu možemo im sa povjerenjem odnijeti na servis kantu punu turbofolk mp3ca bez bojazni da ćemo ih izgubiti.

Blagajnički

Evo, kunem se onim šta mi je najsvetije: mrzim Tita ako lažem, ali definitivno najgluplja stvar u Svemiru, ovom našem i onom paralelnom u kojem su ekonomisti plaćeni po učinku, je prolazak sa grafičkom karticom kroz blagajnu.

Uzmeš sa police grafičku karticu, vanjski disk i bežičnog miša i onda prema tetki sa bar kodom: biip, biip, biip.

Blagajničkim informatičkim dućanima je prodaja informatičke opreme nekih 0,001% od brutto prometa i postprodajni support koji možete dobiti od poslovođe koji taman gleda di će uvaliti još 20 gajbi Radenske je jednak “Zbirki mudrih izreka” zajedničkih autora Andrije Hebranga i Jadranke Kosor.

Ne mogu a da ne spomenem da su postojali i čistokrvni informatički dućani Blagajničkog tipa, koji su također pomakli sve znane i neznane zakone fizike i metafizike jer su uspjeli umriti i do 4 puta.

Plave krvi

Informatički dućan plave krvi je čistokrvni informatički dućan najvišeg kalibra. Bavi se prodajnom i servisnom djelatnošću.

Prodajno-izložbeni dio je logički posložen po smislenim cjelinama tipa brand name računala, prijenosna računala, računalne komponente, software, računalna periferija i gadgeti. Sigurno je da se neće dogoditi da na istoj polici jedno kraj drugoga stoje Dell laptop i LG interni DVD snimač.

Servisni dio je vizualno izdvojen od prodajnog i također je sređen po najvišim standardima struke. Na posebnog polici stoje posloženi uređaji prema kronološkom kriteriju sa uredno istaknutim radnim nalozima. Na drugoj polici također stoje uredno složeni uređaji koji su servisirani i testirani i čekaju vlasnika da ih predigne.

Osoblje je ljubazno i stručno i 80% prihoda dolazi od stalnih kupaca i korisnika servisa. Ostalih 20% dolazi od povremenih zbunjola koji u lokalnom Granapu nisu znali koja je grafička kartica bolja: ona u crvenoj kutiji kraj lustera ili ona u plavoj kutiji kraj Hempel piture.

Telekom informatički dućan

Ovo je specijalna vrsta informatičkog dućana posebno osmišljenog zbog retardiranih ljudi koji će tu kupiti laptop za 8.500 kn, kakav inače mogu u bilo kojoj drugoj vrsti informatičkog dućana kupiti za 3.600 kn, i kojeg će u većini slučajeva platiti ovrhom.

Apple store

Poseban tip informatičkog dućana za poseban tip korisnika. Ovo je jedini tip dućana informatičke opreme koji postoji ne zbog materijalnih razloga, već zbog dubokih psihičkih problema individua koje dolaze tu pazariti.

Naime, Apple store u principu funkcionira kao svojevrsna ordinacija gdje te pregleda čiko u bijelome i više-manje za nekoliko minuta dobiješ propisanu terapiju u vidu laptopa sa 12“ ekranom za 17.000 kn.

Ljekovite podzemne vode, koje prolaze ispod svih Apple store-ova na svijetu, liječe poznata i nepoznata stanja kao što su npr: snobizam, egocentričnost, kompleks malog kurca itd.

Kvaliteta informatičke opreme u Apple store odgovara otprilike prosjeku Njuškala, međutim pacijenti koji tu kupuju su vrlo zatvoren krug ljudi tako da jedine informacije dolaze od izliječenih prebjega, individua na samom rubu egzistencije u koju ih je dovela kupnja Macbook-a sebi i ženi, dva miša te tri servisa.