133 Informatički CSI

Najjače mi je kad David Caruso skine očale, nakrivi glavu ki Michael Madsen i kaže: “Ne seri, imamo dokaze, dva leptona i jedan barion su nađeni na mjestu zločina”. Ma koga oni jebu?
A da ne govorimo o tome sa kojom opremom raspolažu da bi došli do bilo kakvog suvislog zaključka… Teraflopsa ki drva, džipova ki škalje, jebačkih jaketa sa natpisom iza CSI, ljudstva, gadgeta, fensi-šmensi kancelarija i laboratorija, potovo u Marka Harmona…

I još uvik nisu do čičaka jednom prosječnom informatičaru koji u većini slučajeva radi u smrdljivoj jazbini, od komunikacijskih uređaja ima samo telefon sa okruglim brojčanikom, a koristi isti alat koji su koristili Faraday i Ramanujan: mozak.

Informatički CSI je drukčiji jer na mjestu zločina ne leži ubijeni biped nego leži ubijeni kompjuter, koji se u nekim situacijama može čak i reanimirati. Dakle, u informatici je “CS” misto di leži kompjuter, a “I” je skup metoda i protokola koje informatičar koristi kako bi doša do zaključka “what the hell happened here”.

Metode i protokole kod informatičkog CSI dijelimo, naravno kako bi drugačije, na 1 – pregled izvana i 2 – pregled iznutra što dalje dijelimo na 2a – pregled tijela i 2b – pregled duha.
Pokušaću problematiku informatičke istrage napisati na srpskom da me ceo svet razume upotrebljavajući pritom nestručni, narodni jezik kako bi shvatili i oni koji u Dalmaciji voze cilu godinu na zimskim gumama.

1 Pregled izvana

Iako neki viruju u ljubav na prvi pogled, ja san više tip kojemu neko ide na kurac na prvi pogled. Iz čega proizilazi da, bez obzira o kojem se segmentu postojanja i dejstvovanja radi, prvi pogled je najbitniji.

Nikad mi nije bila jasna ekipa koja donese PC u servis toliko prašnjav izvanka da me popodne žena jebe “Pari da radiš u kamenolomu, jutros si ovu košulju čistu obuka”. Iz čega možemo zaključiti da korisnik koji donese takvu kantu u servis ne mari puno o tome šta će drugi reći. Isto tako da se izvući logičan zaključak da iako stara poslovica glasi “Čistoća je pola zdravlja” takav tip korisnika je pravilno zaključija prema Zakonu logike da “Prljavština je druga polovica zdravlja”.

Vizualnim pregledom prednje maske računala iskusno oko će odmah uočiti nekoliko masnih mrlja u okolini botuna “Power”, “Reset” i “Open-Close”. Budući da se ovi botuni koriste rukama, odnosno prstima, daju se neki zaključci izvući i o osobnoj higijeni vlasnika dotične kante. Naime, toliko san kompjutera ima, kroz toliki niz godina i nikad mi nije bilo “grease” oko niti jednog botuna, a ne mogu reći da ih nisan pritiska.

Idući detalj koji se može zamijetiti, pogotovo na bež kućištima starije generacije, je opće “žutilo” čije se porijeklo može jako jednostavno ustanoviti. Naime, porijeklo žutila dolazi od biljke duhana, narodnim jezikom rečeno neko je pušija ki stoka dok je radija za računalom. Što nas vodi k činjenici da vlasnika dotičnog računala krasi posvemašnja nebriga za život i zdravlje ukućana, pogotovo djece.

Krugovi koji se nalaze na gornjoj plohi kućišta nedvojbeno ukazuju na činjenicu da je računalo služilo kao stalak za određene predmete. Mjerenjem promjera dotičnih krugova lako ćemo doći do zaključka da li se na računalu inače drži čaša nekog osvježavajućeg napitka ili jednostavno na kućištu stoji pitar.

Ako se bočne stranice pogledaju pod kutem Fi mogu se uočiti razne udubine koje nam pričaju priču o kvaliteti kućišta. Naime, svaki put kad se kućište “muški” uvati da se podigne s poda ili izvadi iz gepeka ili neke kutije, kvaliteta kineskog lima popušta pod moćnom hrvatskom rukom. Ovaj podatak nam govori o rastrošnosti odnosno škrtosti vlasnika kojemu je najbitnije bilo da ima “đi fors”, a kućište ko jebe.

Određena količina rahmetli kompjutera ima sa jedne bočne strane na visini 5-10 cm dosta crnih pruga i ogrebotina koje nalikuju na one kad se neko vozilo (kojemu je za upravljačem smotana gospoja) provlači kraj vašeg parkiranog pa ga malo “dohvati”. Ovaj podatak nas upućuje na činjenicu da računalo stoji na podu, a dotične pruge su od kotačića sa fotelje vlasnika. U 87% slučajeva je na ovakvom kompjuteru riknija disk od pustoga guranja i udaranja za vrime rada.

Zanimljive šare koje podsjećaju na seljačke tribal tetovaže daju se katkad vidjeti na donjem dijelu prednje maske računala. Ipak vlasnik računala, koji također ima istetovirane bicepse sa tribalima i bodljikavom žicom, nije dao tetovirati svoje računalo, već mu u neposrednoj blizini kućišta na radnom stolu stoji desni, numerički dio tipkovnice. Tako da dok tipka po brojevima, sa kemijskom među prstima, ostaju tragovi na kućištu. Ovaj vizualni detalj nam govori dvi stvari: prvo da kompjuter stoji na stolu i drugo da se na ovom računalu rade malo “intelektualniji” poslovi.

Naljepnice koje se nalaze na određenom broju računala nedvojbeno upućuju da je vlasnik računala mlađa osoba, jer još nisan vidija odvjetnika koji će na svoje kućište zalipiti nalju “Club 13 Sedramić”.

I za kraj, masa. Kod kompjutera vridi isto pravilo kao kod pojačala: masa je upravo proporcionalna kvaliteti uređaja.

2a Pregled tijela

Otvaranjem bočne stranice i letimičnim pogledom na unutrašnje organe računala svaki pravi informatičar će dobiti više informacija za procesiranje nego ekipa u Cernu za dva miseca ispaljivanja elektrona.

Količina i vrsta prašine koja se nalazi u računalu će nam reći u kakvoj okolini računalo radi. Ako je unutrašnjost samo prašnjava vjerojatno se računalo nalazi na stolu ili u prostoriji koja ima tepison. Međutim, ako je unutrašnjost osim same prašine puna i “krpa” od prašine, stidnih dlaka i ostale nedefinirane šporkice zaključak je nedvojben: kompjuter se nalazi u prostoriji sa laminatom.

Urednost kabela koji spajaju komponente reći će cijelu priču o kovu informatičara koji je sklopija ovog složenca. Ukoliko su kabeli zamotani u grop koji podsjeća na klupko vune nakon šta se mačka igrala njime, onda je bolje da identitet informatičara ostane tajna kao NOC list iz Mišn imposibl. Međutim, ukoliko potoji harmonija i umjetnost u slaganju kabela onda se podrazumijeva da je posal obavija informatičar starog kova osobno ili neki od njegovih šegrta.

Zanimljiv je i detalj oko vida (šarafa) u unutrašnjosti računala. Naime, optički uređaj ima sa svake strane 4 vide a disk 2. Primjetija san da većina aljkavih sastavljača zavida na optički uređaj po dvi vide sa svake strane, dijagonalno. Koji je napor zavidati još po 2 vide sa svake strane? Ovaj detalj nam govori o šlampavosti onoga ko ga je sastavija ter upućuje na zaključak da je cili posal bija brzopleto obavljen.

Detalj koji nam govori poprilično o općoj informatičko-hardverskoj educiranosti onoga ko je zavida računalo je CD-audio kablić. Naime, dotični kablić spaja zvučnu karticu i optički uređaj a sužija je da zvučna kartica svira glazbene CD-ove koji bi se umetnili u CDROM. Međutim, kako su Windowsi 98 zadnji operativni sustav koji nije podržava audio priko sabirnice, onda to znači da je taj CD-audio kablić apsolutno nepotreban ima dobrih 11-12 godina.

O odabiru komponenti u smislu brendova nećemo posebno trošiti riječi, samo ćemo napomenuti da ako slučajno postoji natpis na nekoj komponenti na kojem piše “JNC” onda je to “smoking gun” , “uhvaćen spuštenih gaća” i tu istraga prestaje.

2b Pregled duha

Duh računala, njegova svijest i ono šta nas tira da ga probijemo nogom ili bacimo kroz prozor je njegov operativni sustav skupa sa svim programima. Naravno, iako se CSI bavi pretežno mrtvacima informatika zbog svoje specifičnosti radi CSI i na živim računalima u svrhu izrade prihološkog profila vlasnika.

Već prvi pogled na Desktop (odnosno Radnu površinu) otkriva nam puno. Ukoliko su ikone razbacane bez reda i smisla evidentno je da se radi o kreativnijoj osobi, dok u suprotnosti od toga ako su ikone složene vojnički, shortcuti s jedne strane a folderi s druge, znači da se radi o picajzli.

Vrsta ikona nam također govori dosta. Ako, recimo, na radnoj površini vidimo legendarnu ikonu, već ranije spomenutu, “Pokreni.bat” onda je to indikator svakom profesionalcu da upotrijebi pojam koji se u narodu naziva “prebaci lopticu” ili “brigo moja priđi na drugoga”.
Drugim riječina, strogo je zabranjena bilo kakva akcija backupa i reinstalacije jer ko zna di je softveraš starog kova sve uvalija svoje Clipper parametre. Znači, istraga prestaje dok korisnik ne izdavi programera da bude stand by kad se operativni sustav reinstalira da uleti sa svojim 3.5″ disketama.

Ako na radnoj površini stoje 2-3 puta “New folder” i “New text document” koji su obavezno prazni, onda to znači da se ovaj korisnik i ne mora baš pitati “Ima li šta bitnih podataka u računalu?”. Hauevr, bolje je zvati…

Da li se vlasniku još diže čuna na njegovu suprugu i općenitu kvalitetu seksualnog života saznat ćemo ako promotrimo strukturu cookies-a i web stranica u Temporary Internet files.

Sve u svemu kad se podvuče crta, svaki pravi informatičar nakon šta je vidija kompjuter, otvorija bočnu stranicu i diga windowse sa sigurnošću od 100% može korisniku reći: “Slušaj prijatelju, reci ženi da makne fikus sa kompjutera i usisa dikod dnevni boravak, a mogla bi koji put i ručak skuvat a ne samo zvati dostavu. Nakon toga nek ti da pičke, a ne da ti moraš surfati po sexy stranicama i drkati kraj kompjutera dok ti duvan stoji uboden između ESC i F1. Peri ruke češće i manje žderi bureka. I nemoj bit tolko škrt.”