141 Žene u informatici

Već je postalo uobičajeno da nakon naslova posta dam definiciju, koja će vrlo brzo biti prepisana i stavljena na Wikipediu, pojma koji se spominje u naslovu posta. Dakle, žene… u informatici…

Pokušamo li objasniti pojam “žene” sa društveno-lingvističkog stajališta, Zakon logike nas vodi prema sljedećem:
Jednina: čovjek, množina: ljudi, jednina: žena, množina: žene. Skupina muškaraca i žena – ljudi. Sva čeljad na planeti – čovječanstvo. Ženičanstvo ne postoji.
Nekako nam se nakon ovih uvodnih koraka u svijet logike, i/ili sklopova i jezičnih akrobacija nameće zaključak da žene nisu ljudi.

A ako se pak referenciramo na religijske aksiome, koji su svi odreda proizišli iz infintenzimalnog računa i odavno dokazani, Zakon logike nas vodi prema sljedećem:
Bog je prvo stvorija čovjeka, pa ženu. Kad ih je malo bolje promotrija reka je: “Tebe san, čovječe napravija i po JUS-u i po ISO9001, a ti ženo… moraćeš se šminkat.”
Inače, Crkva kao najveći svjetski zagovornik jednakosti među svim ljudima ima pravilo da žena ne može biti papa, ni biskup, ni svećenik, ni držati mise. U principu jedino šta može biti je sluškinja, kuharica i spremačica bez mogućnosti napretka. A ova činjenica nas dobro uhodanim stazama Zakona logike vodi k zaključku da, budući da je Crkva bezgrešna i svi ljudi su ravnopravni, onda žene nisu ljudi.

A ako ćemo gledat strogo građevinski, Zakon zdravih očiju nas vodi prema sljedećem:
Dođimo na bilo koju kotu na planeti Zemlji i pogledajmo oko sebe. Ako osim prirode vidimo i građevine koje je sagradio Homo Sapiens budite uvjereni – ni jedna žena nije bila na mišalici, a pogotovo na skeli. Sve šta vidimo sagradio je čovjek.

Ovakav položaj žena se proteže po cijeloj galaksiji pa kratko navedimo samo situaciju kod Ferengija, bića također iz Alfa kvadranta: žene ne smiju nositi odjeću i žene služe da muškarcima žvaču hranu.

Sve u svemu, mi u informatici nismo šovinisti i možemo se pohvaliti činjenicom da ženska Udruga FRTU (From Rib To Universe) nikad nije imala niti jednu jedinu zamjerku na položaj žena u informatici. Pogledajmo kako to izleda u praksi i dokle su realno dogurale. Skupine su poredane po brojnosti, od najbrojnijih prema najrjeđima.

Home Edition

Ženke koje spadaju u kategoriju Home Edition su kućne korisnice, dakle neinformatičke branše, ali koje ipak znaju čemu služi Power botun na prosječnom kompjuteru. Iako isti takav Power botun postoji na pegli, špakeru i usisivaču iz nekog nepoznatog razloga nije u upotrebi.
Razina informatičke pismenosti kod ove grupe je na zadovoljavajućem nivou što se tiče korištenja aplikacija za online mlaćenje prazne slame, međutim svaki pokušaj naprednijeg korištenja računala završava telefonskim davežom prvog u imeniku za kojeg smatra da bi moga znat šta to znači “You must install Adobe Flash Player to watch videos on Youtube”.

Krajnji domet u poznavanju računalnih mreža, i umrežavanja uopće, je uspješno prebacivanje slika ptičje perspektive iz mobitela u računalo koje kasnije završe na nekom opskurnom siteu iza linka “Free Nude Amateur Bathroom Photos”.

Tetke

Druga skupina po brojnosti, ali jedan od najvećih utega današnje birokracije u banana zemlji koja se krije iza pozivnog 385, jesu Tetke.
Nebi iša tako daleko pa reka da su Tetke djelatnice raznih nepotrebnih državnih službi, nego bi da precizniju definiciju pa reka da je Tetka i ona ženska osoba koja prima plaću sa grbe radnoga naroda, a koja uzima pauzu od najmanje 3 sekunde kad odgovara na pitanje što točno na poslu radi.

Razina informatičke pismenosti kod Tetki se kreće od najnepismenijih koje jedva zapamte da je ikona “W” na Desktopu za pisanje, do najpismenijih kojima za kombinaciju CTRL-C i CTRL-V triba manje od 7 prstiju. I nakon 15-20 godina korištenja računala Tetka još uvik misli da je kompjuter monitor, a ono doli na podu da je “ono doli na podu”.

Za razliku od Home Edition ženki koje za računalom soliraju, Tetke su obično grupirane u kvartete i kvintete kako bi svojim kokodakanjem nadglasale eventualne stranke koje su došle smetati u vrijeme dok imaju otvoreno 5 tabova sa portalima i magazinima tipa zadovoljna.hr

Vrhunski informatičari profesionalci na području računalne sigurnosti i enterprise mrežnih tehnologija su se godinama mučili dok nisu metodom inverznog inženjeringa došli do zaključka da su Tetke izvori svih forwarduša sa PowerPoint prezentacijama i općeg zagušenja Internet prometa.

Poduzetnice

Odavno smo nabrojili informatički lanac pa nebi bilo loše da ponovimo: kineska zabit – distributer – informatičar – krajnji korisnik. Unatoč krizama, ratovima, bolestima, vulkanima i tečajnim fluktuacijama ovaj lanac kako tako funkcionira. Međutim, kad u neku kariku informatičkog lanca klizećim startom uleti žena, dolazi do opće opasnosti za funkcioniranje sustava i mobilizacije pričuvnih informatičkih snaga.

Nered koji žene-informatičke poduzetnice unesu u sistem obično rezultira debelim naslovima u novinama tipa “Prodavali 20.000 monitora godišnje pa propali” , “Firma ide u stečaj, dobavljači gutaju spermu” , “Vesela informatičarka – Sve su to objede” , “Talačka kriza” i tako dalje.

Što se tiče informatičkih poduzetnica mješovitog tipa, dakle kojima core business osim informatičke djelatnosti još obuhvaća široku lepezu dejstvovanja ljudskog roda, obično im se dogodi da iz Merđe S klase odu u prdekanu kako bi svoju bogatu poduzetničku karijeru dilera Toshiba laptopa i HP desktopa upotpunile napornim misaonim radnjama tipa “Meni niko nije reka da račune triba plaćat…”

Za razliku od Home Edition žena i Tetki, koje su permanentne, informatičke poduzetnice imaju vijek trajanja, koji doduše ne piše na ambalaži, ali se može metodom malog RUC-a i brzinom otvaranja poslovnica skoro pa u dan izračunat “dokle će durat”.

Menađerice

Dolaskom do ove kategorije smanjili smo broj pripadnica na vrlo mali broj. Budući da je vrlo teško pojmiti razlog zašto neka žena dogura ovoliko visoko u informatici, metodom eliminacije nemogućeg, a poštujući pritom Zakon logike, da se izračunati da se vrlo vjerojatno radi o opkladi među dokonim velikim dioničarima.

Svaka svjetska informatička tvrtka kojoj je u nekom trenutku na čelu bila žena bila je izložena dejstvovanju osnovnog ženskog gena: shoping tuđim novcem. Međutim, za razliku od gorenavedenih nižih oblika života čija financijska potkovanost seže do fensi-šmensi torbica za držanje nedefiniranih predmeta, informatičke menađerice kupuju čitave tvrtke pritom bivajući nagrađene prigodnim otkazom uz miljunske otpremnine.

Ferovke

Rjeđe od crnogorskog udarnika, rjeđe od filma bez reklama na RTL-u, rjeđe od ispravnog JNC napajanja su žene Ferovke. Statistički gledano, na području 100 puta 100 kilometara se svakih 9 godina rodi žensko dijete koje će odbaciti slasti erotskog uživanja i gubljenja vremena gledajući Red Carpet, ali će zato od malih nogu pokazivati interes za programiranje PLC kontrolera i administriranje Linux servera.

Ferovke su sposobne samo letimičnim pogledom 12.000 linija koda naći grešku koju 50 muških informatičara traži danima, ali im zato pati društveni i ljubavni život.

Svaki tehničar koji dok zbunjeno stoji kraj 19″ ormara i teleći gleda u blinkajuće lampice i parangal patch kabela stane u stav “Mirno” ako se približi Ferovka koja sa 20 metara već vidi da port 17 na četvrtom switchu ne radi.

Svaka informatička tvrtka koja ima Ferovku među zaposlenicima jednim udarcem ubila je ne jednu, ne dvi, nego roj muva:

– Budući da Ferovke ne zanima muški spol (a ni ženski) nema problema sa porodiljnim i zamjenama.

– Kako nemaju nikakvog života, osim onog na poslu, Ferovke niti ne kuže da imaju 25 sati prikovremenih tjedno koje im niko ne plaća.

– Žena u muškim kolektivima obično bude predmet sprdnje i neslanih šala, dok kolektiv koji ima Ferovku u svojim redovima je automatski dignija letvicu poprilično visoko za muški živalj, tako da nemaju baš vrimena za pizdarije na poslu.

Ferovke nisu greška Prirode, Ferovke su čudo Prirode.