142 Muke po korisniku

Već od ranije znamo da svaki mlađi informatičar mladog kova, i svi viši činovi, ima sva prava i dužnosti za rad kod korisnika. Drugim riječima, ovo je ona situacija kad neko traži informatičara u firmi, a njega nema, pa mu kolege kažu “Na terenu je”. Je da to malo blesavo zvuči, neka budala bi mogla pomislit da je informatičar oša na čuku otuć 12-24-12-48.

Međutim nije, informatičar je otiša na teren još gori od “terena”, otiša je kod korisnika, otiša je direkt u medvjeđu zamku iz koje ko zna oće li se ikad izvuć živ… i zdrav.

Dobro, dis ti više?

Određena grupa korisnika ima stanovitih zahtjeva za putovanjem kroz vrijeme i narušavanjem kauzalnosti, drugim riječima zahtijeva od informatičara da bude kod korisnika prije nego se hardversko-softverski incident uopće dogodio.
Kako informatičari još uvijek putuju klasičnim oblicima transporta, nabrojimo neke: luksuzni automobil, pločnik, lift, logično je za očekivati da se formula t=s/v odnosi i na njih. Ukoliko od poziva korisnika do materijaliziranja zadihanog informatičara na vratima prođe više od 15 minuta prvi komentar obično bude “Dobro, dis ti više?”

A u nastavku: “Nemamo mi vrimena čekat tebe dok se obabiš dovde, mi ode imamo posla”

Nema posla?

Utjecajem Svevišnjeg bića, defragom vremena ili nekom neobjašnjivom anomalijom zna se dikod dogoditi u servisu da taman pokrenem neku operaciju koja će trajati bar nekoliko sati (npr. GDB for NTFS) i baš u tom trenutku zovne neki korisnik koji ima neki tipični korisnički problem (kaže sistem da nema hard diska, a ono floppy unutra) i da bi bilo potrebito izvršiti intervenciju.

Zakon logike nalaže da je ovo situacija za odstrijel dvi muhe jednim udarcem, dakle naplatiti istih 2 sata rada i onome jadničku u firmi i korisniku kod kojeg upravo ideš. Naravno, uputiš se odmah kod korisnika i za 15 minuta već si na licu mjesta.

S druge, pak, strane nezahvalni korisnik, umisto da bude sritan šta si vrlo vjerojatno njemu da prednost ispred svih onih koji su zvali prije njega, izvali biser “Šta je, nema posla pa si doša odma?”

A u nastavku: “E, da ti nije mene propala bi ti firma…”

Nikad doć

Iako većina čeljadi misli da se informatičari zajebavaju na poslu, šta je i istina, oni ipak imaju dosta obaveza u firmi, kod korisnika i općenito u organiziranju svoga posla i radnog vrimena. Rezultat svega toga u očima nekog nesritnog korisnika može biti “On mene mrzi”.

Recimo jedan moj događaj, jedan korisnik koji je zva za intervenciju i točno je ki prston u guzicu uboja trenutak kad nije triba zvat i kad mu ne mogu doć najmanje 2-3 radna dana jer mi je svaki sekund unaprid isplaniran i rasprodan.

Jednom prilikom, pred kraj radnog vrimena, zovu tri korisnika u razmaku od 10 minuta da prihvaćaju ponude za opremu koje sam im posla tjedan ranije. Mislin ono… tri gladne godine suše a onda zakišilo, nebo se otvorilo. I to su bile baš ponude jebačke, jedna 3 PC, druge dvi po nekoliko PC plus mreže, plus mrežna oprema, plus neki džinovski printeri.

Sutra stigla sva ta roba i ja jadnik krenija na isporuke i zaginuća tipa “Pribaci mi ove mailove iz Outlooka samo ne znan koji je password, možda ti znaš?” – “Da, znan, jeben ti mater blesavome, password ti je G1up 5am”
Sve u svemu dok ja pokušavan namistit AP na lokaciju xyz da zaobiđe debele zidove zove korisnik da “su mutne ikone”. Odma ga strijeljam 7.62 metkom “Nema problema, poziv zabilježen, ali dolazak tek za najmanje 2 dana” – “Ajme meni, aj dođi šta prije”.

Talačka situacija

Određena grupa korisnika je magnet za sranja. Naime, otkad prijave da jedan PC zajebaje i otkad informatičar dođe na intervenciju, u međuvremenu se stvori još 5-6 točaka dnevnog reda “Nu, ka si tu pogledaj još i ovo, i ovo, i nekako nam je Internet spor”.

Nakon odjebavanja u stilu “Neman ja vrimena vama sad objašnjavat kako se skida film Torrentom”, situacija obično rezultira “Neću ti potpisat radni nalog dok mi ne pokažeš”

Pancirka

Odlazak kod određene grupe korisnika može rezultirati teškim tjelesnim ozljedama za informatičara-terenca. Ne jedan put se dogodilo da je informatičaru slomljena klavikula ili nacikla tibia od ljudi koji čekaju red u hodniku neke sporohodne državne kancelarije, a u koju je informatičar doša popravit PC.

Već sam ulazak u hodnik neke stomatološke ordinacije, u kojoj stoji 17 iznerviranih i krvoločnih individua, izaziva pojačano lučenje tjelesnih tekućina. Sramežljivo izgovaranje rečenice “Ja nisan doša u zubara, ja san doša popravit kompjuter” obično izazove reakciju “Ajde momak, znamo mi te finte, šta ti misliš da smo mi budale ode šta čekamo cilo jutro?”

Ukoliko neki nepažljivi informatičar pokuša odma na vrata, ko fol ono ko jebe ovu stoku šta čeka, riskira penetraciju čelične pesnice u predjel između maxille i mandibule.

Preporuka, prema informatičkom PS-u, je na ovakva mista ići sa pancirkom i šljemom.