143 Made in Croatia

Iša Mujo prodat konja:
– Ovaj konj je stara raga, ne vridi kurcu vode, ne radi ništa, samo ždere i spava, ne može potegnit dvi vriće cimenta, da mi ga se riješit spasija bi se.
Vidija Haso da ga budala neće nikad prodat bude li ga tako prodava, pa mu kaže:
– Dobro jes ti blesav, aj makni se tamo sa strane i pusti mene da ti ga ja prodan. Ajmo ljudi evo rasnog konja u naponu snage, vrhunski radnik, malo jede malo spava, može potegnit dva kara odjednom, na jednom kočijaš Šuker, a na drugom Čobanković. Ne bi ga prodava, ali sin mi se ženi pa jebi ga…
Malo pomalo počeli se skupljat zainteresirani ljudi i taman da će ga prodat kad uleti Mujo:
– Ma znaš šta, pridomislija san se, ka je tako dobar neću ga prodavat.

Ne možemo reći da nas ove poplave u Tajlandu u zadnje vrime nisu sjebale. Sjebale su nas i to sjebale in d big tajm, a tek će nas sjebati. Osim šta su zasad hard diskovi poskupili u sto pičaka materinih, virujen da će vrlo brzo cijene još nekoliko kardinalnih arikala također dosegnuti astronomske visine.
Međutim, samo poskupljenje je tu mali problem, mene više plaši NESTAŠICA.

Na početku ovog sranja, kako smo se mi hrvati, stari kriminalci, borili protiv ovog incidenta? Well, budući da je malo ko ima diskova na lageru više od nekoliko komada, jer smo više-manje svi u trokurcu, nabrzinu smo pokupovali lager od distributera i ćao bao. Već iduća pošiljka je bila cca 2 ipo puta skuplja, a za koji dan “još malo pa nestalo”.

Stari krimosi kad se nađu pred ovakvim problemom odma pokupuju sva brand name računala na tržištu koja su do 1.999 kn plus PDV nabavno (idu u trošak skupa sa kemijskama i wc papirom), tako da ih lakše “rastope”, (jer u dijelovima su triput vridniji) a onda se krenu kupovat svi dostupni i nedostupni NAS-evi (sa diskovima unutra), a kad se i ta mogućnost iscrpi prelazi se u religioznije vode: “Pomolimo seeeeeeeee”.

Dakle, da trenutno beremo bostan – beremo.

Postavlja se pitanje: pa dobro bre, majke mu ga spalim, a ko je kriv za sve ovo? Odgovor glasi: ekonomisti, naravno. Nisu inžinjeri ni arheolozi. Ekonomisti su te budale koje su stratešku proizvodnju sveg živog i neživog pribacili u neke tripizdine koje su non stop pod poplavama, potresima, vuklanima, tsunamijima i ostalim prirodnim i neprirodnim katastrofama. Tako da svaki put kad doli zagrmi, RAM poskupi 300%.

Pa jeben in mater ekonomsku u po pičke, jesu li ikad osim “default” karte pogledali i kartu di je označen “vatreni prsten” ili geotektonske ploče ili količina padavina u litrama po cm kvadratnome? Naravno da nisu i zato je sad situacija da cili svit bere bostan.

Moramo priznati da nas Zakon logike (izglasan na Prvom zasjedanju sabora Q bića kad je Svemir bija star 3 Planckova vremena) vodi k nagradnom pitanju: možemo li mi u Hrvatskoj išta proizvoditi šta se tiče informatike u užem i širem smislu?

Ne mogu a da ne napomenem da je bivša i nikad prežaljena država, voljena Jugoslavija, proizvodila nekoliko modela računala. Sjetimo se Ivel Ultra, Orao, Galeb… ali su ih kao i uostalom svu pametnu proizvodnju u nas sjebali uvoznici i korumpirani političari. U to vrime tribalo je kompjuteru dat ime ne Orao ili Galeb, nego Drug Tito v2.1 ili Moša Pijade Extended Tanjug Edition, pa bi vidija kako bi proizvodnja opstala.

Made in Croatia

Problematiku proizvodnje informatičkih proizvoda, sa naglaskom na “Croatia” ćemo obraditi standardnom šablonom za mlaćenje prazne slame, dakle po sistemu 1, 2a i 2b.

Analizirajući ovu temu uočit ćemo da se proizvodnja informatičkih proizvoda može podijeliti na 1 – proizvodnju hardvera i 2 – proizvodnju softvera koju dalje možemo podijeliti na 2a – proizvodnju softvera metodom KZS-T i 2b – proizvodnju softvera metodom KZS-V.

1 Proizvodnja hardvera

Nažalost, ova rubrika u domaćem BDP-u je prazna iz jako jednostavnog razloga: nismo sposobni proizvoditi niti najgluplje informatičke pizdarije, čak ni one na koje nema reklamacije tipa aluminijski blok za cooler ili PCIe konektore za matične ploče, pa ih prodavat Asusu miljun komada misečno.

A ne možemo reći da nismo idealno zemljopisno-politički nasađeni na kartu svita za tako nešto: ne jebu nas poplave, ne jebu nas potresi, ne jebu nas vulkani, HDZ (uz manje predahe) već 20 godina stabilno vlada, ni vruće ni zima, a ako pogledamo Mercatorovu kartu svita vidi se da smo usri sride (s obzirom da su joj polovi u beskonačno).

2a Proizvodnja softvera metodom KZS-T

Kao šta i samo ime govori, metoda Krvi, Znoja i Suza – Tuđih, je metoda proizvodnje softvera di radni narod krvari, znoji se crnački, plače od muke da skupi za poreze, doprinose i namete, da bi onda od te love cca 4-5 milijardi kuna prililo u neke opskurne informatičke tvrtke koje se u većini slučajeva nalaze u vlasništvu (potpunom ili djelomičnom) nekog visokopozicioniranog političkog gubara i smrada.

Ne kažemo da nema softverskih uradaka, čak dapače, softverskih dragulja koji su nastali ovom metodom i koji su u punom zamahu i eksploataciji od 110%. Spomenimo samo neke kako bi cijenjeni čitatelj stekao uvid u činjenicu u šta je ulupana njegova penzija: hitro.hr, e-hrvatska. Zanimljivo kod e-hrvatske jest činjenica da je dotična bedastoća koštala porezne obveznike ni manje ni više nego 5 miljardi kuna.

Vizualizirajmo 5 miljardi kuna: to je kad parkirate jedan kraj drugoga Megan do Megana i tako 90 kilometara.

Dakle, evidentno je sljedeće činjenično stanje: Hrvatska je metodom KZS-T proizvela softvera “vridnog” 5 miljardi kuna, od toga je izvezla u svijet kurac od istarske ovce, a isti taj kurac se i inače koristi u praksi jer citirajmo jednog od glavešina e-hrvatske: “Naši poslovni ljudi radije izravno komuniciraju, a e-tehnologiju smatraju troškom. Čemu 50 posto državnih servisa na Internetu, ako se oni ne koriste? Uvođenje elektroničkih usluga, koje se ne koriste, znači bacanje novca.”

Drugim riječima jeftinije je za porezne obveznike 100 tetki da lakira nokte i šeta po pazaru 40 sati tjedno, nego nekoliko pametno posloženih nula i jedinica koje neće bižat s posla u “manje kvarat”.

I đubar, osim šta je skava 5 miljardi narodnih kuna u vitar još ima muda reć da je narod sam kriv??!!!?? Dođi tsunami potopi nas…

2b Proizvodnja softvera metodom KZS-V

I u ovom slučaju sve se može vidjeti i zaključiti iz imena, proizvodnja softvera metodom Krvi, Znoja i Suza – Vlastitih. Dakle, ovakav način proizvodnje softvera se sastoji od toga da je određena grupa izuzetno kvalificiranih, stručnih i talentiranih ljudi odbacila učmali životni put “pisanja izvješća na blentiumu u državnoj firmi laganini do šespete” i odabrala neizvjesnost, 24satni radni dan, rad za kikiriki i odvojenost od obitelji po cile dane.

Sve šta mi, ljudi koji se nalazimo iza 385 pozivnog broja, možemo reći je samo jedno: svaka vam čast, svaka vam čast i još jednom svaka vam čast. Jer, budimo realni, nisu se ti ljudi uhvatili u koštac samo sa neizvjesnošću privatnog poduzetništva, oni su se uhvatili u koštac sa korumpiranošću cile jedne države.

A ta država, Hrvatska, je smrad, govno, licemjerna nakupina karcinomskog tkiva koja daje miljune kuna tamo nekom Microsoftu za neki špijunski Office od čijih mogućnosti prosječna tetka koristi podebljaj, nakosi i pocrtaj. Istovremeno postoji domaći vrhunski softverski uradak Polar Office koji je sad već besplatan i može se slobodno skinuti sa stranica polar.hr.

Šta je naša država napravila? Ne samo da ne koristi domaći softver, višestruko jeftiniji i prilagođen domaćem korisniku nego je još kad je čula da postoji tamo neka firma koja proizvodi softver rekla “Jeli, ma šta kažeš, registrirali se na trgovačkom sudu kao doo? Odma in pošalji uplatnicu za Nadana Vidoševića, naknadu za šume jezera, potoke, bare, močvare i lokve, a ako ne platu blokiraj ih.”

Uzmimo za primjer Google. Šta je ta firma napravila sve u svemu? Korektan odgovor glasi: kurac, crnački od 37 cm kojeg uvuče u šupak svakom jadničku koji u polje upiše “Severina puši karu”. Google je u biti samo razvikan, ali njegovi rezultati su daleko od pravilnog načina pretraživanja. Zašto? Pa zato jer Google prodaje rezultate, odnosno prodaje poziciju. Drugim riječima, platiš i bićeš među rezultatima. Ne platiš i neće te gospa nać.

Imamo i mi svoj Google, triput bolji od Googlea i miljun puta daje poštenije rezultate pretrage. Zove se gohome.hr pretraživač nekretnina i prva svjetska tražilica te vrste. Dok Google kupuje firme ko žvakalice (Jubito npr.) naša domovina šalje u gohome.hr također uplatnice za osmi mandat Nadana Vidoševića. Umisto u nadanovu mješinu moglo se koji miljun investirat u gohome i rezultat toga bi bija garant da bi procvali, satrali bi tržište i kupili Skype Microsoftu isprid nosa.

Ali štaš… eto kakva smo mi zemlja znanja.

Srića šta vanka ima pametnog svita koji je pripozna potencijal domaće softverske pameti tako da ljudi rade i opstaju. Dok ne uspiju i ne probiju se, a onda dođu isprid kamera Jadranka Kosor i Nadan Vidošević i seru: “Evo vidite, mi kao vlada i gospodarska komora smo prepoznali naporni rad i uspjeh na svjetskom tržištu pa im dozvoljavamo da se slikaju ovdje u Sheratonu s nama.”

Kad sve ovo vidin dođe mi da vrisnem i kažem ženi: “Pakiraj sebe i dicu, idemo u Svemir na Deep Space 9”. A onda dođe Jadranka Kosor i kaže “Mi smo izašli iz krize, sve će biti dobro, a to šta je od dosad 20 državnih proračuna nestalo 3 neš ti”, na što ja ki svaki pravi Mujo odma canceliram: “Ženo raspakiraj se, ne idemo nigdi, vidiš da ode teče med i mliko”.