144 Informatički ilegalac

Obavljanje neke djelatnosti samo s ovu stranu zakona je pičkasto, robovski, a i nema se kompletan uvid u širu sliku djelatnosti. I, naravno, legalno zarađivanje nije u skladu sa trenutnim gospodarskim kretanjima. Kao što vidimo iz uvoda, rad na bijelo je za pedere i metroseksualce, a rad na crno je za prave mužjake koji smrdu na znoj, duvan i tufinu. Jedna od varijanti rada na crno je famozni fuš kojeg ljudi obavljaju iz različitih pobuda od kojih je najčešća nagon za preživljavanjem.

Budući da nisan nikad jebava zakon dva posto, pogotovo ako me ne može utepit, znači da i nisan ima nekih moralnih dvojbi oko upuštanja u poslove vezane za kompenzaciju pičetine. Iako neko vrime nisan pisa o pičetini to ne znači da ona nije tu, to samo znači da nisan pisa o njoj jednostavno zato jer nisan tija davit ljude i plačipizdit kako mi je smanjilo plaću na šta bi mi svak moga reć: “Ne seri, bar imaš posal”.

I tako ja glumin maloga o’tete, ali naravno ne onoga iz prijašnjih postova šta uteće niz cestu čim vidi BSOD, nego pravoga junaka spremnog da iz svoje fuš-torbe za dvi sekunde izvadi ispravni komad hardvera ili neki drugi antibiotik koji je potrebit da bi se iz nesritnog računala istirale sihre.

Dakle, kakva je situacija u informatičkom podzemlju?

Jednom riječju – u kurcu. Doduše, ne mogu reći da nisan napravija posla i zaradija, ali kompletan iznos pičetine nisan uspija zaradit, možda san natuka nekih 70%. Zato san odlučija da poslovni proces jednog informatičkog fuša razložin na detalje kako bi shvatili čak i oni koji nose bedž sa brojem 21.

Skretanje vodnog toka

Skretanje toka nadzemnih voda tekućica se radi u svrhu navodnjavanja područja na kojima vlada suša. Budući da se zbog naravi posla nalazim poprilično blizu novčanih tokova žive love, logično je da iskoristim priliku i svako toliko prolijen koji sić dragocjene tekućine na svoje opustošene nasade.

Prilikom obavljanja radnji iz djelokruga maloga o’tete vrlo je bitno sačuvati dignitet, poslovni integritet i nadasve ostaviti dojam da ne fušariš jer nemaš za papar, nego eto, nemaš vrimena za vrime radnog vrimena pa činiš čoviku uslugu jer ti je drag i dobra stranka, ali moraš mu naplatiti jer vrime koje si moga kući provesti sa ženom i dicon (čitaj: drozdeći na kauču) provodiš kod njega.

Postoji dosta metoda zavaravanja protivnika od kojih ćemo nabrojiti neke.

Automatika

Većina servisa koji inače dolazi u radnju se odvija “priko mene” tako da određenom broju lijenčina koji i inače pitaju “Ajme ko će to sad rastakavat, bil ti moga doć do mene?” želja bude uslišena. Kako se takve radnje obavljaju obično van radnog vrimena, to znači da san se pozdravija sa određenim brojem slobodnih popodneva.

Sve u svemu, uvik postoji određeni broj korisnika koji smatra da je nošenje kante u servis ispod časti takvom kalibru pokondirene tikve, pa je najbolje ostavit čovika u uvjerenju da te je diskomodira i uzet mu pare u njegovom dnevnom boravku.

Navođenje na blud

Kod metode navođenja na blud koristi se inverzna relacija hitnosti i brzine. Naime, kad je nekome hitno onda mu je hitno. Procjena situacije da li je stranka spremna za fuš vrši se prilikom telefonskog razgovora, koristeći pritom složene matematičke algoritme tipa “kolko inače on naplati u kešu?” Ukoliko rezultat jednadžbi bude zadovoljavajući (rješenje u skupu N) stranka se navede na blud, drugim riječima stranka se navede da sama predloži fušarenje…

…koje se na prvu s gnušanjem odbija.

– Čuj, nešto me jebe PC a hitno mi je, moran ujutro predat projekt.
– A di ti se našlo baš sad razjebat kad ti ne mogu doć da ti je bog ćaća.
– Ma ostavi sve šta radiš i dolazi vamo.
– Lako je reć, ali ja san ti sad 40 kilometara van grada, rastežen mrežu, neću se vratit prije 5-5ipo.
– Ajme, kad bi moga onda doć do mene, gori mi.
– A ne znan, već san sad umoran ki pas.
– Ma ja ću te čekat, platiću ti u kešu odma, samo mi napravi.
– Aj dobro, vidiću.

Da… ovo je situacija kad mobitel, koji je inače davež par ekselans, posluži kao crnilo od sipe. Vrlo vjerojatno smo za vrime razgovora bili jedan od drugoga manje od 500 metara… Nakon šta dođen doma u 3, ubijen oko do 5 i onda oden natečenih očiju do onoga jadnika koji cilo vrime čeka i ispederišen mu koju stoju.

Za kavu i gorivo

Nisu svi fuševi u miljunima, ima ih i u sitnišu. Tako me jedan nikidan zove “da mu se pokvarija PC” i da mogu li doć u subotu ujutro. O, jebala te subota ujutro, to mi je jedini dio tjedna kad san živ, a mozak mi ne radi. Ali, štaš, posal je posal.

Ništa, dođen ja kod čovika, ne radi mu CDROM. Računalo staro cca 13-14 god. Windows 98. Šta je najgore čovik je ima još jedan stari CD. Zaminin mu ja to za par minuta i on mene pita kolko je dužan. Kolko naplatit čoviku za 5 minuta posla? Velin mu ja – stari nebi ti za ovo uzeja ni lipe da je srida popodne, ali slobodna subota ujutro, moran ti uzet bar za kavu.

Inače je ovaj pojam za kavu poprilično rastezljiv pa tako neki kavu cijene 20 kuna, a neki 50 kuna, što nas vodi k činjenici da kava u kafićima i nije baš tako skupa kako se priča.

Petokolonašenje

Inside job je visokorizični oblik fušarenja, dakle obavljanja privatnih poslova u prostorijama OUR-a i koristi se samo u iznimnim situacijama npr. kad zbog pretrpanosti servisa kompjuter više-manje može proći nezamijećen. Ne preporuča se informatičarima koji imaju čin niži od Mlađi informatičar mladog kova.

Petokolonaški fuš se prakticira kad je računalo ušlo u servis u vrijeme kad zapovjednštvo nije bilo u smjeni, tako da se dotično računalo obično zaprimi i obilježi papirom na kojem piše “Rashod”, za slučaj da više instance udru nenadanu internu kontrolu u potrazi za neobilježenim komadima hardvera.