147 Holivudska informatika

Ja najviše volin stvari onakve kakve jesu. I zato je moj stav o slikarstvu sljedeći: Botticelli je zakon, Picasso je kurac, a Generalić je za dječju sobu. Umjetnost je u većini slučajeva izbjegavanje pametnog i korisnog rada i grbačenje na radnome čoviku, a sve pod izlikom umjetničkog izričaja i “ti to ne razumiš”.

Jedan od najdebilnijih prikaza umjetničkog izražaja, ako ne i najdebilniji u 21 stoljeću, je nedavno postavljanje kipa Draženu isprid škole Maršal Tito u Šibeniku. Jeba te, čovika zvali “košarkaški Mozart”, a napravili mu spomenik di sidi na klupi i drži balun ispod noge. I šta sad turist iz Japana kad ga vidi može pomislit? Jedino “Nu budala, napravili spomenik fudbaleru koji je bija u rezervi”.

Dakle, možemo zaključiti: ako svojim izričajem želimo prenijeti publici svoje stavove, opisati događaje, ljude, mjesta, ovjekovječiti bitne momente – najbolje i jedino ispravno je prilkazati ih onakvima kakvi su bili. I zato ja na ovom jadnom i čemernom blogu ne jedem govna nego serviram prave literalne poslastice kako bi stalni čitatelji i slučajni surferi dobili pravu, genuine informaciju a ne govno u karti.

Hollywood. Na što prosječnog konzumenta modernog života asocira to ime? Na silikone, pare, drogu, jebačinu, skupe aute… Mene ne. Riječ Hollywood mene podsjeća na prodavanje muda za bubrige. Smjela tvrdnja koja mora biti argumentirano dokazana ili bi moglo ispasti da informatičar starog kova jede govna.

Presijecimo nekoliko žanrova holivudske kinematografije i općenito Sedme od devet umjetnosti pa da vidimo čija majka crnu vunu prede.

Drama

Čuli moja squaw i ja da ima neki vrhunski film, remek djelo, pustih nagrada da je dobija, Oskara, ma ono must see. Neki Black Swan. Crni labud. Meni starom paranoiku je odma ime bilo sumnjivo, ali računan kad ga je već toliko ljudi nafalilo valjda valja. Film je sranje kroz gusto granje, tija san ga prestat gledat odma nakon 15 minuta, ali squaw je inzistirala da se nastavi. Pogleda san ga, ali neman pojma o čemu se radi. Srića šta mi nije bija za lektiru…

Pornić

Ko može jebavat 40 minuta bez stat? I kome normalnome se može dignit kurac na one porniće iz 70-ih sa čviljavim guzicama i mufovima ko šubara?

Krimić

Jebeš mi sve, ali još nisan vidija, ni čuja, niti iman saznanje da postoji film u kojem glavni junak policajac detektiv ne uvati kriminalca. Nego pokunjeno na kraju filma dođe kapetanu i kaže “Sorry but jebi ga” na što mu kapetan odgovori “Never mind, ajmo na pivu”.

Horor

Horori su najviše spizdili svit. Napravili su to da je ljude strah prolazit baš tamo di in se ništa ne može dogodit. Izlazi ruka iz groba i zamahne… Wtf? Pogledajmo statistiku i potražimo stavku “Mjesto smrti : na groblju”. Vidjet ćemo da je stavka jednaka radnom stažu Milanovića: 0.
Ko je još umra na groblju?

Mjuzikl

Ko ide po cesti i piva? Da vidite čovika kako po prolomu oblaka šeta i piva na sav itac šta bi pomislili? Lud u glavu…

Odvjetnički

Sudac je obično na strani pravde, a krucijalni dokaz za oslobađanje nevinog dolazi u zadnji sekund.

Kao što vidimo u više-manje svim kategorijama filmova filmska industrija nam prodaje priču koja nema veze sa mozgom. Ništa nije kako nam prezentiraju, osim Jackie Chan-a.

No, međutim, sve mogu progucat. Mogu progucat da Steven Seagal sa onim X-nogama istriska 20 ljudi sa automatima za 5 sekundi, mogu progucat da rođo dere 2 plavuše 40 minuta i još mu ga moraju popušit da svrši, mogu progucat da James Bond ima ručni sat sa kukom i sajlom od 20 metara, mogu progucat da je Columbo primjetija da je u pepeljari čik od Winstona a pepel od Camela.

Mogu progucat da je Bruce Willis u svakom filmu pijani detektiv koji se na početku filma budi u autu isprid (svoje) kuće, ali brate da me jebeš u krmelj na kurjem oku ne mogu progucat da Moses Hightower u Policijskoj Akademiji 6 zaobiđe upisivanje passworda tako da opali rukom po monitoru!!!
Monitoru, ej, ne po kućištu, ni tastaturi (ulaznoj jedinici), nego po monitoru (izlaznoj jedinici).

Što nas vodi do nagradnog pitanja: a kako su holivudski činovnici prikazali informatičku akciju? Odgovor glasi: ajme majko. Gledajući scene u kojima glavni junak (ili sporedni) nešto prčka po kompjuteru, gledatelj stiče dojam da je probivanje passworda, ulazak u udaljena vojna računala i ostale srodne radnje jedan najobičniji pičkin dim.

Analizirajući informatičke scene neki se zaključci nameću sami od sebe koji su, naravno, u totalnoj suprotnosti sa stvarnim stanjem i zdravim razumom.

Tipkovnica

Prilikom rada na računalu prosječni korisnik 90% radi sa mišem, a 10% sa tipkovnicom. To je tako jer su ljudi vizualna bića i napredni operativni sustavi su tako dizajnirani da čovik klika mišem, a ne da bjesomučno tipka po tipkovnici. No, međutim, u filmovima svi, ali baš svi, tipkaju 250 znakova u minuti, naravno bez iti jedne greške, jer ako se film gleda na SLOW MOTION da se lako uočiti da tipka Backspace nije bila pritisnuta niti jedan put.

Brzina

Ako se kojim slučajem i vidi sadržaj ekrana, nema ni govora da je kompjuter spor, fragmentiran, da tiba nešto čekat. Sve se trenutno izvršava. Svi imaju 16GB RAM-a i Core i7.

Stand by

Ako neovlašteni korisnik dođe za računalo glavnog junaka, ili obrnuto, nikad ne triba palit kompjuter. Iako je kuća prazna i vlasnik je u pički mile matere, na kompjuteru doma mu gori screen saver. U stvarnom životu ne samo da ugasim kompjuter kad negdi idem, nego spustin sve osigurače.

Shut down

Nikad u životu u nijednom filmu nisan vidija da je neko kliknija Start-Shut down. Uvik svi samo ugasu monitor ili poklope laptop. U stvarnosti NIKO ne gasi monitor, nego SVI GASE računalo.

Username

Ono šta je fakat glupo i nerealno je da username uvik upisuju sa CAPS LOCK-om.

Password

Pogađanje tuđeg passworda je pičkin dim. Obično bude neko pedersko ime od sina tipa Josh ili od pasa tipa Cezar. U najkompliciranijem slučaju pogađanja, password obično bude marka monitora. Da ne spominjemo da filmaši zaboravu da uz password obično ide i username kojeg također treba znati.
Šta vridi ikome da ja sad ode napišen da mi je password za ulazak u blog kita22, ako nisan reka da mi je username pederiko de la guza?

Desktop tema

Nikad, ali apsolutno nikad, se kod kućnog korisnika na filmu neće viditi desktop tema. Uvik gori neka jebačka aplikacija, ali nikad neki normalan program tipa Explorer ili Outlook, već neki cool softverski uradak.
S druge strane, kad su u kadru državna računala, nikad se ne vidi da je upaljena neka aplikacija nego uvik stoji Desktop na kojemu je background grb FBI ili CIA.

Baza podataka

Kad računalo u stvarnom životu i radu pretraživa bazu podataka obično se miš pretvori u pješčani sat (leptir mašnu) ili se puni Progress bar. U filmu kad npr. pomoću otiska prsta traže počinitelja, obavezno se u desnom kantunu vrtu velikom brzinom slike svih Amerikanaca. Kad nađe podudaranje zaustavi se na toj slici. Ubercool.

Hacking

Otkad junak odluči “upasti” u tamo neko računalo dok ne upadne obično prođe maximalno 40-50 sekundi. Naime, on već zna IP adresu servera u Pentagonu na kojem se nalaze podaci koji njemu tribaju. Nikakvi passwordi mu ne tribaju.
U stvarnosti, ako PC koji je udaljen 3 metra od tebe nije isti Homegroup moš se jebat šta ćeš mu ući u My Documents.

Novac

Kad negativac pribaciva 5 miljuna dolara na svoj račun, pomoću aplikacije koja izgleda ki “Sunčica među brojevima”, onda kad stisne Enter lova ne ode odma, nego ono 1,2,3,4, trrrrr, 5 miljuna. Ili u još gorem slučaju, odbrojava od 5 miljuna prema nuli, ono ko fol koliko mu je ostalo na računu za pribaciti, a koliko je pribacija.
U stvarnosti, kad stisneš botun Enter, jedino šta još moš napravit je isprintat .pdf sa potvrdom o uplati.

Mediji

Primjetili smo dosta puta kako junak filma “krade” podatke iz računala, a onda izađe – sa CD-om. Daj, nemoj me jebat, kad je ima vrimena snimit CD i di je naša prazni?

Snalaženje

Ja kad sidnen za svoj kompjuter ne znan u svako doba dana di mi je ikona Nera, jel u Start meniju ili san je izvuka na Desktop. U bilo kojem slučaju moran bar 30 sekundi ga tražit da bi uopće počeja. U filmu čim junak sidne za kompjuter, odma počne tipkati 100 na sat, nebi reć da ga je dočeka upaljeni New text document. Odma zna di se šta nalazi, šta je bitno, bez obzira šta je prvi put za tim računalom.

Problemi

Zvuči nevjerojatno, ali za razliku od stvarnog života, na filmu nema problema sa kompjuterima. Ma da mi je prije nego umren vidit ne Petru, ne piramide, ne Maču Piču, da mi je samo vidit da je neko stisnija Reset botun i čeka 2 minute dok ponovo dođu Windowsi spasija bi se.

Položaj

Zašto u svim filmovima monitor uvik stoji liku iza leđa dok sidi za stolom u kancelariji? Pretpostavljam zbog toga šta mu kompjuter samo povremeno triba, recimo jednom tjedno 5 minuta, a ostatak kancelarijskog vrimena sidi za stolom proučavajući papire…

Kopiranje

Bez obzira o kakvom se kopiranju radi, bez obzira koliko je velika baza podataka ili direktorij koji se kopira, bez obzira na koji se medij podaci kopiraju – kopiranje uvik traje nekoliko sekundi.

Signal

Ako junak radi na laptopu, recimo na plaži, on će u bilo kojem trenutku moći primiti i poslati e-mail zato jer nad Amerikom stoji na visini od 500 km jedan džinovski otključani Access Point, sa DHCP serverom, tolike snage da svima gori 5 crtica tako da je dovoljno otklopiti ekran i već si online.

Portovi

Svaki bankomat ima COM port na kojeg se lopov može spojiti s ceste i isprazniti ga.

Brand

Ako je kadar, dakle, sa računalom za kojim sjedi junak i nešto radi, kadar će biti takav da će obuhvatiti radnju smisleno znači da gledatelj skuži šta je pjesnik htio reći. Međutim, ako junak radi za Apple-om onda je u središtu kadra ona svjetleća jabuka kako bi naivni gledatelj pomislija: “Vidiš, jeba te u Americi svi rade na MAC-u, samo mi seljaci u Evropi na PC”.
U stvarnosti je situacija drukčija: i u Americi svi rade na PC-u, samo su filmaši izmuzli 2 ipo miljuna dolara od Apple-a jer su im u Intel-u i Dell-u rekli “Boli nas kurac za vas i vaš film, mi ćemo svoju robu ionako prodat. Ajte u Apple, oni se pale na te pizdarije”.