148 Informatička bauštela

Prosječni outsider zamišlja informatičara kako u fensi šmensi outfitu sidi na kožnoj fotelji i klika mišem, a pare padaju s neba. Naravno da to nije tako i da je prava istina dijametralno suprotna.

Dakle, koji su to informatički poslovi zbog kojih informatičarima stradavaju kičme, oči, zglobovi i zbog kojih im se općenito diže kosa na glavi jer naveče nemaju snage da se poigraju sa dicon, a kamoli sa ženom? Koji su to poslovi zbog kojih informatičari ujutro oblače trliš i cokule? Koji su to poslovi zbog kojih informatičari kupuju SDS borele, piturske skale i voze viljuškare?

Prije nego krenemo na temu objasnimo pojam bauštele na način da shvate čak i oni koji vjeruju u registar branitelja. Odmah za početak – genuine bauštelci su jedino građevinari i donekle arheolozi. Šta bi reka kolega neverin: “Koje žene u informatici? Da vidiš žene u arheologiji, ta ti sama iskopa do marende 4 kubika zemlje”.

Riječ bauštela je složenica od dvi švapske riči bau – gradnja i štela – mjesto, drugim riječima lokacija di se nešto gradi. Razumljivo je da rič bauštela ne možemo upotrebljavati u istoj rečenici u kojoj se spominje odvjetnik, ekonomist, žena, peder. Dakle pojednostavljeno: na baušteli se radi i to junački.

Iako je bavljenje informatikom u najširem smislu pederašenje oko ničega, ipak se dikod zna dogodit da i informatičari zasuču rukave i uzmu u ruke koji ozbiljniji alat ili se dobro oznoje.

Ovaj post je posvećen informatičkim bauštelcima.

Motalica

Svi sretnici poput mene, koji su imali iznimnu čast da služe JNA, znaju šta je motalica. Dakle: “Rodila majka propalicu da nosi motalicu”. Narodnim jezikom rečeno prisilni dobrovoljac je zadužija motalicu, uređaj na kojem je rodul kabela i krenija priko brda razvuć kabel između dva poljska telefona.

Kompjuterske mreže rade na identičnom principu. Od zbornog mjesta (19″ ormar) do svakog računala u mreži triba razvuć kabel, ali ne ki JNA vojnik nako odoka pa di prođe, nego da bude nevidljiv. Ukoliko uzmemo u računicu neku prosječnu zgradu od recimo 20 kancelarija na 2 kata sa 40 računala, odnosno radnih mjesta, uzevši u obzir da treba izvesti strukturno kabliranje, možemo doći do zaključka da informatičar-bauštelac triba razvući cca 3 kilometra kabela…

…prema kojem se mora odnositi ki prema malom ditetu. Ne smi gaziti po njemu, nesmi ga lomiti, nesmi ga zavrtati, nesmi ga rastezati, jeba mu pas mater nesmi ga dirati, a mora ga postaviti.

I šta je najgore, na kraju taj kabel mora biti i nevidljiv. A nevidljiv ne bude zbog toga jer ga informatičar-bauštelac pitura nevidljivom piturom, nego zbog toga šta ga postavi u plastični oklop koji se zove:

Kanalica

Neću nikad zaboravit kad smo radili jednu “veliku” mrežu i kaže meni šef: “Aj naruči kanalice u Žuvića i pitaj koliki je rabat na količinu”. Uzmen ja iskusno telefon i pitan ima li šta popusta s obzirom da uzimamo puno kanalica. Pita mene lik “A koliko je to puno?” Velin ja 500 kom (1 km). Lik umra od smija, kaže da popust ide tek od 20 km.

U svakom slučaju, kanalice su isto ko i pločice, nema šanse da je nećeš tribat skratit bar 10 cm jer jedino po hodnicima idu ap-cap, sve ostalo je čučeća jebačina. Bušilica, tipli, vide, kacavida, čekić, klišta za kidanje kanalica.

Kruna jebačine, dakle čin svršavanja je kanalica-cum, radnja koja se u narodu zove i utrpavanje duplo više kabela nego šta može stat i stavljanje poklopca kanalice bez da ijedan viri vanka. Ma koliko prstiju i ruku upotrijebija, uvik fali bar još jedan palac. I uvik je tu jedan ormar ili kredenca viška.

Punch Down i HT-2008

Fizički lakši dio informatičke bauštele je upotreba alata za spajanje patch panela, punch down tool. Kad gledaš kako to neko radi pomisliš neš ti pizdarije, međutim kad ti počneš to raditi jebao si mačku majku. Nakon 2 patch panela izmišaju ti se boje, isti ti je kurac i narančasta i bilo-narančasta i bilo-kafena. Savjetujem svim konzumentima haluciongenih droga da ne troše lovu, nek dođu zakrimpati jedan 48portni patch panel i biće puknuti ki televizije.

HT-2008 su Brabus među kliještima, to su Ultimate kliješta za krimpanje konektora, kliješta koja mora imat svaki informatičar koji iti malo drži do sebe. Auto, ženu i dentijeru bi posudija bilo kome, ali moja HT-2008 kliješta nikome. Čak prije 5-6 godina me jedan tip pita da mu ih posudin samo da zakripma 2 konektora, pa kad san ga odjeba obisija je nos. Boli me kurac. Platija san ih oko 700 kuna prije više od 10 godina u Chipoteci. I dan danas izgledaju ki ispod čekića.

Sumo-hardware

Umno najlakši posal, ali fizički najteži je prčidba sa kilowatnim UPS-ovima po kancelarijama i komunikacijskim ormarima. UPS je inače baterija, daje struju uređajima nakon nestanka električne energije iz gradske mreže i općenito spada u kategoriju masivnih uređaja. Za UPS-ove vridi upravo proporcionalni segment Murphy-jevog zakona koji kaže: “Ukoliko na jednoj lokaciji od X različitih UPS-ova jedan rikne, onda je to onaj koji ima najviše kilowata”.

Svi informatičari koji imaju gornje činove iz informatičke hijerarhije sigurno se sjećaju legendarnih primjeraka sumo-hardwarea kojeg su kičmatransportirali na četvrti kat nekih opskurnih državnih ureda – Macase fulltower AT kućišta, Epson DFX-5000 printera (jebo sam mu mamu) itd.

Komunikacijski ormari su rum-kocka na ovom brdu karamela.

Sve u svemu kad se zbroji jedina pozitivna strana informatičke bauštele je dobivanje mužjačkog parfema “La Znoyage” na koji se ženke pale ki lude.