149 Priča o Internetu

Svako toliko Cesaris navrati do radnje zapalit cigaret. Cesaris je inače odvjetnik starog kova, suprug odvjetnice starog kova i otac odvjetnika starog kova. Dakle, kao što vidimo, Cesarisovoj familji nisu baš bili bitni gravitoni i neodređeni integrali tokom edukacije.
I, pita mene Cesaris: “Kako si glasa na referendumu?” – “Kakve su ovo uvrede? Normalno da san glasa protiv” – “Di ti je dokaz?”
U, majke mu ga spalim,a baš san nabavija novi džiesem sa kamerom i kako mi nije palo na pamet slikat kako zaelipsavam “PROTIV”? Cesaris pobjedonosno vadi svoj superluksuzni džiesem i pokaziva sliku svoje elipse, a u kantunu slike njegov sat pokaziva podne manje 10. Jebemu sve, i ja san elipsava u to vrime…

Sve u svemu oni koji su zaokružili “DA” podržavaju jedenje govana kutljom, o čemu će biti riječi docnije u postu kako bi pokazali da svaka budala koja je na referendumu zaokružila “DA” podržava odlazak u društvo za koje je Sjeverna Koreja dječji vrtić.

Priča o Internetu

Dosta puta san na ovom svom komadiću Interneta spomenija Internet, nekoliko puta san reka da je Internet najveći izum svih vremena. Razumljivo, stvar štima dok su u igri informatičari, matematičari, elektroničari i svi ostali na “ari” uključujući i stočari, jer evidentno je da čim se u jednadžbu uključe banksteri, pravnici i ekonomisti stvar ima tendenciju odlaska u sto pičaka materinih na pet iljada kvadrata.

Ispričajmo priču o Internetu na način da shvate čak i oni kojima je referendumski krug draži od referendumske elipse. Ispričajmo priču o Internetu na način da je vide i oni koji ne čuju i da je slušaju oni koji ne gledaju, uglavnom da posluka bude porana.

Internet, kao uostalom i sve pametne stvari u Univerzumu možemo podijeliti na 1, 2a i 2b pa tako imamo pod 1 Internet sa zvučnim pristupom i pod 2 Internet sa bezvučnim pristupom, kojeg dalje dijelimo na 2a Internet sa bezvučnim pristupom i biranjem veze i 2b Internet sa bezvučnim pristupom bez biranja veze.

1 Jedenje govana kućarinom – modem

Dakle, pod Internetom sa zvučnim pristupom podrazumijevamo ranu fazu mreže svih mreža kad je puk pristupao online sadržajima preko modema birajući broj 9761. To je bija jebački broj za “ovlaštene osobe” sa superjeftinom tarifom od 12 kuna/sat po danu i 6 kuna/sat po noći, dok je za neovlaštenu čeljad bija predviđen telefonski broj 9762 sa adekvatnom naplatnom jedinicom od 24 kune/sat.
Iz navedenog cjenika i budali je razumljivo da je provajderski biznis niskoprofitabilan i naša pametna vlada ga se brže-bolje riješila i utrapila glupim švabama sa tričavih ohoho miljuna nečega, pri čemu su ugovor mudro sakrili kako švapske kontraobavještajne službe nebi obavijestile švabe koje su budale i kako su ih hrvati zajebali.

Enivej, zvučni pristup je bija zato jer je spajanje na Internet zvučalo otprilike ovako: tu tuuu tu tuuu tu-tu-tu-TU-TU-tu-TU šššššššrrrrrrkljukrljsssssssssssssssssss i onda najiščekivanija poruka tih godina “New connection is now connected speed = 14400 kbps”. Kasnije su došli 28800, 33600 pa legendarni X2 na falših 56K (US Robotics Sportster na COM port).

Da ne davim više, osim same sporosti nismo imali nekih zamjerki na sam Internet. I onda kao i sad si moga naći sve šta ti je tribalo: od jebavanja ovaca i koza do drivera za UMAX LPT skenere. Glavni programi tog doba su bili Netscape Navigator, mIRC i Telnet 🙂

Za vrijeme rane faze Interneta “eliti” nije smetalo to šta je priprosti puk online jer je pravih informacija bilo malo, ljudi je bilo malo i sama zanimacija ljudi u principu nije bila sagledavanje big picture već zadovoljavanje svojih primitivnih bioloških nagona. Slike golih pičaka garantirale su rekordnu posjećenost i pravo je čudo zašto se niko pametan u to vrime nije sitija prodavat monitore sa ugrađenim brisačem drkotina zadovoljnih surfera.

Većina houmpejđeva je bila Altavista, a klasični e-mail je bija ime.prezime@si.tel.hr pa nije bija dobar pa su ga prominili u ime.prezime@si.htnet.hr pa ni taj nije bija dobar pa su ga prominili u ime.prezime@si.hinet.hr pa kad su skužili da je i taj u kurcu došli smo do ovog sadašnjeg ime.prezime@si.t-com.hr

Širenje korisnika Interneta tih godina bilo je turboeksponencijalno, onako kako svaki MLM menađer priželjkiva, a eksplozija sadržaja je bila ramanujanski eksponencijalna i sve je vodilo ka sljedećoj fazi Interneta a ta je:

2a Jedenje govana žlicom – ISDN

Bezvučni pristup Internetu sa biranjem broja 077100000 je korištenje sinkrone veze za pristupanje online sadržajima, a to je ISDN. Čistih 64K u downloadu i uploadu (dakle sinkrona veza) garantiralo je nenadjebivu brzinu, brzo učitavanje stranica sa animiranim gifovima i prvim flash animacijama, turbo učitavanje tekstova što je dodatno rasplamsalo količinu online sadržaja do kojih je prosječni korisnik mogao doći. Naravno da pod prosječnim korisnikom ne podrazumijevamo kineze, jer oni tradicionalno imaju ili Kineski zid ili Kineski firewall.

Odlike ove faze su snažna ekspanzija chat programa, žestok rast multimedije i počeci društvenih mreža. Iako iz današnje perspektive ta multimedija izgleda smiješno, moramo napomenuti za sve zelembaće da je prelazak sa 33600 modema na 64K bilo jednako osjećaju kad daš staro za novo fiću i sidneš u glanc novog Megana Sedana (benzinca, naravno).

U samo nekoliko godina stekli smo dojam da je digitalizirana cjelokupna povijest čovječanstva jer nema majci da nešto postoji, a da ga nemoš nać online. Ljudi postaju informiraniji.

Sa današnje pozicije možemo reći da je ova faza jedenja govana žlicom i najkraće trajala, jer se vrlo brzo prelazi sa sinkrone veze od bijednih 64K na još jednu asinkronu vezu a ta je:

2b Jedenje govana kutljom – ADSL

Bezvučni pristup Internetu bez biranja veze znači da je korisnik dobio od svog ljubljenog švabe uređajčić koji je Warp brzinom spojen non-stop online, a hrvatska lijenčina jedino šta ima napravit je dvoklik na Internet explorer. Veza je ponovo asinkrona, što znači da imamo u downloadu trenutno prosječnih 4MBita, a u uploadu 512K, ali ko ga jebe za upload – mi hrvati ionako nikad nismo bili neki seederi, generalno gledajući svi hrvati su leecheri starog kova.

Šta se događa u ovoj fazi? Govana ima toliko da jedenje sa dvi žlice postaje presporo pa smo uzeli kutalj. Dakle grabimo kutljom sva govna na koja nailazimo i konzumiramo ih halapljivo, međutim skupina stričeva u odijelima je strpljivo čekala 20 godina da bi nam ga zabiberila zguza.

Odlika ove faze je da su svi online, svaki banak koji prodaje brnistru na pazaru ima svoj facebook pejđ koji dokone penzionerke popodne lajkaju, sve knjige koje postoje i ne postoje mogu se skiniti i pročitati čime jačamo ekološku svijest populacije i spriječavamo sječu šuma. Pjesme koje nam se sviđaju downloadamo i slušamo, a pjesme koje nam se ne sviđaju downloadamo i izbrišemo, dakle download je neizbježan.

Skidaju se lektire, tekstovi, glazba, Severinu kako puši kurčinu, filmovi, koncerti, Youtube gori, Google je u nekoliko kratkih godina sa 500.000 servera narastao na 1.000.000 servera. Miljun servera, e…!!! Miljun servera. Da mi je znati kolki im je račun za struju, jel plaćaju po uplatnicama ili Brin nosi stanje?

Slušan nikidan dva penzionera na špontonu: “Koji kurac me zoveš u 10 naveče, šta ti nije lakše poslat mail?”
Ljudi postaju puni ki oko: glazbe, filmova, knjiga – ljudi su napokon informirani. Naravno, nisu svi, neki su ipak glasali “ZA”, ali jebat ga, nemoš sve. Urlikanje pojedinih individua, statiranje u kukuruzu i tipanje po cijelu noć je napokon došlo do svoje publike: ljudi slušaju, gledaju i čitaju.

Međutim… e, da nije ovoga međutim…

Krenimo s boka. Intelektualno vlasništvo. Koja pička mile matere je to? Autorsko pravo. Koje pravo, koje krempite?
Situaciju koja slijedi možemo vizualizirati kratkim skečom: Ubija si se ki pas dok si je navlažija, satra si se ki manijak dok ti se diga, ispizdija si se ki budala dok si ga utira u rupu i taman kad si počeja gudit neko te tapše po ramenu: “Alo dečko, triba bi auto maknit, nemogu izać” – “Pa di si sad naša, majke ti ga spalim?”

Taman kad je sve silo na svoje najedanput isplivavaju neke nebuloze tipa SOPA, PIPA, ACTA. Prije nego s pravom i razlogom saspemo drvlje i kamenje na ova sranja pojasnimo čeljadi šta ove skraćenice znače, dakle upoznaj neprijatelja da bi se lakše borija protiv njega.

1 SOPA – Stop Online Piracy Act
2 PIPA – Protect Intellectual Property Act
3 ACTA – Anti-Counterfeiting Trade Agreement

Kao što vidimo skraćenice su od engleskih riječi, pa bi bio red da ih prevedemo na hrvatski.

1 SOPA – Jebaćemo vas u bulju
2 PIPA – Vi ćete nam to platiti
3 ACTA – Na kraju ćemo vam jebati majku, ženu, žensku djecu i posebno mušku djecu, jer mi smo pederomasoni i svećenstvo.

Meni, kao priznatoj online budali i kvaziautoru, je najdraže kad me neko čita, a kad me neko kopira meni je srce ki planina, pa di ćeš većeg priznanja za svoj rad nego da te neko kopira? A ultimativno priznanje mom blogu bi bilo da se cijelo selo skupi oko logorske vatre, peču se kobasice, a seoski starješina čita na megafon postove Informatičara starog kova (javno izvođenje). Ova toliko jednostavna stvar je jasna svakom normalnom čoviku na planeti da samo budala traži da joj neko odaje počast i da joj to još i plati!!! Helouuu, majke vam ga spalim, vreće bez dna….

Stvar ide toliko daleko da će vlasnici Internet stranica odgovarati pred zakonom za sadržaj koji su postavili korisnici. Drugim riječima, recimo skeniram stranicu superuspješne knjige od Nives Fahrenheit i stavim na svoj profil, a fejs popuši kaznenu prijavu.

Drugo, često upotrebljavaju riječ “krađa”. To je u totalnoj suprotnosti sa stvarnim stanjem. Naime, krađa je kad nekom nešto uzmeš i ovaj to više nema. Međutim, ako nešto uzmeš nekom i taj to još uvik ima onda to nije krađa nego kopiranje. Pa smisao cile informatike je kopiranje. Jedan napravi, imaju i on i svi. Mukti. Raj.

Zato ćemo mi definirati pravu krađu: Krađa je i onaj postupak kad nekom nešto prodaš, a poslije mu zakonskim mehanizmima naplaćivaš korištenje njegovog vlasništva da bi ti živija ki bubrig u loju i šmrka najčišći kokain na tržištu.

Nadalje, ako bi slučajno prihvatili činjenicu da je ideja, pisano djelo, glazba, softver, itd. intelektualno vlasništvo odnosno “stvarno” vlasništvo nad “nečim”, onda smo mi kao ljudski rod totalno u kurčini i triba nas zatuć macon po glavi i da napokon majmuni zavladaju planetom.

Dokažimo:

Lady Gaga snimi remek djelo glazbe 21 stoljeća Poker Face. Naivni vlasnik kafića kupi original CD i uredno ga plati kako bi tim melemom za uši privukao mladu pičetinu kao mamac za sredovječne biznismene debelih takuina. Odjednom dođe striko u odijelu i kaže: “Čekaj, Mićo, a jesi platija ZAMP?” – “Kakav te ZAMP napa, platija san CD” – “Lako za CD, ali triba platiti autorsko pravo trlj brlj ser kenj”

Znači svaki put kad se izvodi ova glupa pisma, triba platit pinkicu u vreću bez dna, do kraja vremena. I tko tu koga krade? Dokaz podebljanog teksta gotov.

Svi ovi postupci i zakonski mehanizmi su sušta suprotnost normalnom ljudskom ponašanju. Mogu ići tako daleko i u skladu sa sopom i pipom ustvrditi da je moj prdac moj autorski rad i svak ko kaže da mu smrdi je neovlašteno koristio moj rad, te samim tim riskira kaznenu prijavu za povredu tuđeg intelektualnog vlasništva.

Inače, sva ova gungula je nastala da bi se zaštitilo šta? Poker face? Black swan? Ima li koji dobar film snimljen zadnjih 10 godina osim “Gran Torino”?

Možemo mi cilu ovu priču oko zaštite autorskog rada i intelektualnog vlasništva podignit na pravi nivo, sa pravim jebačima, pa da vidimo onda čija majka crnu vunu prede.

Šta bi bilo kad bi umni rad jednog od najvećih umova svih vremena Michaela Faradaya bija zaštićen autorskim radom, patentom? Faraday je upotrebom mozga i Zakona logike (Simetrija prirode) došao do jednog od najvećih i najkorisnijih otkrića u povijesti ljudskoga roda: elektromagnetske indukcije i BESPLATNO je stavija na raspolaganje ljudskom rodu.
Šta bi bilo kad bi svaki jebeni prozvođač dobija retroaktivno tužbu od eventualnih Faradayevih nasljednika za upotrebu patenta za zadnjih 190 godina?
Vidimo da priča ne drži vodu…

Sistem triba pod hitno resetirat i pojam vlasništva uvesti samo za materijalno, previše džabalebaroša pokušava živit na grbi radnog naroda i to jednostavno više nije izdrživo…