151 Informatički sapun

Budući da nam se bliži ulaz u pederomasonsku zajednicu, u kojoj će nam čmar biti pretvoren iz izlazne jedinice u ulaznu jedinicu, iskoristimo ovo vrime dok nam je samo glavić uguran i počujmo evanđelje po Quarku. Pružimo link jedan drugome i uz vesele zvuke neispravnog WD diska čujmo objavu individue koja se nekad davno sagnula po sapun…

Kao što znamo, odnosno da buden precizniji: kao šta ja znan, a vi znate jer san van ja reka, informatika je po puno parametara specifična grana ljudskog dejstvovanja. Laga bi kad bi reka da san se zato odlučija biti informatičar, prava bi istina bila da su matematiku-informatiku u moje vrime upisivali zgodni pičići, pa i ja seljo za njima.

Dakle zahvaljujući zgodnim pičićima iz sredine osamdesetih (koje su danas većinom trošne polovnjače), spreman sam uglaviti na svoje misto još jednu puzlu iz velike informatičke slagalice.

Uspoređujući svoju djelatnost, svoje radno misto i svoje radne obaveze sa drugim djelatnostima uvik pronalazin dokaz da san glup šta san popustija općem i svevremenskom snobizmu u svoje vrime i nisan iša za autolimara, tokara ili vodoinstalatera. Vodoinstalatera pogotovo, jer on ima sveukupno 3 komada alata plus malo stupe i da slučajno postoji koji vodoinstalater starog kova, već bi nakon 6 postova napisa cili blog i oša u penziju sa 43 pun ko brod.

Jeste li primjetili da su svi zakoni i pravila posloženi tako da se ne odnose na ljude koji su ih pisali? Možemo sa sigurnošću reći da je cili sistem složen tako da veliki jebe maloga.

Te tri slatke riječi: 1 2a 2b.

Nabrojimo nekoliko dejstvovanja pravnih osoba iz ovih grupa kako bi čitateljstvo steklo uvid u jedinu ispravnu klasifikaciju djelatnosti, Quarkovu, pri čemu ćemo doći do ispravnog zaključka da je NKD mlaćenje slame u kojoj se ni knjigovođe ne mogu snaći.

1 Nema reklamacije – ne najebe niko

Oduvik san zavidija ekipi u djelatnostima iz ove grupe. Kad bi mi neko od njih reka da se ubija, naradija, itd odma bi ga stera u kurac i reka “Muči i budi sritan, šta bi da ti je ki meni.”

Prodaja ručnog alata. To je pjesma od posla. Još nisan čuja da je neko vratija kacavidu na reklamaciju jer nije moga odvidat zapeklu vidu.

Burekdžinica. Iako ugostiteljstvo definitivno spada u biznis di moš dobit itekakvu reklamaciju, burek je zbog svoje jedinstvene naravi izuzet iste. Još nisan vidija čovika koji se na burek požalija.

Trafika. Ima li zakonska stavka da vratiš novine na trafiku jer ti se ne sviđa članak kako drug Josipović podržava ACTA-u? Nema.

Javni prijevoz. Već vidin situaciju kako se putnik žali u upravi da vozač puši na relaciji Dolac-Građa i kako mu šef govori “A moj šjor, ko more njima izać na kraj… znate kako je danas teško nać čovika sa D kategorijom kad imamo dvista miljuna ekonomista i brokera”

Čajna šop. Koliko dasaka u glavi čoviku triba falit da pomisli da na išta kupljeno u “sve po 4-6-8” može imat garanciju, iako radi na struju?

Uglavnom, iz navedenog se da zaključit kako oni u Indiji 30 godina živi na vrhu stupa bez hrane i pića da bi dosega uzvišeno i blaženo stanje, dok je u nas dovoljno otvorit dućan sa špatulama i fratunima i zajeba si sve Indijce.

2a Ima reklamacije – najebe kupac

Ovo je najpederskiji oblik nove klasifikacije poslovanja pa mu posvetimo par riječi kako bi svi korisnici bili na oprezu sa uključenim harageijem. Ukoliko naivna stranka upadne u vrtlog 2a ode kuća i gaće dok rečeš keks Albert. Kod ovog oblika poslovanja ako ima nekih problema sa proizvodom ili uslugom koju je kupac uredno platio i na koju bi ima pravo na reklamaciju, troškovi koji proizlaze iz korištenja lošeg proizvoda ili usluge padaju na teret i trošak kupca što je prigodno zakonski regulirano. Pojasnimo.

Bankarstvo. Čovik digne kredit, sve se dogovoru, potpišu ugovor (na bankinom formularu, već gotova špranca), ovjeru kod bilježnika, čovik plati sve troškove kredita i napokon dobije tu lovu. Međutim, nakon nekoliko mjeseci dobije prigodnu obavijest na kućnu adresu: “Poštovani, zajebali smo se u računici, znate ovaj vaš kredit ne valja kurcu vode jer premalo zarađujemo, pa vam minjamo kamatu za 1% gori.” Čovik najeba ni kriv ni dužan zbog tuđe greške.

Medicina. Ako ljudi žele imat dicu, a ne mogu prirodnim putem, onda idu kod doktora koji ih ispederiše za 20 iljada kuna i napravi nešto da žena ostane trudna. Ako uspije ljudi dobiju dite i sve 5. Međutim, ako ne uspije, znači debela reklamacija, onda doktor ne vrati ljudima 20 iljada kuna jer je omašio ceo fudbal, nego im uzme još 20 jer “ženi se nije dobro primilo”. Po toj logici ako ja prodan server za 20 iljada kuna nekoj firmi i server se pokvari, onda oni moraju kupiti novi za idućih 20 iljada kuna.

Odvjetništvo. Ako nakon suđenja ideš u prdekanu ili budeš oslobođen isti ti je kurac, odvjetnik će te oderat ko zeca u svakom slučaju. Di je njegov poslovni rizik? Di je tvoje pravo na reklamaciju jer je loše obavija posal?

Iz navedenog vidimo da je korištenje usluga i roba iz ove klasifikacije jednako saginjanju po sapun u nekoj opskurnoj vojnoj pošti bogu iza nogu. Ne gine ti metak…

2b Ima reklamacije – najebe prodavač

Sušta suprotnost pederizmu iz 2a je homoseksualizam 2b – najebavanje prodavača u slučaju reklamacije. Iako je reklamacija jasno definirana od a do z, situacija uvik završi loše po informatičara stvarajući mu dodatne troškove poslovanja, gubljenje vrimena i živaca i na kraju lošu reklamu bez obzira da li je reklamacija stvarna ili fantomska.

Prije nego pojasnimo sve teškoće ovog aspekta jedenja informatičarskoga dual kore kruha, dajmo nekoliko kratkih napomena kako bi navedenu problematiku shvatili i oni kojima Owner’s manual služi za potpalu gradelja.

Naime, kupnjom računala i ostalih artikala iz informatičke djelatnosti kupac je kupio tijelo i duh. Vrlo bitno je napomenuti da se jamstvo odnosi samo na tijelo, drugim riječima hardver. Na duh nema jamstva odnosno niti proizvođač niti trgovac (informatičar) ne jamče da će softver ispravno raditi. Iako je taj pojam “ispravno” rastezljiv ko žvakalica. Iako je kupac uredno kupija Windose uz računalo, samim tim i IE, taj isti IE mu neće prikazivati video na youtube ni za miljun godina, dok god ne instalira flash player. RTFM.

Kupac se uredno pozove na činjenicu da mu staro računalo taj isti video vrti, pa prema tome novo računalo je neispravno i samim tim prodavač mu mora otkloniti nedostatak u jamstvenom roku. Ovo je klasični primjer fantomske reklamacije koju informatičar proguca, jer eto, šta će…

Još jedan primjer fantomske reklamacije je kad kupac kupi novi monitor. Tanki, naravno. Odnese ga doma, monitor ne radi. Naravno da neće radit kad mu doma grafička kartica ispaljiva 120Hz (napokon mu riknila Nokia 445 XPRO) i ovaj jadnik samo javi “Out of range”.

Ne kažem da nema stvarnih reklamacija, kad nešto stvarno rikne i triba zaminit. Međutim, i u ovim situacijama ima trusnog područja podložnog naglim i nenadanim odronima.

Uzmimo za primjer kupnju RAM-a. Prije 15 godina koji je to kupac od straha moga sam kupit memoriju, otvorit PC i sam ugradit? Danas svaka budala koja je vidila uživo SATA kabel misli da je u najmanju ruku doktor informatičkih znanosti. Dakle, kupac kupi memoriju i vrati je nakon 3 dana da ne radi. Budući da se RAM ne može popravit ko Tomos 4, jer ga je zalemija robot na Tajvanu, zaminiš kupcu modul za novi. Nakon 5 dana eto ti ga nazad, nevalja ni ovaj. “Šjor, statistički je nemoguće da ste dobili 2 neispravna Kingston modula, imate neku drugu komponentu neispravnu, vjerojatno napajanje ili van je meštar uzemljija instalaciju na česmu” – “Ne znan ja ništa evo ode račun i jamstveni list”. Ništa, skineš mudante i sagneš se po sapun.

Davatelj reklamacije. U BR Hrvatskoj (banana republici) ne postoji informatički dućan davatelj jamstva. Amen. Davatelj jamstva je jasno naveden na jamstvenom listu i tamo nećete naći listu dućana nego nekoliko ozbiljnih firmi čiji je radni i borbeni zadatak “popravljati” i mijenjati neispravan hardver za ispravan. U dosta slučajeva primaju robu na servis o svom trošku, iako to nije zakonski uvjetovano, međutim nepismeni kupac uvik vraća robu u dućan.

Owner’s manual. Čak i priprostim individuama je jasno da, kad kupiš špaker, da tu nema neke velike filozofije: utakaš ga u struju i moš počet žutit kapulu. Međutim, kad kupiš komad informatičke opreme, odvoji pet minuta i prolistaj taj bukvar. Kad se već uvoznik potrudija da ga prevede i isprinta…

U zadnje vrime hardver se vrlo malo kvari. Nešto diskova (na to ne možemo utjecati jer je disk elektromehanički uređaj), nešto RAM-a (uvjetovano napajanjima klase “JNC”) i nešto napajanja (uvjetovano vrhunskom kvalitetom našeg energetskog sustava).

Svejedno, bez obzira šta jamstvo ne pokriva vanjske utjecaje, vodu, vlagu, otuđenje, struju, u većini slučajeva informatičar je taj koji će se sagnit po sapun jer će mu dobavljač uredno reći “Sokole, ovo ti nije pod garancijom, ode je prošlo 400 Volti”