156 Informatičko slipo crivo

U ona stara dobra vrimena, stara jer san još bija informatički šegrt mladog kova, a dobra jer tvrtka JNC još nije bila osnovana, donija jedan čovik svoj PC na servis. I, govori on mom poslovođi “Pokvarija mi se PC, šta ima da san ga kupija, 8 godina”, a odgovara njemu moj poslovođa “E moj šjor, da je taj PC čovik, ima bi 90 godina”

Kako san već nekoliko puta spomenija pederanu na ovom jadnom i čemernom blogu, a nikidan je i bila jedna, red bi bija da vama neukim jadnicima, kojima je krajnji društveni domet šetnja subotom po trgovačkim centrima, pobliže objasnim ovaj pojam.
Pederana je poseban slučaj šireg društvenog fenomena koji ima razne nazive, od kojih su najpolularniji seminar, kongres, prezentacija i pederski “event”. U informatici se ova vrsta događanja naziva pederana jer je omjer muškaraca i žena 14:1, a i ta jedna je muškobanjasta. A ako je zgodna onda je lezbejka.

Dakle…

Pederane obično organiziraju lokalni ured dotičnog proizvođača hardvera u kooperaciji sa ovlaštenim distributerom. U slučaju da ima više ovlaštenih distributera onda je suorganizator onaj kojeg zajebu da sudjeluje u troškovima. Da se mi razumimo, ma koliko pederana za nas bila džabalesku, neko mora pokrit troškove vojničke spize iz kazana i gumenih kolača plus najam dvorane za pederisanje. Ja, kao seljo-beljo iz maloga grada neman niti najmutniju predodžbu koliko to gušta.

U troškove pederane za organizatore također spadaju tiskanje šarenih katalogića (opet sječa šume…), dijeljenje gudiza koje obično sponzorira proizvođač, a koji su svake godine sve siromašniji i siromašniji, i putni i hotelski troškovi za prezentatore ukoliko se pederana održava van Zagreba.

Sad kad smo pojasnili logističku pozadinu pederane, pribacimo se na sljedeću lekciju, a to je prezentacija.

Nakon šta se informatička čeljad udobno smjesti na meke stolice, pederana počne. Početak pederane uvijek izgleda isto: projektor ispaljiva na platno logotip proizvođača i organizatora, predavač drži uvodnu riječ, ali niko ga ne sluša nego svi šuškaju sa vrećicama i gledaju u gudize koji su unutra. Dikod se čuje utiho iz sredine: “Čemu ovo služi?” – “Ja mislin da je to držač za vizitke.”

Kad utihne negodovanje zbog loših gudiza, pod svjetla reflektora dolazi prvi davitelj koji objašnjava zašto je svima u interesu da prodajemo baš njegovu robu. Raspredaju se ode radosti i prenose se vesele vijesti. Objašnjavaju se nove tehnologijei novi dizajni. Uvik san se divija toj sposobnosti ljudi da po ure govore bez stat i kažu ono šta bi ja reka u dvi riči.

Drugi dio pederane predstavlja konkretne proizvode i neke njihove specifičnosti. Nikad mi nije bilo jasno, doduše ne isključujem činjenicu da san ja tele, zašto nam od cile game proizvoda uvik najviše pričaju o onima za koje u Hrvatskoj postoje 3 kupca: VIP, Cronet i Pliva. Da ja pripreman prezentaciju onda bi težište bacija na onaj proizvod kojeg možeš prodati 95% firmi. Oni nama cilo vrime pričaju o Brabusu, a svi naši kupci traže Punta.

Još jednom napominjem: ne isključujem činjenicu da san ja retardinjo, ali ja uvik očekivan da ću vidit konkretan komad hardvera, da ću ga taknit i pritisnit “Power” botun makar na suvo, ali sve šta sudionik pederane vidi je PowerPoint slide na zidu.

Zatim slijedi čik pauza prije trećeg, završnog dijela. Ako za vrijeme te kratke pauze izađeš van i ostaviš na stolici bez nadzora svoju vrećicu sa gudizima, postoji opravdana sumnja da ćeš je naći praznu, eventualno će unutra biti kemijska i upitnik kojeg svi moramo ispuniti i predati na kraju.

Završni dio pederane je bajka o rabatima koje će partner dobiti od proizvođača ako ispuni određenu prodajnu kvotu kroz određeni vremenski period. Kažem bajka zato jer konkretno informacija sa zadnje pederane kaže: dobićete koju kintu nazad ako prodate opreme 50.000 dolara u kvartalu. Najjači je bija jedan prijo kad je reka: “Ne možemo mi svi skupa ode prodat 50.000 dolara u kvartalu” Ekipa legla. A kako i neće? Ja stvarno ne znan u kojim to Cirrostratusima obitavaju ti menađeri kojima zvuči logično da će partner u Metkoviću prodati u tri miseca servera vridnosti 400.000 kuna.

Ukoliko se nastave u ovakvom obliku, pederane pod hitno triba ugasiti i zakonom zabraniti.

Odlazak na ovakvu pederanu podsjeća ma na odlazak u javnu kuću: uđen, odvedu me u sobu i upalu video, a ja skinen gaće i drkan.

Da je cila informatika čovik, pederana bi bila slijepo crijevo.