183 IPK (by Vedry)

Zdravo. Nemoj slučajno da čujen koga “Koji je njemu kurac, otkad se u nas govori Zdravo? U nas se kaže Dobar dan”
Ih, ta nemojte mi kasti… Nisan baš primjetija da se kaže “Dobar dan Marijo” nego “Zdravo Marijo” pa prema tome…

No, međutim, ono što je bitno je činjenica da b(l)og Quark od danas ima ne jedan, ne dva, nego tri apostola. Trećeg apostola pokupili smo na našem križnom putu danas, taman je na krmi nadija parangal kad naišli mi.

“E Vedry, oćel to?” – “Ma oće kurac, evom se trajina jope oko propele omotala i opizdija san se pajolon u cipac” – “Ma jebeš brod, mogas ić snama širt informat’čka evanđelja okolo” – “A i to je šta kažete… am ča”

I tako se našoj borbi za očuvanje izvorne i prirodne informatike pridružio još jedan borac na prvoj crti informatičke bojišnice, apostol Vedry, informatičar prastarog kova.

Quark

Informatičar prastarog kova

Pored informatičara starog kova, postoje i oni prastarog kova, koji su uživo vidjeli dinosaure kao diskove od par Mb veličine perilice rublja, backup trake veličine ormara i legendarne bušene kartice – jedna kartica = jedna naredba. Kažu da je bilo veselje kad bi se nekome prosule po podu i pomješale …

Ali krenimo redom, sa računalima sam se susreo kada mi je stric prošvercao legendarni ZX Spectrum (48 KB RAM, 3,5 Mhz 8-bitni Zilog Z80 procesor).

Ako se ne varam, Sir Clive Sinclair je tvrdio da bi sa njime se moglo upravljati nuklearnom centralom – sad vam je jasno zašto je došlo do Chernobila.
Kako je stric bio k*rčeve sreće, carinik je otkrio Spectruma u prtljazi i pita: Što je ovo?
Sric kaže: Digitron (kalkulator).
A carinik se počeše po glavi: Aaaaaa, dobro, prolazi!
(S obzirom na veličinu Spectruma u rangu današnjeg tableta, nije ni čudo što je carinik popušio priču).

Sa programiranjem sam počeo iz dosade, dok bi se čekala pošiljka novih igara na kazetama od pirata. Oni su se sasvim regularno reklamirali po informatičkim časopisima (suza mi dođe na oko kad se sjetim, a ne danas – BSA, SOPA, ACTA i ostalo).

Kad smo kod časopisa, postojali su:

1. Moj Mikro, slovenski, moj omiljeni, amo reć najbliži današnjem Vidiju. Imali su razne škole programiranja, u sredini bi dali listinge programa koji bi se mogli pretipkati (!!!) i pokrenuti i tako se učilo. Na Spectrumu čak nije bio toliki problem pretipkati neki program, jer je svaka (gumena) tipka u programiranju bila jedna naredba. Također su organizirali natjecanja u programiranju, sjećam se kada su dali zadatak napraviti igru “five in a row” pa su napravili turnir programa čitatelja da vide čiji je najbolji. Ludo!

2. Drugi na listi je Galaksija, srpski časopis, neusporediv sa ičim današnjim (ajde možda bi mu Svijet Elektronike bio najbliži. Tu je baš bilo hardccore informatika, škola assemblera, izrada vlastitog računala Galaksija (!!!), upute su izlazile iz broja u broj, tiskane pločice, popis dijelova, način spajanja. Mislim za neke od članaka je trebalo biti doktor znanosti za skontati što je pisac htio reći.

3. Svet kompjutera, isto srpski, najsličniji Bug-u (Slučajno ?), izlazi i dan danas (!!!), najneozbiljnji i dosta posvećen igrama.

Toliko za prvi put.