189 Djetinjstvo (by ČZI)

Kad san baš bija mali, mene je oduševljavala i tipkaća mašina, a kad san prvi put vidija računalo osjeća san se otprilike isto ka šta bi osjeća danas da mi se svemirski brod s vanzemaljcima parkira ispri zgrade.

Taj susret s računalon prominija mi je način percepcije na svijet i otvorija mi dimenziju za koju stariji ljudi nemaju dovoljno razvijena osjetila, a oni mlađi je uzimaju pod normalno. Ja spadam u onu generaciju koja je doživjela “prosvijetljenje” i uživala u svakom trenutku.

NIje to bilo samo moje djetinjstvo, to je bilo i djetinjstvo komercijalne inormatike.

Prvo računalo na kojem sam upisa par crta programskog koda zvalo se Orao. Vrhunac rada na Orlu bio je uz pomoć dvadesetak linja koda dobiti iscrtavanje fraktalnih oblika na ekranu crno bijelog monitora.
Nezaboravna scena – Dom JNA, besplatan pristup Orlovima, ja klinjo iz osnovne škole tipkam, linije se iscrtavaju, a pitomci u esembe unfiformama oko mene u čudu gledaju.

189_1

Prva igra koju sam igrao na kućnom računalu bila je Boulder Dash na ZX Spectrum-u kod kolege iz razreda. Račnalo spojeno na TV. Dramatično. Vrativši se doma postavio sam starcima ultimatum – ili mi kupuju računalo ili ću se baviti nogometom.

189_2

 

Starci su popustili jer se tad u nogometu nije vrtila neka para i pao je dogovor da po završteku školske godine i ljetnih praznika, zbrojim ušteđeno i zarađeno, te da oni dodaju koliko fali (97%) da kupim neko računalo.
Izbor je pao na Commodore 128 sa kazetofonom. Kasnije sam ga nadogradio disketnom jedinicom 1541-II (1571 je bila preskupa) i samim time postao glavni jebač rumene kadulje u razredu. Na Commodorcu su se igrale igre, programiralo se u Simons Basicu, te nešto sitno u Assembleru. Postojao je CP/M OS, ali nismo on i ja bili na ti.
Nezaboravna igra sa kazetofona je bila Emily Hughes International Soccer, a sa diskete Last Ninja 2.

189_3

 

Prvo računalo s kojim sam se sreo u školi zvalo se Ivel Ultra. Opet CP/M.
Jednom smo ga na satu upalili i nešto kucali kako je “drugarica” diktirala. Nakon toga do kraja godine bavili smo se samo teorijom iz kasnih 70-tih i ranih 80-tih.

189_4

 

Prve novce uz pomoć račnala zardio sam na računalu ATARI 1040 STE koji je bio spojen na SM124, za ono doba monitor jako visoke rezulcije. O četverokanalnom zvučnom čipu da ne pričam. Savladao sam stanoviti Calamus, softver za grafički prijelom i počeo zarađivati pare. Sve je počelo kad je neki lik koji je izrađivao osmrtnice poslušao savjet svoga sina da prebaci izradu s klasičnog offset tiska na DTP, jer se ionako osmrtnice tiskaju u desecima, a ne tisućuma komada. Sin sve sredio, podesio, radio mu to par mjeseci, a onda zapalio za Australiju.

I tako, kad se poremetilo nešto na osmrtnici na kojoj je trebalo samo minjati tekst, ja sam uskakao kao čovjek u crnom. Iz džepa vadim disketu, guram u stroj, otvaram svježi backup fajl, presnimim preko postojećeg, unesem tekst s papira, kliknem Save, zatim Print i pružim ruku u koju bi sletilo nešto dinara. Zlatna vremena.

Najjače igre na Atariju koje pamtim su Kick Off, Pang i Lotus Esprit Turbo Challange.

189_5

 

A onda sam postao punoljetan…

A onda je prošlo još dosta godina…

A onda sam se nekidan zapita zašto se ipak nisan bavija nogometom…