195 EFIGS

Evo, ima sigurno 2-3 miseca da ganjan jednog informatičara starog kova da napiše post.

“Pizda ti materina, i tebi se isto izdogađalo sranja zadnjih 20 godina, mogas štoko napisat.” – “A je, je, baš san mislija, ali nikako vrimena uvatit. Znaš kako je, žena, dite, pičke materne…” – “Aj, aj, žveljtije to malo. Znaš da ja iman dikod rupu u inspiraciji misec dana pa bi moga dobro doć za popunit prazninu. Buden li duge pauze radija počeće opet ljudi ekonomiju upisivat.”

Normalno, kao i svaki pravi informatičar i ovaj je isto lijenčina A klase. Toliko je lijen da mu se molekule uopće ne gibaju pa i kad ima temperaturu toplomjer mu pokaže 1-2 Kelvina. Budući da je dugo odugovlačija i pizdija dogodila mu se najgora moguća stvar: umisto da je napisa post svršija je na blog da ja napišen post o njemu.

Identitet ove individue zasad ne zna niko, jedino bi možda “Nisam skrolo” moga povezat jer san mu danas reka da iden kod ove lijenčine, ali dok se “Nisam skrolo” siti pročitat post proće vlaška godina tako da je bezbedno.

I… ušavši u svoju luksuznu limuzinu i upalivši motore, ja, moja squaw i moje mlađe mladunče udobno zavaljeni u boudoir sofu, inače standardni paket opreme francuskih limuzina, napustili smo elitni gradski kvart i uputili se impulsnom brzinom prema prigradskom seoskom naselju gdje u vlažnoj straćari živi moj prijatelj sa svojom squaw i mladuncem. Stariji je bija umoran, danas je bija u školi po ure, a i sluša je ministra, onog sa frizuron “Glup-Gluplji”.
Baš kad sam lomio preko duple pune, iz njihovog naselja izašao je kombi sa natpisom “Globalno sijelo”. Ništa čudno, jer kroz moj kvart svako malo prođe kombi s natpisom “Exkluziv”.

Ništa, ostavili smo u dnevnom boravku mladunčad da se igra i ženke da vode učene razgovore o parcijalnim diferencijalnim jednadžbama, a nas dvojica smo ošli u njegov ofis da vidimo za jedan poslić koji ćemo zavrnit ovih dana ter stjeći određeni financijski benefit.
Vrtimo se mi tu po cjeniku, gledamo šta ćemo i kako ćemo. Moramo paziti na dosta parametara da se sve skupa ne uruši i mi popušimo mogući dobitak, jer znate i sami da je situacija ne alarmantna, nego alarmantna x64.

Aj, nekako smo se usuglasili po pitanju hardvera, i to jedva jer je moj prijo uporno navija za jabuku, da ga jebala jabuka, a ja za apeja. Na kraju je ipak bilo po mome. Mislin, ono… nema veze.

Dok smo došli do softvera već smo dva puta praznili pepeljaru misleći se kolko su dvi squaw riješile jednadžbi. Vrtimo mi cjenik od softvera i oba dva komentiramo: “Ma da im jebem majku njima i ovoliko verzija, samo zbunjuju i nas i korisnike.” Srića, skrolali smo do kraja da nebi bilo…

Upo tog grintanja i spominjanja mame Gates i tetke peksinave Gates kaže moj prijo:

– Sve mi je jasno, ali koji kurac je ovo EFIGS?
– Majke ti ga spalim, pa kako to ne znaš?
– A ti ka znaš?
– Naravno da znan, English French Italian German Spanish.
– A mogli su…

Šta ću, dobar san čovik pa san mu ostavija epolete i zabilježija mu minus iz zalaganja.

Vratimo se mi kod ženki, računajući da su ispisale bar četri trgovačka lista jednadžbi, kad njih dvi držu katalog od AVON-a.

P.S. Nemoj slučajno da san koga utepija da je u gugl upisa “epoleta”.