197 Grizli Adams

Dakle, danas zove jedan “Alo ja sam inžinjer, jel imate laptop sa Corel i5 procesorom?” … Inžinjer čega, jeba te Corel procesor? Uglavnom, ovaj inžinjer za istraživanje ruda me je podsjetija na slučaj kojeg ćemo dokumentirati u ovom postu, slučaj koji mi je nekako iskliznija iz memorije, slučaj koji je star otprilike 11! sekundi.

Avogadrov broj je goli kurac za količinu sranja koja se događaju u informatici, a gogolplex je mala beba za raznovrsnost tih istih sranja.

Sve u svemu, današnji poziv od ovog inžinjera za proračun debljine excel pite me je podsjetija na događaj kad je taj isti inžinjer kupova (i kupija, dapače debelo kupija) ispisni uređaj koji umotvorine sa ekrana pljuca na A4 hartiju, u narodu poznatiji i kao Canon Pixma printer.

Nadam se da se normalni svit neće ljutiti šta ću potanko objasniti dotični hardverski incident, jer sam rutinskom kontrolom interneta ustanovio da me ekonomisti još uvijek čitaju, a znamo svi da kod ekonomista 6% kamate znači duplo.

Ušavši u našu radnju dotični inžinjer nam je zorno vizualizirao lik i djelo Grizlija Adamsa. Budući da nije ušao u “a radnju” nego u “the radnju”, onda jadnik i nije ima puno muke oko odabira najpovoljnijeg printera za sebe. Kako to obično biva, sreća je i ovaj put bila na strani korisnika jer je baš taj model printera koji bi odgovarao njegovim zahtjevima bio uredno izložen u našem izlogu.

Prepun nade u bolje sutra inžinjer Adams je kupio na veleprodajni račun dotičnu Pixmu, ter premjestivši istu u gepek svog vozila napustio bojno polje. Bojno polje je odahnulo i nastavilo potom sa svojim svakodnevnim aktivnostima.

U normalnom vremenskom pravcu bi taj dan popodne inžinjer Adams platio preko interneta taj printer, a šef bi sutradan ujutro vidio anomaliju na poslovnom računu u vidu iznenadne uplate i nabildanog boniteta.

Međutim, djelovanjem neke nepoznate energije vremenski pravac je skrenuo u alternativni tijek događaja, istovremeno ostavivši naš poslovni račun u normalnom vremenskom pravcu paralelnom sa osi x.

Budući da je naš inžinjer Adams stanovnik lokalnog ostrva, parkirao je svoje vozilo blizu pristaništa za brodove i sašao na mul sa arganjama koje je prikupio u svom pohodu po gradu. Stavio je “his shit” na pod kraj sebe i pričekao brod čačkajući pritom nokte lovačkim nožem. U tom trenutku se dogodio belaj.

Nekoncentrirani vozač, inače stanovnik istog ostrva, je došao sa svojim vozilom preblizu stvari od Adamsa i pregazio Pixmu. E, sad, šta nas boli kurac šta je Pixma rahmetlija, mi smo je prodali i šta se nas tiče moga je on zaitnit u more, jebe se nas, samo nek plati. Međutim, kako će daljnji tijek istrage pokazati, stvari će se razvijati u najboljoj maniri tarantinovih filmova.

Naravno da Adams to popodne Pixmu nije platio već je ujutro došao nazad u radnju i donio uređaj “na reklamaciju”, odnosno da fra Vjenceslav vidi “da li se išta napravit”. Naravno da se nije dalo “išta napravit” jer nije kupija kod nas kovački nakovanj, nego sofisticirani uređaj koji pljucne kapljicu tinte toliko malu da ih triba 400 da ispišu točku na i, priko kojega je prišla konjina sa Ladom Samarom.

Moram priznati da prijedlog koji je dao Adams u tom trenutku i nije baš zvučao nelogično, međutim ni osobni bankar mi nije zvučao nelogično kad sam kupovao stan u švicarcima pa san sad u pički materinoj. Dakle Adams nam je priopćio da je nekoncentrirani vozač Lade Samare odmah preuzeo odgovornost za egzekuciju Pixme, ali da će mu kupiti novu tek kad servis potvrdi da je ova rahmetlija, što je servis upravo i potvrdio.

U ovom trenutku Adams je očekivao da će odmah izjahati iz radnje sa novom Pixmom, koju će platiti nekoncentrirani vozač, on će platiti svoju satranu, mi ćemo prodati dvi, naplatiti dvi i svi će biti sretni i veseli. Međutim kurčina…

Kao za nesreću (bolje rečeno: kao po defaultu) to je bila jedina Pixma i logično je da je trebalo naručiti drugu za Adamsa, koju će platiti nekoncentrirani vozač. U biti u ciloj priči grešku smo napravili mi (dobro, ne baš “mi”, zna se ko) jer je tribalo Adamsu reći da izvoli platiti printer što ga je uzeo, a on sam nek se jebe sa vozačem Lade Samare i sam nek istjerava pravdu. Međutim, kako je Adams imao u rukavu jokera koji se zove “nisam vam još platio pa vas mogu tucati u cerebrum” onda je on bio taj koji je dirigirao kako će se cila priča odvijati.

A gospodin inžinjer Adams je mudro lopticu prebacio nama organiziravši cilu priču na način da nam je ostavio broj mobitela od nekoncentriranog vozača Lade Samare. Možete zamisliti s kojim oduševljenjem je taj isti vozač odgovorio na poziv “tamo nekog dućana koji traži da mu nešto plati”: “Ljudi moji, koji je vama kurac? Šta ja iman s vama?”

Kad smo obavijestili Adamsa da se vozač pravi grbav (s pravom, naravno) i da kaže da on nema šta s nama, počeja se i Adams praviti grbav: “Pa ljudi moji, ja san vama da broj telefona od čovika koji mi mora kupiti novi printer, a zašto bi ja sad vama išta platija kad ni neman printera? Kad mi on kupi novi, ja ću vam platiti isti sekund.” – “Pa tribali bi platiti za početak JER STE GA UZELI i šta stvarno nije naš problem šta van se puton skršija.”

Bog te jeba, da te jeba… napokon je stigla i ta druga Pixma i triba li uopće napominjat da je Adams uspija iskamčit da je odnese odma i da će odma on platit svoju, a vozač Lade Samare svoju. To “odma” se rasteglo kod obojice na misec dana.

Uopće mi nije bila namjera s ovin postom da bacan neke baze ki obično, niti da buden smišan, već mi je namjera bila da dokumentiran događaj kojeg san zamalo zaboravija i da ovi jadnici koji čitaju i za koje postoji opasnost da se i sami nađu u sličnoj situaciji kažu svojim Adamsima: “Prvo ti Mićo plati, pa onda slobodno se skalaj niz Gimnaziju sideći na laptopu.”

I, danas taj isti inžinjer Adams iskusno zove predstavljajući se kao inžinjer Adams “možda me se sićate” i pita za laptop sa Corel i5 procesorom. Budući da je počeja štricat debilane tipa “da ima zakretni tač skrin”, “da je bez CD-a” i “da je dobar za prezentacije u Azerbejdžanu” mudro sam ga savjetovao da mi istipka na e-mail sve modele koji ga zanimaju pa ću mu u najkraćem mogućem roku odgovoriti sa cijenama i rokovima isporuke.

Budući da je Adams čimavica “A” klase niti najmanje ne sumnjam da ću mu ujutro odgovoriti: “Poštovani, nažalost niti jedno od navedenih prijenosnih računala nije dostupno u Republici Hrvatskoj.”

Ajde jebi nedilju, mene si naša jebavat…