208 admin password

Apsolutno najtajniji i najozbiljniji podatak u informatici je admin password. Pristup ovom podatku imaju samo odabrani informatičari najvišeg kalibra i ultimativne razine stručnosti. U insajderskim krugovima kola urbana legenda da je jednom prilikom neki informatičar nižeg ranga vidio prvo slovo admin passworda i da je nakon nekoliko dana preminuo pod nerazjašnjenim okolnostima. Želudac pun jumpera i RJ45 konektora nikad nije rasvijetlio u potpunosti ovaj slučaj.

Ne postoji vojna oznaka za klasifikaciju admin passworda, jer da postoji čak i ta oznaka bi bila tajnija od ugovora prodaje T-Com-a.

Sposobnost korisnika da svojim izrijekom zbuni informatičara i navede ga na krivi trag slobodno se može uzeti kao referentna vrijednost za veličinu Vasione.

Dakle, prije nekoliko mjeseci moj frend i poslovni partner, također informatičar starog kova poznatiji po kodnom imenu EFIGS, i moja malenkost isporučili smo voćno serversko sokoćalo kod ovlaštenog korisnika i samim time digli grafikon korisnikovog posrnulog biznisa iz trećeg u prvi kvadrant. Naravno, posao smo odradili zajedno svak prema svojim ekspertizama: ja sam donijeo Apple i7 server iz gepeka do korisnika, a EFIGS ga je konfigurirao i podesio radne stanice. Od zarade na poslu EFIGS je svoj dio provukao kroz nos, a ja kroz prkno.

Budući da su posao odradila dva informatičara najvišeg kalibra logično je bilo za očekivati da idući poziv korisnika neće biti “Neće iđe, oće stoji…”, već “Daj još jednu turu”. Međutim, očito je da je zabranjeno koristiti “korisnik” i “logika” u istoj rečenici, tako da je jučer stigao inkriminirani poziv direktno u moje novo Nokia tipkalo.

Količina kriptoanalize koju sam odradio za vrijeme i poslije telefonskog razgovora veličina je za koju 30 slova azbuke i 10 znamenki decimalnog brojevnog sustava jednostavno nisu dovoljni. Telefonski poziv sa prijavom softverskog incidenta je stigao iz srednjeg menadžmenta korisnika, od ženske osobe koja bi se, da je Irkinja, prezivala O’Bdarena.

– E Quark
– E
– Čuj, triba mi admin password…
– Koji će ti kurac admin password?
– Triban nešto instalirat
– Molin te, šta ti imaš instalirat, sve ti je instalirano
– A moran instalirat Office
– Kakav te Office napa, crna ženo, nemoj mi se zajebavat sa softveron
– A neće da mi radi Word, sve ikone su mi narančaste
– Čekaj, stani, idemo po redu, kakve narančaste ikone?
– Evo vako, ja san jutros normalno upalila kompjuter na botun i sve normalno i kad su došli Windowsi sve ikone od Worda na Desktopu su narančaste boje i kad ih kliknen ne upali se Word nego traži instalaciju Office-a.
– To je 100% zato šta si ga upalila na botun
– A?
– Ništa, ništa… A jesi provala upalit Word kroz Start menu pa ići na File – Open i provati otvoriti tako dokument?
– Jesan… neće

Koja bezočna laž, samo u tom trenutku to nisan zna. Naime, isti softverski incident je iskusio još jedan korisnik, kreator vizualnog identiteta mog novog preduzeća, i još mi se pofalija kako je riješija problem na način da je upalija direktno Word, pa File – Open. Moram priznati da je ovo vrhunsko postignuće jer je čovjek diplomirani ekonomist… što i mene malo zagovnjuje jer san se izda da mi je ekonomist napravija logotip i vizitku.

– Hm… a ne znan, nisan to još vidija tako da ne mogu sad dati neko rješenje iz rukava
– Aj ti dođi, hitno mi je ne mogu radit
– Ok, danas ne mogu jer san kod korisnika montiran mrežu, ali doću odma ujtro

Koja bezočna laž i sa moje strane. Nisan bija kod nikakvog korisnika, nego je vanka padala kiša i nije mi se išlo nigdi, plus toga rastaka san cili servis i presložija ga i nije mi se sad ostavljalo preduzeće koje izgleda kao groblje robota zbog dvi narančaste ikone.

I, tako ja jutros dojašem do korisnikovih ureda i, prepun straha od čistačice koja me uvik utepi da pušin u hodniku, dođen do vrata ureda savršeno sinkroniziran sam sa samim sobom jer sam jednom rukom pokucao, a drugom rukom ugasio Muratti Ambasador u pitar u hodniku.

Pokušavajući što vjernije replicirati jučerašnji softverski incident i ja sam također upalio inkriminirano računalo na botun. Nakon ukazanja Desktopa, osjećavši se pritom kao u Međugorju, vizualno sam ustanovio da je korisnik bio u pravu bar u jednom: stvarno su sve ikone ful narančaste.
Informatičaru mog kalibra nije trebalo drugo da ustanovi da Word ipak radi i da otvara sve dokumente, i one sa Desktopa i one File – New. Međutim, iz nekog razloga dvoklik na dokument nije palio asocirani program već instalaciju Starter Office-a.

Apsolutno u skladu sa svojom poslovnom politikom Microsoft je s ovim Officeom nadmašio samog sebe u nedorečenosti i kompliciranosti, a ujedno i pomaknuo značenje riječi “pederizam” u nove okvire. Naime, pregledom instaliranih updateova uočen je svježi, ispod čekića, update KB2589275 koji, logično, nema mogućnost deinstalacije. To je pederluk par ekselans jer postoji bar 40% glupih korisnika koji će popušit bazu i kupit za 250 EURA punu verziju, a apsolutno im nije potrebna jer umjesto glomaznog Outlook-a imaju džabalesku Windows Mail, a neimanje Powerpointa, pa čak ni PowerPoint Viewer-a, diže produktivnost firme za 44% i povećava bandwidth cijelog interneta za 18%.

System restore je jedna od rijetkih stvari koje rade svoj posao kako bog zapovida, tako da je vraćanje sistema na “day before yesterday” vratilo ikone u svoj prepoznatljiv izgled, a meni omogućilo autogram direktorice na Radni nalog.