211 fraVjenceslav 7

Svi koji su mislili da sam napuštanjem bojnog polja iz prošlog preduzeća porušija sve mostove za sobom i prekinija kontakt sa bivšim kolegama – varaju se. Bivši šef me često zovne i pita: “Dis stavija ono?” – “Ukra.” – “A dis stavija ono?” – “Proda na crno i uzeja keš.”

Godišnji

Jedno jutro svratija ja vit šta ima, kako diše bivše preduzeće, kad stoju šef i novi ja. Pitan ja šefa:

– Di je Vjenc? Na terenu?
– Na godišnjem.
– Ka se vraća?
– Ne znan.
– Kako ne znaš jebala te općina?
-A znaš njega, ko ga smi pitat, reka je “Ka me vidiš, nadaj mi se.”

Vrtić

Budući da mi mlađe mladunče još ovu i iduću godinu ide u obdanište, koje je smješteno 20 m od bivše radnje, logično je da svaki dan dovozin i odvozin Tasmanijsku neman i prčin se u slijepoj ulici sa luksuznom limuzinom.
Makar i kratkotrajno parkiranje sa upaljenim “sva 4” bilo je dovoljno da fra Vjenceslav izvali: “Jebate, nećemo ga se još dvi godine riješit…”

BUG

Nakon šta san uboja posal stoljeća i potpisa ekskluzivni ugovor za kolumnu za preduzeće koje živi od sječe šuma, požurio sam na fejs kako bih radosnu vijest prenio bivšem kolegi i jednom od glavnih aktera, fra Vjenceslavu. Ovo je copy-paste autentičnog razgovora:

– e… izlazi mi članak u bugu u 9 misecu
– sad moram 30 kuna dat za bug
– 35
– aj uložićemo, nije ni to svaki dan, reci im da pošalju 14 primjeraka umjesto 9 u prodaju u šibenik

Novi kolega

Budući da niko nije nezamjenjiv, tako nisan ni ja, bivši šef je zaposlija mladi kadar. Pitan ja fra Vjenceslava:

– Kakav je novi kolega?
– Ajde jebi nedilju ti i on… ništa ne zna ka ni ti.

Poslovna ponuda

Prije nekog vrimena dobija san zanimljivu poslovnu ponudu: ne triban radit ništa, a dobivaću pare. Jebalo majku, to san čeka cili život. Međutim, kad san dočeka, logično je da je ispalo mnogo bre komplikovano.
Naime, zainteresirana strana me je kontaktirala i ponudila da ubacin na blog ona sranja od reklama na koja bi ljudi klikali, a meni kapala para. Budući da većinu stvari u životu ravnam prema sebi, kad ja kliknen na reklamu to znači da san se zajeba i falija onaj “X”, ili je reklama pederska pa onaj “X” šeta, triba ga vatat po ekranu.

I, tako se se ja mučin u mozgu šta ću i kako ću. Bilo bi glupo odbit pare kad ionako pišen i ima nešto sitno posjeta, a sa druge strane razapeće me čitatelji ako in se nasere reklama za špaker priko posta.
Razmišljajući tako naletin na fra Vjenceslava na rivi i ispričan mu cilu priču.

– I, šta ti misliš? Štab ti napravija na mom mistu?
– Ajde jebi nedilju, diš to stavljat, tvoj blog je posljednja oaza interneta bez korova.

Iz usta fra Vjenceslava ovo je pohvala par ekselans. Baj d vej, dugujete mi pare.

Večera

Me & me squaw:

– Mogas reć fra Vjenceslavu da navratu koje veče on i žena na večeru.
– Ja ne mogu virovat das ti ženo nakon 20 godina prvi put rekla nešto pametno, osim onog “DA”.

Me & fra Vjenceslav:

– Jebala te općina, mogli ste ti i žena navratit do nas na večeru i da se malo družimo.
– Ja radin ujtro, žena popodne, starije dijete na fakultetu, mlađe u srednjoj, s punicom ne govorim, pas oko kuće – dakle, ja živim sam.

Svađa

Jedan put se nešto poinadija sa ženon i požalija se ja fra Vjenceslavu, svom radnom kolegi u kojem sam pokušao pronaći utjehu i sućut.

– Tis kreten.
– Kako, jebo te, pa nisan ti ni reka zbog čega smo se posvadili…
– Dovoljno je da tebe poznan.