212 govnu-brat.hr

Kazalo pojmova

govno – privatni poduzetnik, vlasnik preduzeća koje ima svoj OIB i koji kad napravi miljunske dugove vjerovnici mu oglođu kuburu
govnu brat – privatni poduzetnik, vlasnik obrta koji ima isti OIB kao poduzetnik i kad napravi 95,50 kn duga Obrtničkoj komori država mu odnese špaker i zahodsku školjku iz stana
.hr – u Hrvatskoj

Želja i volja ljubljene nam države i državnih institucija da pomognu poslovnim subjektima, od kojih žive i čijim parama kupuju servere i WC papir, pregolema je. U toj želji za boljitkom, pritom u potpunosti poštujući Zakon logike, država je donijela niz propisa i pravila kojima regulira odnos prema tim istim poslovnim subjektima, posebnu pozornost pritom posvećujući malim subjektima, odnosno obrtima.

Zabranjujući bilo kakav vid diskriminacije ili prisile, državne institucije lome noge, kidaju žile i ostaju petkom i svecom do ponoći ako triba kako bi puniteljima proračuna osigurala platformu za nesmetan rad i pomogla im u prezentiranju biznisa offline i online, pritom smanujući birokraciju na apsolutni minimum i uvodeći e-kurac i e-palac u sve pore društva.

Recimo nekoliko riječi o državnoj borbi protiv prisile i diskriminacije u čast svim onim vrijednim djelatnicima tih apsolutno neophodnih državnih institucija i to na način da shvate čak i oni koji plaćaju kasko.

Antiprisila

Ideja imanja biznisa u Hrvatskoj u smislu pripadanja poslovnim udruženjima koncipirana je apsolutno na dobrovoljnoj bazi. Tako npr. ako poduzetnik odluči otvoriti preduzeće bira želi li ili ne želi biti član Gospodarske komore. Analogno, ukoliko poduzetnik odluči otvoriti obrt također bira želi li ili ne biti član Obrtničke komore. Država je po “defaultu” ove opcije ostavila isključenim tako da se član Gospodarske ili Obrtničke komore postaje isključivo na zahtjev, koji u većini slučajeva bude riješen unutar 6-9 mjeseci od dana podnošenja prijave.

Prednosti članstva nebrojene su. Za pišljivih 95,50 kn mjesečno obrtnik dobiva Obrtničke novine, vrlo koristan produkt sječe šuma prepun zanimljivih informacija tipa “Mara iz Valpova je uspješno položila majstorski ispit za frizerku”. Pravovremeno obavještavanje svekolikog obrtničkog puka na mjesečnoj bazi o manifestacijama i događanjima tipa “Dani obrtništva” uvelike pomažu preživiti tešku svakodnevicu prosječnom obrtniku. Savjeti obrtnicima kao “Nemojte isporučiti robu dok vam se ne plati” zlata su vrijedni.

Obrtničkoj komori u komunikaciji sa obrtnicima pomaže Porezna uprava koja vrijedno prati uplate i blagovremeno obavijesti obrtnika o kašnjenju jednom prigodnom blokadom računa, taman kad je napokon primio avans za posao koji bi ga mogao izvući iz problema.

Antidiskriminacija

Kao svijetao primjer državne institucije koja s najvećom transparentnošću troši novac poreznih obveznika istaknuo bih Carnet, hrvatsku akademsku i istraživačku mrežu. Rezultat akademskog i istraživačkog djelovanja ove simpatične institucije vidljiv je iz priloženog svjetlopisa. Pogledajmo ga zajedno, pa pohvalimo rad domaćih istraživačkih akademika.

212_1

Analizirajmo priloženi svjetlopis kako bi pokazali i dokazali tvrdnju da su hrvatski akademski istraživači najveći borci protiv diskriminacije. Iz samog maila jasno je vidljivo da ukoliko primatelj želi nastaviti komunikaciju, botun “Reply” u mail programu mu je apsolutni višak.

Također je jasno vidljivo da lijepoj našoj nisu bitna tamo neka liva preduzeća tipa nacionalna telekomunikacijska tvrtka, ni nacionalna naftna tvrtka jer smo ih spuštenih gaća poklonili okolo po Evropi, što se nije dogodilo niti u Zairu gdje predsjednik vlade ima ovlasti ubijati ljude po ulicama. Također nam ni šume, vode ni osiguranje nije bitno jer sve nabrojeno nema neke uporabne vrijednosti za boljitak hrtvatskog naroda, barem ne onoliko koliko ima vršna nacionalna .hr domena. To je pravo neotuđivo hrvatsko blago koje su naši pradjedovi donijeli sa Karpata. I zato nema džabe .hr domene, barem ne za obrtnike. Za preduzeća, logično, ima.

Zastanimo na trenutak i razmislimo u skladu sa Zakonom logike: ako se neka usluga ili roba naplaćuje onda to znači da dolazi do poslovnog procesa koji se zdravoseljačkim jezikom zove prodaja. A ako se nešto prodaje, onda to prema svim mogućim i nemogućim zakonima u Republici Hrvatskoj koji postoje i koji ne postoje ima istu cijenu prema svima.

Zamislimo situaciju u pekari:

– Štrucu kruva.
– Kojeg?
– Šibenka.
– Jel imate firmu, obrt il ste nako, refužo?
– Refužo.
– 15 kuna.
– A da iman firmu?
– Rješenje Trgovačkog suda plus Odluku o osnivanju i onda je 2 kune.

Mislim da bi nakon ovakvog scenarija Državni inspektorat bija za 12 sekundi na vratima, dok bi nesretni pekar Azimi Aljeti oglasio da prodaje bubreg da plati kaznu.

Međutim, kako je Carnet riješio zajeb da firme imaju džaba domenu, a obrtnici da je plaćaju? Jednostavno – pravilnikom. Ako želiš da se nešto nikada ne otkrije osnuješ povjerenstvo, a ako želiš da nekima pogoduješ, a neke reketariš, napišeš pravilnik.

Traženje domene imeobrta.hr nije u skladu sa interesima nacije, a očito nije ni bezbedno, tako da je pravilnikom prigodno regulirano da obrtnik može dobit domenu građevinski-obrt-žulj-vl-pere-macan.hr što je izuzetno pogodno za vizitke, ako su ti vizitke veličine hamera. Ali žulj.hr ne može. Bez obzira šta se prvi sitija, šta ima registrirano ime i šta uredno plaća poreze i doprinose od kojih se i Carnet financira.

Međutim, nije baš da ne može. Pravilnik Carneta o dodjeli .hr domena, našeg nacionalnog blaga, vrlo je elastičan i u skladu sa antidiskriminacijskom politikom i obrtnicima je omogućeno da dobiju domenu tipa quark.hr za tričavih 650 kuna.

***

Nedan 650 kuna. Da je 1000 kuna, i da je plaćaju svi bolija bi me kurac, ali nedan da me iko jebe bez kurca.