220 Informatičar od kurca

Bilo je pitanje dana kad će mi neki korisnik reći: “Kako to ne znaš? Jeba te, kojis ti informatičar od kurca…”

Naravno, budući da je prosječni korisnik informatički daltonist, on vidi samo dvi boje: radi i ne radi. Apsolutno je nesvjestan činjenice da možda nešto ne može radit, odnosno da nemožeš navrnit bajamu na šljivu.

Poziv na intervenciju kod korisnika događaj je kojem se svaki prekaljeni informatičar veseli. 

Kažem “poziv na intervenciju“ jer mi informatičari smo stoka koju svaka pizda naganja kako oće i kad oće, za razliku od doktora i advokata za koje se zna da im je uspjeh u vr glave 30% pa opet svi skrušeno čekaju po čekaonicama. 
Kažem “veseli” jer je uvijek krajnji rezultat intervencije zadovoljstvo korisnika i financijski benefit za informatičara. 
Kažem “prekaljeni” jer mladim informatičarima i fuš-informatičarima poziv od korisnika može prouzročiti stres, emocionalne probleme i općenito probleme probavnog trakta zbog (opravdane) sumnje dotičnog u vlastitu stručnost i straha od, šta bi naš narod reka, prolivanja.

Budući da korisnik zove informatičara isključivo kad ima problema, a ne taman kad je janje skinuto sa ražnja, standardnom informatičkom podjelom 1-2a-2b možemo objasniti ovaj fenomen. Pod 1) je hardverski problem, a pod 2) softverski koji se dijeli na a) do maloprije je radilo, a sad ne radi i b) tija bi nešto napraviti, prova san sam i tek kad san dovoljno zasra zoven tebe da poideš govna.

1 Rikavela

Rikavela poziv je kad je nešto riknilo i unezvijereni korisnik okrene 911 i saopći informatičaru veselu vijest: “Ne radi mi kompjuter” pritom ne zaboravljajući na tipični korisnički addendum “koji si mi ti proda” kako bi unaprijed umanjio eventualnu fakturu za svoj možebitni nemar, stvorio kod nesretnog informatičara osjećaj krivnje i ušićario koju kunu. 

U ovom slučaju informatičar kod korisnika kreće opremljen borbenim kompletom koji se sastoji od dijelova za brzo servisiranje i pripadajućeg alata, ne zaboravljajući pri tom imbuse i torx kacavide jer korisnik možda ima nešto od HP-a.

2a Do maloprije

Prva vrsta softverskog poziva na intervenciju je rješavanje problema kod korisnika koji je nastao “sam od sebe”, drugim riječima ne radi nešto što je do jučer normalno radilo, a logično, niko ništa nije dira. Što automatski povlači za sobom drugi korisnički addendum da je “na starom kompjuteru (kojeg je kupija u Jose na akciji) sve radilo bolje”.

Tipični primjeri ove vrste problematike su problemi sa radom u sustavu eporezna, sa radom u ebankarstvu itd. Najgori je primjer kad korisnik polupa lončiće pa softverski kvar prijavljuje kao hardverski: “Ne mogu upalit kompjuter” što u principu znači da se kompjuter upali, ali ne podiže operativni sustav. 

Kad smo već spomenili probleme u ebankarstvu, moram priznati da mi jedna stvar nikako nije jasna: zašto, pobogu zašto, neke banke uporno inzistiraju na čitačima, stickovima, certifikatima i pičkama materinama kad je pristup svom računu putem kurčevog tokena najjeftiniji, najjednostavniji, najmanje stresan i općenito jedini ispravni put? Još nisan čuja da je neki haker razguzija algoritam od tokena, a vjerojatnost slučajnog upada na račun jednaka je jedan prema pun kurac . Iako ne volin u ovakvim situacijama prozivati po imenima, ne mogu a da ne kažen da u problemima prednjači Zaba. 

2b Što je pjesnik htio saopštiti

Budući da prosječni korisnik nakon određenog vremena korištenja računala stekne samopouzdanost, logično je da jadnik pomisli kako neke stvari za koje je dosad plaća informatičara može jednako kvalitetno i brzo obaviti sam. Iako se u većini slučajeva zaplete u parangal, obično je kriv neko drugi, a za incident u principu niko nikad ni ne sazna osim informatičara viših činova koji dođu kasnije na intervenciju.

Tipičan primjer je instalacija piratskog AutoCAD-a koji “bi triba radit, a ne radi” jer je iskusnom korisniku nekako promakao direktorij “Crack” u root-u. A fintu sa websectechdll još ni jedan korisnik nije prokljuvija. Budući da sam obajvom posta “Policijski virus” pazario drvlje i kamenje od stručne zajednice, a ujedno i bio optužen za odavanje poslovne tajne, fintu websectechdll ćemo do daljnjega zadržati za sebe.

Iako većina informatičara svih kovova više-manje uspješno riješi svu problematiku iz 1 i 2a, postoje određene situacije iz 2b kad korisnik toliko zamrsi parangal da jedino šta ostane informatičaru jest da mu da vršu i kaže mu da ga pričeka unutra.

Prije nekoliko dana dobio sam poziv od poslovnog korisnika da “ima nekih poteškoća sa mailom” i da dođem to riješiti. Na moj upit o detaljima “tih poteškoća” korisnik je uredno odgovorio da mu samo trebam prebaciti mailove sa jednog računala na drugo. Reka san da nema problema i nakon šta san se otušira i obuka, napustija san stan od ljubavnice i uputija se kod korisnika.

Točno se sićan da san vozeći luksuznu limuzinu i slušajući Lady Gagu razmišlja jel dotični korisnik ima Outlook ili Outlook express i na kraju san zaključija da me boli kurac, meni svejedno samo da zna koji je password.
Ležernim korakom ušao sam u kancelariju od korisnika i položio svoje prkno u fotelju, ter se primaknuo stolu na kojem je bilo računalo od korisnika i noutbukić od korisnika. 

– OK, sa kojeg kompjutera na koji kompjuter želiš pribaciti mailove?
– Pribaci mi ih sa kompjutera na laptop, sinoć san se zajeba pa san ih sa laptopa izbrisa i ispraznija kantu od smeća.
– OK, to nije problem, znači na oba računala je iskonfiguriran isti account, samo si na jednome deletisao inbox?
– A e.
– Dobro je, am ča prvo zapalt vanka.
– Am ča.
.
.
.
– OK, ajmo sad iskopirat ove mailove… s kojim programom skidaš mailove Outlookom ili Outlook Expressom?
– Kromon
– Kakav te krom napa?
– Gugl krom jebo ga ti…
– Čekaj… ti men oćeš reć da ti je mail na gmailu?
– E, mail mi je na gmailu.
– I ti si na gmailu izbrisa inbox?
– E, al na laptopu, a ti mi sad sa kompjutera pribaci na laptop.
– Pa ne može se to, nis ti mailove izbrisa na laptopu nego na gmailu, nema njih više ni na kompjuteru ni na laptopu ni nigdi.
– Kako ne može, jes mi reka ka san te zva da nema problema.
– Je, al mi nis reka da ti je mail na gmailu.
– I šta ćemo sad?
– Ništa, ja odo, a ti sidi i plači.
– A i tis neki informatičar od kurca ka to nemoš vratit…