222 Poker asova

Jedan moj prijatelj ima firmu i zaposlija je ki direktora jednog šta ne zna ić po cesti. Pitan ga ja: “Pa dis onoga stavija ki direktora, pari da ga je skinilo sa parangala?” – “A jebi ga, bija je pravi čovik na pravom mistu u pravo vrime.”

Je, kad bi se kao referentni sustav uzelo njegovo prkno koje je položio u direktorsku fotelju onda je definitivno bija…

Pravi primjer pravog čovjeka na pravom mistu u pravo vrime je i ona individua kojoj je otvoren ovaj post u jednom tabu, dok se iz drugog taba čuju veseli zvuci Ke$he i njezinog megahita “Tik Tok” u kojem ukratko objašnjava Ohmov zakon.

Sušta suprotnost je primjer najkrivljeg čovika na najkrivijem mistu u najkrivlje vrime: složit ćemo se svi da je to stari đubar JP Morgan koji je sidija u publici dok je Tesla govorija o izmjeničnoj struji i o tome kako bi bilo mnogo lepo da napokon usavrši prenos električne energije kroz vazduh i da će svi ljudi da imaju džaba struju, uključujući i staru majku u Smiljanu.
Možemo samo zamisliti šta je stari kriminalac razmišlja dok je Tesla govorija o “nečem besplatnom”… “Kako ćemo postaviti mjerila ako struja ne ide kroz žice?” i “Jel ovaj normalan, jebala ga Lika odakle je doša, kakvo ga džabe napalo?”

Kao što vidimo, a i što smo dosad više puta pokazali i dokazali, apsolutna kočnica u napredovanju čovječanstva su patenti, intelektualna vlasništva, autorska prava, ekonomija i novac. Kakva bi povijest bila da je oni prvi čovik šta je skužija kako sam upalit vatru reka onoj ostaloj 1728-orici šta su tumarali okolo s njime: “Reću van kako, ali ubuduće od svake beštije šta je ispečete jedan batak ide meni do kraja života.” Nije reka, nego je podilija.

Ako ti je nešto palo na pamet, a dobro je, podili to s ljudima mukti, ljudi će to znati cijeniti. Uostalom koliko je meni poznato čovječanstvo danas spominje Teslu isključivo u pozivitnom kontekstu, a Morgana, starog đubra, isključivo u negativnom.

Središnja točka cijele informatike, stvar oko koje se sve vrti je kompjuter. Točka. Budući da kompjuteri samo u Bosni “padaju s kamiona”, ostatak svijeta je primoran kupiti računar ukoliko želi biti imaoc istog, kako bi se s njime kurčio po fejsu, pametovao na forumu i educirao na wikipedii.
Da ne zbunimo previše ekonomiste i srodni živalj, kad kažemo kompjuter mislimo pritom na desktop, notebook i padelu (tablet). Dakle, budući da sa sve ove tri stvari imamo tehničkih mogućnosti staviti status “Sinoć jebo… dvaput” onda ćemo ih za potrebe ovog posta objediniti sve u “kompjuter”. Pritom, naravno nećemo zaboraviti da će se 2b odnositi na genuine kompjuter 🙂

Uobičajenom informatičkom podjelom na 1 2a 2b opisat ćemo postupak nabave kompjutera gdje je 1 i onaj korisnik koji kaže nekom drugom “dones mi jedan kompjuter”, a pod 2 i onaj korisnik koji sam kupuje svoje računalo i to 2a kupuje sam, ali ga je neko drugi složija i pod 2b kupuje sam i slaže ga sam.

Objasnićemo to na način da čak i oni koji nisu mislili kupiti kompjuter kupe jedan vodonepropusni kako bi mogli u realnom vremenu staviti status “Evo me ispod tuša.”

1 Induktori

Postoji određena grupa ljudi koji za sve svoje probleme u životu imaju rješenje u telefonskom imeniku. Rješenje radi po principu “problemske indukcije”, drugim riječima ma šta se dogodilo, događa se ili se ima dogoditi – korisnik ima nekog u telefonskom imeniku na koga će prebaciti taj problem i u tom trenutku ga smatrati riješenim.

Jedan od problema je i kupnja računala, sasma obična trivijalnost kojom se dotični induktor ne može baviti jer ima pametnija posla, a koju induktor rješava na način da zovne nekog nesretnika i kaže mu: “Čuj, kupija bi kompjuter, uzmi mi neki i nek račun pošalju na moju virmu”. Ukoliko bude bilo kakvih problema najebaće jadan nesretnik jer kod induktora vlada poluvodičko pravilo indukcije problema: problemi teču samo od induktora prema nesretnicma, obrnuto nikako.

Ukoliko kojim slučajem induktor nema firmu, onda kupnju računala “problemskom indukcijom” rješava na način da nesretnjak prvo ide kod induktora doma po Mastercard.

2a Metar knjiga

Imati regal u dnevnom boravku prije 30 godina bila je stvar prestiža, društvenog položaja i istančanog i profinjenog ukusa. Regali su s vremenom nestali, ali mentalitet regala je osta i do dan danas. Kako god su se prije police regala popunjavale knjigama na način da se u knjižari pita “Dajm metar i dvacet knjiga kafene boje, malo debljih da parin pametniji kad mi dođu gosti” tako i danas isti tip korisnika nabavlja kompjuter u dućanu:

– Jel vi prodajete kompjutere?
– Da gospodine.
– I, pošto jedan kompjuter?
– Kakav vam treba?
– Dajm jedan dobar, nako malo tamniji i da mogu Germaniu otvort.

Kao što vidimo, ovom tipu korisnika ne može ni bog pomoć i zato mu je najbolje dat PC po FIFO metodi i nakon njegovog odlaska napravit Zapisnik o promjeni cijena.

2b Lokalni maksimum

Korisnik koji kupuje računalo na način da želi proći najbolje za svoj novac surfa po krivulji webshopova i cjenika tražeći lokalni maksimum. Pri tome mora voditi računa o dosta parametara kao što su:

Kvaliteta komponenti – uvijek postoji mogućnost da je tvrtka JNC promijenila ime na Trgovačkom sudu u Tajvanu i pokušava ponovo proboj na tržište prerušena u novog vendora.

Izbalansiranost konfiguracije – apsolutna hereza je Celeron sa 16 GB memorije kako bi se pohvalilo lokalnim seoskim momcima da se kupilo kompjuter sa “četr keksa od četr”.

Ekonomski moment – želje su jedno, mogućnosti drugo. Uklapanje želja u mogućnosti traži poznavanje integralnog računa što mozgove većine čeljadi tira “u crveno”.

Namjena – Znati namjenu računala kako bi se izbjegle situacije grafičkih sa 2 GB DDR5 memorije za pisanje u Outlook-u: “Poštovani, u prilogu se nalazi IOS. Molim Vas da ga potvrdite.”

Kao što vidimo, za slaganje optimalne konfiguracije treba riješiti n jednadžbi sa n+1 nepoznanica što čak i najnapaljenije gejmere i PC entuzijaste dovede do situacije da steraju sve u pičku materinu i kupe MSGW Surf.

Budući da svako veče prije spavanja radim rutinsku kontrolu interneta na svim bitnim kotama, pozornost mi je privukla (i dobrano zadržala) jedna web stranica koju san na prvu proglasija remek djelom za ideju, izvedbu i cijenu.

222_1

Ideja

Web stranica se nalazi na adresi assemblio.hr i svima koji su ikad programirali u Assembleru i svima koji nisu nikad u životu čuli za Assembler na prvu je odmah jasno o čemu se radi: na najjednostavniji način ubaciš podatak čime raspolažeš i šta ti je bitno i stranica ti izbaci koji kompjuter da kupiš.

Ukratko, ideja je remek djelo.

Izvedba

Poker asova koji je realizira ovaj korisni alat je uzeja u obzir jako jednostavne početne uvjete i u skladu sa njima napravija posal. Momci su ispravno prepoznali da većina lijenih korisnika ima tipkovnicu koja radi samo u facebook tabu, a da za sve ostale tabove koristi miša. U skladu sa tim ispravnim razmišljanjem korištenje assemblio.hr je toliko jednostavno da se čak i ekonomisti snalaze kao ribe u vodi.

Također su ispravno prepoznali da prosječna korisnička lijenčina najviše mrzi ispunjavat formulare tako da je jedini broj koji triba unit dubina novčanika. Ispod njega se nalazi odabir tipa računala, opet odlično pogođen jer za sva četiri tipa računala botuni se nalaze jedan do drugoga tako da korisnik odma vidi šta mu je ponuđeno. Ovim su potezom porazili džinovski Microsoft do jaja, jer ako mi išta ide na kurac onda je to kad nekome objašnjavam da mora nešto iz izbornika odabrati, a ovaj me pita “A di je to?” – “Pa jel vidiš mali trokutić? Klikni na njega.” – “Aaaa tu… a mogli su ga još manjega napraviti”

U srednjem, glavnom dijelu je odabir komponenti računala, ali na jedini ispravni način: komponente uopće nisu navedene svojim debilnim i kriptičnim imenima tipa DGS-81H R2.9, već su stavili 4 klizna potenciometra pa nek korisnik sam poteže oće li jači procesor, jaču grafiku, veći disk ili više memorije.

Budući da je prilikom programiranja enginea ispoštovana osnovna hardverska problematika: za navedeni novčani iznos pojačavanje snage procesora mora se uštipnuti na drugoj komponenti, stvar radi odlično.

Rum kocka koja se nalazi na ovom brdu karamela je kvačica “Ako je moguće, ugradi SSD” koja je inicijalno uključena što znači da dečki teže k tome da kompjuter napokon postane elektronika, a ne elektromehanika kao dosad.

Cijeli site je vrlo pregledan, pa tako postoji i odjeljak sa videotutorijalima gdje zainteresirani korisnik može blejati kao tele u šarena vrata dok gleda ovlaštenog informatičara na youtube kanalu kako mijenja termalnu pastu.

Cijena

Cijena korištenja ovog softverskog dragulja više je nego fer – derivacija konstante.

Razmislimo samo: ideja, programiranje, dizajn, smještaj domeneassemblio.hr na neko serversko sokoćalo, ubacivanje beskonačnog broja probranih hardverskih komponenti u bazu, snimanje videotutorijala – i sve to za nula kuna.
I to još od 4 studenta koji nemaju za papar, a svaka kuna bi im dobrodošla. Dečki, svaka vam čast, pravi ste poker asova.

Assemblio.hr nije lokalni maksimum, assemblio.hr je globalni maksimum.