223 Sirotinjski sync

Problemi koje korisnik može staviti pred informatičara u principu mogu biti hardverske, softverske i infrastrukturne prirode. Nevr d les, bez obzira o kakvom se problemu radi, korisnik uvijek problem prezentira najjednostavnijim mogućim riječima podsvjesno djelujući na informatičara kako bi umanjio vrijednost posla, količinu truda i intelektualnog napora, što bi u konačnici trebalo rezultirati što je moguće manjom fakturom koju će korisnik staviti u queue Knjige ulaznih računa.

Navedimo primjer:

– Evo, ja san sve sredija. Izvlastija san 6-7 starih baba, uknjižija san se na tu parcelu na Kornatu, sredija san sve, objekt je skoro gotov, sad mi ti tribaš samo spojit objekt sa serveron u Šibeniku.
– Samo?
– E, stav neku antenu i to poveži.
– Antenu?
– E, neb ja tu puno komplicira.

Kao što vidimo iz navedenog primjera korisnici informatičkih roba i usluga idealan su dokaz istinitosti Greenovog zakona o raspravi koji kaže: “Sve je moguće ako nemate pojma o čemu govorite.”

A da ne govorimo o situacijama kad korisnik nema pojma šta mu triba, još manje ima pojma o informatici, ali kreativnost kojom je obdaren za smisliti neki informatički Gordijev čvor debelo nadilazi pisce Zvjezdanih staza.

Navedimo primjer:

Tipični lokalni poduzetnik je tip osobe koja se u sve razumi, u sve se petlja i sve i sva kontrolira. Tako da tipični lokalni poduzetnik podjednaku količinu truda, energija i vremena utroši za odabir novog stroja od 400.000 kn i za odabir WC papira kojim će radnici trati guzicu.
Tipični lokalni poduzetnik obično ima softverskih zahtjeva zbog kojih bi ga nesretni informatičar najradije uputija u neku instituciju na promatranje unutar podužeg vremenskog podeoka.

– Jel ti men moš naštimat da kad neko upali kompjuter da se men to pokaže na ekranu?
– Na ekranu?
– E, da ja vidin šta oni radu.
– Da ti vidiš šta oni radu?
– E, u čemu je problem?
– A da ti meni zadaš jedno 40-50 parcijalnih diferencijalnih da ti ih riješin priko vikenda, to mi je lakše…

Dakle, kao što vidimo, bez obzira koliko pitanje bilo jednostavno, odgovor može biti za poginit. Fermat je napisa tri slova, a Wiles poginija 7 godina na tavanu.

Problem koji ćemo danas postaviti, i naravno riješiti, tiče se malog broja korisnika. No, bez obzira koliko malobrojni bili, i oni su potencijalni kupci bukvara koji brzo izlazi i sveta dužnost svakog informatičara je da probleme rješava, dokumentira, a potom da rješenja periodički objavljiva.

Problem glasi: kako sinkronizirati pop account između više računala?
Pojasnimo: kako postići da korisnik pop accounta bez obzira za kojim (svojim) računalom radi, da su mu u mail klijentu svi mailovi?
Ključna riječ je “svi”, što se u principu odnosi na Inbox i na Send Items. Sinkroniziranje Deleted Items jednako je korisno kao i studiranje ekonomije u Hrvatskoj.
Sinkronizacija Inboxa je pičkin dim čak i za oni kojima se Inbox zove Primljene Poruke, no sinkronizacija Send Itemsa je problem čije se rješenje nalazi unutar segmenta 1-2a-2b mock theta funkcija.

1 No sync

U ovu grupu spadaju oni koje zapravo boli kurac za cilu ovu problematiku. Prije nekog vrimena kaže men šura da mu pogledan nešto na internetu. Ja prosurfa i naša mu jadniku to šta je tražija i posla mu link na mail. Nakon jedno 4-5 dana pita on mene:

– Nis mi još ništa posla…
– Kako nisan, jeben te smotana.
– Ma dis mi posla?
– Pa na mail.
– Jeba te, kojis ti lik, ko čita mail.
– ???
– Tribas mi poslat priko fejsa.
– Priko fejsa? I to je tebi default?
– Mail ti je ki fax, to više niko ne koristi.
– Pa čemu teb služi mail?
– Da se registriran na PayPal.

2a Bogataški sync

Biti informatičar u nekom velikom i bogatom preduzeću je radno mjesto koje ne da ne treba biti plaćeno, nego još informatičar treba davati firmi 300 ojra mjesečno.

– Možeš li riješiti da Mate printa na printer od Šime?
– Jebeš to, kupćemo Mati printer.

– Možeš li napraviti neko praćenje po organizacijskim jedinicama?
– Ko će se sotin zajebavat, inplementiraćemo SAP.

– Tribalo bi sinkronizirat mail accounte.
– To je nemoguće osim ako ne uzmemo pretplatu kod Microsofta i još dva Prolianta.

Kao što vidimo ovlašteni informatičar debelog preduzeća uronjen je u transformatorsko ulje i moš se jebat, ali ga neš drmnit strujon. 

2b Sirotinjski sync

Kako to obično biva, bogataši probleme rješavaju ili kupnjom gotovog rješenja ili problemskom indukcijom. Sirotinji ne preostaje ništa drugo nego da upregne moždane vijuge i izmisli informatičku toplu vodu.
Za ovu priliku sirotinja je izmislila dvi tople vode, od kojih je jedna iz česme, dakle džaba, a druga isto iz česme, ali za budale se pakira u plastične bočice i prodaje po 5 kuna za pola litre.

Česma

Tipičan primjer mail accounta kojem imaš pristup sa bilo kojeg uređaja koji ima displejić i pristup internetu je account na gmailu. Gmail je izuzetno popularan i ne samo da obična čeljad ima mail na gmailu, već i preduzeća sve više koriste gmail.

Gmail je tip maila koji se čita u browseru (najbolje je u Internet Exploreru 8) i sve što korisnik triba napraviti je da ukuca svoje korisničko ime i svoju šifru i unišao je u svoj poštanski sandučić. Gmail je inteligentan komad softvera i pruža korisniku puno više nego šta se to na prvi pogled čini. 

Za početak, gmail čuva mailove na svom serveru što oslobađa neuki puk i sapete gospoje koje kupuju laptope po akcijama rizika od gubitka podataka. Nadalje, iako bi se nepažljivom korisniku moglo doimati da korisnik nema pristup svom sandučiću, odnosno svojim mailovima, ako trenutno nije spojen na internet, to nije istina. Naime, dječaci iz googlea su se i tome dosjetili i nude jednostavan komadićak softvera koji se zove Gmail Offline. Treba li pojašnjavati šta taj programčić radi?

Gmail ima još jednu zanimljivu mogućnost, koja je u biti rješenje problema, a to je mogućnost konfiguriranja pop accounta. Ukoliko ima neka bleka koja skoro pa na kraju posta još nije skontala koji je to kurac pop mail, to je mail oblika busenko.glupanjikov@si.t-com.hr ili za malo bogatije direktor@mojepreduzeće.hr.

Dakle, unutar settingsa gmaila odabere se opcija dodavanja pop maila i problem riješen. Od ovog trenutka nesretni korisnik postaje sretni korisnik jer za koje god sokoćalo sjeo, ulaskom u gmail ima sve svoje poslane, primljene, izbrisane i one koje žena nesmi vit mailove.

Jana

A šta ako korisnik oće pošto poto mailove skidat i sinkronizirati u Microsoft Outlooku? Di smo onda? Da nema informatičara starog kova bili bi u pičci mile matere, međutim on postoji i zato smo na konju.

Microsoft Outlook je komad softvera koji je puno više od mail klijenta, međutim kako to obično biva među ekipom koja ima para na bacanje i kupi iPhone kojeg koristi za telefoniranje i slanje smsova, tako i ekipa kupi Outlook pa s njime isključivo prima i šalje mailove.

Konfiguriranje pop maila u Microsoft Outlooku je relativno jednostavan proces prilikom kojega korisnik unese nekoliko parametara, od kojih obično ne zna najglavniji, a to je šifra, i u trenutku kad klikne Finish Outlook kreira .pst file kojeg smjesti unutar korisničkog direktorija i koji ima ime busenko.glupanjikov@si.t-com.hr.pst.

Iz gore navedenog proizilazi da se mailovi nalaze lokalno na računalu u određenom fajlu i da je korisnik odgovoran za taj fajl. 

Sinkronizacija Inboxa vrlo je jednostavna i sve šta korisnik treba napraviti je unutar Advanced opcija uključiti kvačicu na Leave a copy of messages on server i tu za većinu korisnika stvar završava. U ovom trenutku korisnik se nalazi u situaciji da ako skida isti mail na više računala onda mu je na svakom računalu isti Inbox, ali svako računalo ima različit Send Items jer Microsoft Outlook sve mailove trpa u onaj .pst file koji ima ime kao što je e-mail i drži ih lokalno na računalu.

Microsoft Outlook također podržava da prilikom konfiguriranja accounta ne kreita novi data file (.pst) već da se iskoristi neki postojeći. Ova se opcija koristi kad se kreira isti account na drugom računalu ili jednostavno nakon reinstalacije računala ili neke druge havarije. Pritom je jako bitno napomenuti da ako korisnik već ima spreman .pst file kojeg želi koristiti da taj file ne smije biti u nekom livom direktoriju tipa c:\backup, već isključivo u korisničkom direktoriju, dakle unutar c:\users\busenko.

Ovo inzistiranje Outlooka da .pst file bude unutar korisničkog direktorija odvelo nas je na put prema sinkornizaciji Send Itemsa: korisnik će jednostavno file premjestiti u Dropbox direktorij koji se također nalazi unutar korisničkog direktorija (c:\users\busenko\dropbox) i reći Outlooku da se data file nalazi tu i problem riješen.

Vuk je sit zato što se data file nalazi unutar korisničkog direktorija (c:\users\busenko\dropbox), a koza je cijela zato što smo sinkronizaciju prepustili Dropboxu. 

Korisnik je s prvog računala slao (i primao) mailove i Outlook ih je zapisivao u .pst file. Dropbox nije mogao napraviti sinkronizaciju jer je Outlook imao ekskluzivu na .pst file, međutim čim je Outlook ugašen Dropbox je trenutno updejtao lokalni .pst file na onaj u Vasioni.

Korisnik je ugasio prvo računalo i otišao na drugu lokaciju gdje je upalio drugo računalo koje je prvo izvršilo sinkronizaciju Dropboxa (povuklo .pst file iz Vasione u računalo) i kad je upalio Outlook na drugom računalu tu je bilo sve kao i na prvom, primljeni, poslani pa čak i izbrisani mailovi.