225 Informatički ćorak

Kako bi što kvalitetnije objasnili pojam informatičkog ćorka poslužimo se metodom suprotnih koeficijenata, dakle objasnimo prvo što je informatički bojevi metak. Objasnimo ove pojmove na način da ih shvate svi, pa čak i teorijski informatičari.

Informatički bojevi metak je i onaj informatički posao kod kojeg je došlo do narudžbe, isporuke i naplate informatičkih roba i/ili usluga. Analogno tome informatički ćorak je nešto slično trčanju u zahod, skidanju gaća, sjedanju, napinjanju i – prdcu. Dakle, izostala je finalna komponenta, odnosno narodnim jezikom rečeno – informatičar je posal odradija za kurac.

Kad smo se već dotakli i novospomenutog pojma na blogu, “teorijski informatičar”, objasnimo usput i njega. Teorijski informatičar je i onaj informatičar koji savršeno dobro u bilo kojem stanju i u bilo koje doba dana ili noći zna riješiti komplicirani logički sklop na papiru, međutim uredno mu se može prodati štivo da null modem kabel služi za nulovanje modema.

Teorijska informatika rezervirana je isključivo za žene, a ako slučajno postoji koji muškarac teorijski informatičar onda je gej.

Škartoc ćorak – Ova vrsta informatičkog ćorka je najzajebanija za reputaciju nesretnog informatičara. Svaki mladi informatičar moli boga kad ide na teren da mu se ne dogodi škartoc ćorak. Dakle, informatičko preduzeće je nakon dva tjedna suše napokon primilo poziv unezvijerenog korisnika da neki kurac jebe zid i da je potrebita intervencija ovlaštene informatičke osobe. Gazda, sav sretan, pošalje mladog informatičara na teren, međutim mladi informatičar zagine u minskom polju. Ne zna, nije dorastao borbenom zadatku. Podvijena repa se vratio u bazu po jezikovu juhu jer je već po njegovom izlasku unezvijereni korisnik prvo zvao “onog koji zna”, a nakon toga gazdu “jeben tebe i onoga tutuša”.

Ćorak zahvale – Teško je govoriti o informatičkim ćorcima i uprijeti prstom u jednoga i reći “Ovaj je najgori”. Svaki je jednako loš jer svaki završava penisom u prknu, samo u različlitim pozama. Ćorak zahvale je i onaj ćorak kad npr. informatičar ide od točke A prema točki B i negdje na pola puta naleti na korisnika koji mu kaže “nu kad si već prolazija oda, bac oko, nešto me mail jebe”. Informatičar, šta će jadnik, “baci oko” i korisnik sav sretan što je baš danas imao sreće kulturno mu se zahvali “ajme fala ti šta si svratija, imaš piće za ovo, samo sad moran ić na Finu, aj čućemo se”

Ovršni ćorak – Uvidom u svoje poslovne knjige, ili informatičarevim jezikom rečeno dvoklikom na desktopu na dužnici.xls (nije xlsx zato jer je file kreiran još u excelu 2000), informatičar je utvrdio da postoji korisnik (zar samo jedan?) kod kojega je posao odrađen i izdana faktura dok mu je stariji sin još bija u velikašima, te je logičkim razmišljanjem došao do zaključka da do naplate neće doći ukoliko se ne poduzmu neki drastični koraci. Kontaktiravši svog ovlaštenog odvjetnika u želji da mehanizmom pravne države dođe do svojih para ustanovi da je korisnik odavno dao petama vjetra ostavivši OIB od preduzeća nasukan u plićaku.

Ovršni ćorak poznat je i kao dvostruki ćorak, jer ne samo da naplata nije uspila, nego ga je usput naguzio i odvjetnik starog kova naplativši avansno svoje usluge.

Autoćorak – Bili bi stvarno prasci kad bi tvrdili da su za sve ćorke krivi korisnici. Autoćorak je posebna vrsta ćorka kojeg ispaljuju informatičari sa posebnim autohtonim stilom poslovanja. Dakle, informatičar obilazi korisnike i uredno odrađiva posao, korisnici veselo potpisuju i pečatiraju radne naloge, a onda informatičar na kraju mjeseca uzme sve te radne naloge i prekrsti ih u fakture. Dikod se dogodi da je neki nalog, uredno ovjeren od strane korisnika, ostao kraj rezervne gume u gepeku ili skriven u prospektu “Ubiquiti 2012” i nekim slučajem bude pronađen nakon dvi-tri godine uz ushit “Vid ovo, za ovo nikad nisan posla fakturu… jebo ja sebe”. Naravno, kontaktirati korisnika “e, znaš, bija san kod tebe prije 2 ipo godine namistija san ti mail pa san ti tija poslat fakturu na 200 kuna” ravno je informatičkom samoubojstvu tako da svaki informatičar kad ispali autoćorak trgne jednu ljutu i nastavi dalje.

Nemogući ćorak – Budući da većina informatičara, za razliku od odvjetnika, liječnika i ekonomista, naplate samo odrađeni posao, ovakav poslovni model otvara širom vrata za nemoguće ćorke. Nemogući ćorak je i onaj ćorak kad informatičar izađe na teren kod korisnika i bez obzira na borbenu spremnost jednostavno nije u mogućnosti obaviti posal. Primjer nemogućeg ćorka je npr. kad korisnik zove informatičara “da mu dođe instalirati jedan program”, i kad informatičar dođe na teren ustanovi da se “taj program” zove Skype, da je već instaliran, ali da korisnik ne zna šifru, a bogami u većini slučajeva ni username. Defaultni rezultat je da informatičar puši isprid firme dok korisnik privrće 20 registratora “tu san negdi ima zapisano…”, a cijela priča završava ćorkom “stari, aj ti da ne čekaš, ja ću te zvat čim nađem, tu mi je negdi u papirima”.

Binarni ćorak – Pojedini korisnici vole biti sigurni da će problem biti riješen u najkraćem mogućem roku pa slijedom logičnog razmišljanja dolaze do jedinstvenog rješenja: u trenutku nastajanja problema zovu se dvi informatičke firme, pa ko prvi djevojci njegova djevojka. Sasvim je logično da je informatičar koji je osvojio drugo mjesto na natjecanju postao viceprvak i samim time osvojio vrijednu nagradu: binarni ćorak.

Groundhog ćorak – Određena vrsta informatičkih poslova kod korisnika jednostavno je takve naravi da se ne može odraditi “iz šuca” već da je potrebito da informatičar izlazi na teren nekoliko puta. Problem nastaje u trenutku kad informatičar shvati da nikad ni neće biti odrađen, jer je naletio na korisnika za kojeg je bilo najbolje da ga je sterao na početku u sto pičaka materinih i da je upotrijebio metak koji se zove…

… Dezerterski ćorak – Krenimo od kraja: koliko puta je informatičar prokleo svoju sudbu kletu i pomislio “dabogda mi žena oprala token s rebatinkama, kad san vako glup, bilo bolje da nisan nikad ima posla s ovin…” Znamo i sami iz iskustva da za određeni broj poslova informatičar izvuče zaključak da je bilo bolje da ih nikad nije ni započinja pa kaže “e, da mi je onda bila sadašnja pamet, kako bi ga glat odjeba”. Iskustvom i marljivim ispaljivanjem ćoraka svi informatičari viših činova dođu do uzvišenog stanja svijesti kad im se nakon jednog-dva susreta sa korisnikom aktivira haragei i kad bez puno filozofije dadu petama vjetra.

Kao što vidimo, raditi informatički posao nije nimalo lako i svaki informatičar teži da mu limes IĆ/IBM teži k nuli, međutim to je nemoguće. Pojedini neiskusni informatičari informatičke ćorke kompenziraju pucajući rafale bojevih metaka van radnog vremena, naveče, vikendom i praznikom kako bi nadoknadili “izgubljenu zaradu”, međutim to je apsolutno krivi put. Nadoknađivanje izgubljene zarade i općenito trčanje za parama stvara gubitak jedine stvari koju je nemoguće nadokanditi, a koja je najvrijednija: vremena. Svaki bogataš koji je radija i zaradija deset puta više nego šta mu triba na samrtnoj postelji shvati da je proćerdao život, da je potrošija vrime za kurac, zarađivajući pare koje će kad ga vrag odnese vesela rodbina zdrobiti po autosalonima, luksuznim hotelima i snobovskim dućanima, a ostatak će provući kroz nos.