226 Informatička Trepča

Moj život stvarno ne vridi 5 para. Dok ne napišen post maltretiraju sa svih strana “pičkat materna linčino, pa nije moguće dat se dva miseca nije dogodlo neko sranje na poslu za blog”, onda napišen post i miran san nekoliko sati, a onda kreću napadi “pičkat materna bezobrazna kako moš tako pisat“.

Tako san prošli post posvetija informatičkoj rađi zakurac i nako, usput, spomenija “teorijske informatičare” kad posli toga kombinirana vatra prema mojim položajima od dotičnih “šta sereš, pari da ti išta radiš na poslu” i “da nije nas koji prvo sve iscrtamo kurac bi vi znali di ćete provuć kabel” – jeste, vala, to je točno tako… da san u životu radija mreže kako je uprava zamislila dosad bi doktorira na proizvodnji parangala, jedino šta bi mi za svaki falilo jedno 150 metara trajine.

Da su mi samo teorijski informatičari rekli “pari da ti išta radiš na poslu” jebalo bi me se živo šta će ko mislit, ali kad san dotični izrijek čuja iz vlastitih redova skužija san da je došlo vrime da dokumentiram informatičkog operativca u borbenom dejstvovanju ne na prvoj crti informatičke bojišnice, nego kao pravi specijalac duboko zavučen u neprijateljske redove – točno u neprijateljskom stožeru.

Kako zadnjih nekoliko miseci borbeno dejstvujem koristeći za bazu isti prostor u kojem dejstvuje i moja squaw sa svojim preduzećem, logično je da određeni dio radnog dana provedemo zajedno za vrijeme kojeg ona radi svoj posal, a ja glumin da radin svoj posal u nadi da me ne pita da joj štoko pomognen.
Kad dobijen poziv za borbeno dejstvovanje dižem sidro i napuštam bazu brzinom Kirka Hammetta uz milozvuke svoje zakonite squaw “Di te sad vrag nosi?” – “Iđen kod korisnika zaradt koju kunu, šta ti misliš da mene firme plaćaju da lajen ode s tobon?” – “Ko zna di ti ideš, biće ideš kod koje raspuštenice šta ima firmu u stanu, ko zna koje ti strojeve servisiraš…” – “Muč tamo pičkat materna, da znaš šta ja sve radin po terenima spomenik bi mi digla.” – “Je, mogu mislit, sve dolaziš kući svaki dan crn od garbuna.”

Jutros je poslovni partner, također informatičar najvišeg kalibra, primio kriptiranu poruku od svog korisnika koja je nakon dešifriranja glasila “nema gugla nego this page cannot be displayed”. Uvidom u Veliku enciklopediju informatike pronašli smo da korisnik nema pristup internetu, a ugašena dioda na mrežnoj kartici na licu mjesta potvrdila je naše najgore sumnje: kabao koji vodi od korisnikovog sokoćala do zbornog mjesta svih kablova u firmi ima škerac koji treba biti lociran, saniran i testiran.

Ukoliko slučajno koji informatičar nižeg ranga ili teorijski informatičar sad kaže “neš ti posla, prominit patch kabel od mrežne kartice do switcha, i još su tribala dvojica otić” pogledajmo zajedno svjetlopise sa pripadajućim komentarima, a potom se uputimo kod najbližeg župnika da uplatimo misu i molitvu za sve one informatičare operativce koji riskiraju život, smrt, a u našem današnjem slučaju i koju srednjovjekovnu bolest, kako bi korisnici mogli lajkati, šerati i komentarisati za vrime radnog vrimena.

Prije svega standardni informatički disklejmer: infrastrukturu dotičnog preduzeća nismo postavljali ni cijenjeni kolega informatičar ni ja.

Dakle, informatički operativac koji je rastezao kabao od korisnikovog sokoćala do zbornog mjesta umjesto da je na google earth uzeja redalicu i izmirija koliko je skladište dugo, vjerojatno je metodom procijenjene visine objekta, duljine sjene i visine sunca nad obzorom izmirija jedno 20 metara manje UTP kabela nego šta je tribalo, što je ustanovio tek kad je kabel položio uz smrdljivu krovnu gredu. Nadalje, kad je već prdnuo u potok, umjesto da je štetu sanirao korištenjem RJ45 inline couplera nesretni informatičar je meni i cijenjenom kolegi ostavio pravu informatičku poslasticu: kraj kabela je nabacio na RJ45 utičnicu, a potom u nju spojio patch kabel od 10 metara kojim nakon 3 presjedanja IP paket napokon dođe do switcha.

Sve to skupa nalazi se na visini od nekih 5-6 metara od patosa, a jedini čvrsti objekti na koje bi se mogle nasloniti Stairway to Heaven su naslagane kante od smeća koje strpljivo čekaju da budu distribuirane na borbene položaje.

Srića, informatički operativac uvik ima u borbenom kompletu bar jedan ispravan patch kabel pa smo metodom supstitucije ustanovili da je dio od korisnika do utičnice ispravan.

226_1

Pogled kakav informatičar operativac samo poželjeti može, a kakav teorijski informatičar vidi samo na internetu. Držati u ruci vrhunski komad tehnologije, u okruženju kojem samo rijetki i pomno odabrani imaju pristup, metodom izravne observacije ustanovili smo da je onaj nesritnjak ipak pogodija dobru permutaciju od 8! koliko ih ima unutar UTP kabela.

226_2

Pravi informatičar operativac ne srami se niti se ustručava nasloniti svoj skupocjeni alat na sve dostupne površine, bez obzira kakve kulture rasle na njima. Bitno je napraviti posao, a ne baviti se modom i higijenom na radnom mjestu. Nek korisnik bude zadovoljan – to je bit postojanja svakog praktičnog informatičara.

226_3

Informatičar starog kova u akciji. Kao što vidimo čovjek je uredno ošišan, obrijan i općenito osoba čija pojava ulijeva povjerenje korisnicima. Snalaženje u najtežim situacijama i izvršavanje kompliciranih radnji na lokacijama od kojih bi i Bearu Gryllsu zastao dah svakodnevna je rutina ovih skromnih ljudi u pozadini svakog informatičkog sistema.

226_4

Kad je sve spojeno, na korisnikovu sokoćalu se veselo pojavio Google u programu Gugl Hrom. Manje bitno, ali pak vrijedno spomena: ikona na desktopu Shortcut to Skladište.exe se ponovo pretvorila u šarenu loptu što će korisnik vjerojatno ustanoviti za 3 tjedna kad bude ulazio u program od preduzeća.

Ukoliko još postoji koji teorijski informatičar koji nije skužija zašto su na teren išla dva operativca nek zastane na trenutak i odgovori na logičko pitanje: a ko je drža skale?

P.S. Nemoj slučajno da san koga utepija da je u gugl upisa “trajina”.