227 Jugoslovenski prosek

Prije nekoliko dana javija mi se u chat jedan korisnik, bolje rečeno beskorisnik jer samo nešto jebe, a još nisan vidija kune od njega, i pita me koji vanjski disk da kupi.
Taman san bija dobre volje zbog dobro kalanog parangala i vrlo bogatog ulova, pa reko sam sebi: “Pomozi čoviku, i tebi će +dragi bog+ pomoći ako budeš dobar.”
Pitan ja čouka jel mu to triba za arhivu podataka, kaže da je, i pošaljen mu link na model eksternog diska čije su koordinate bile na lokalnom maximumu funkcije (C+t)/$.

Međutim, korisnik koji do prije 17 sekundi nije zna razliku između vanjskog diska i vanjskog retrovizora odjednom se uzjogunio, zajapurio i općenito uznemirio. Kaže da ne valja jer da je velik i ružan. Kaže da on oće mali disk velikog kapaciteta jer ne želi da mu zauzme po torbe kad ide na godišnji, pritom ispaljujući otrovnu strelicu u mom pravcu “ali šta ja to tebi uopće objašnjavan, pari da ti znaš šta je godišnji…”

Sve u svemu, budući da je iz navedenog incidenta razvidno da je korisnik tipični “jugoslovenski prosek” došlo je vrime da se pozabavimo ovom problematikom, ter sve korisnike iz kategorije “jugoslovenski prosek” prebacimo u naprednu kategoriju “arhiver iz command prompta”.

Odma na početku da damo konačno rješenje: arhivski disk se ne seljaka okolo, ne posuđiva se prijatelju “da presnimi filmove”, čak mu se ni ne pokaziva koliko je “lijep” niti iz svoje ruke, ne drži se u škafetinu jer se škafetin miče, povlači i zapinje, s njega se ne gledaju filmovi na godišnjem, a pogotovo ne služi za razna testiranja i spajanja na čudne i egzotične USB portove.

Arhivski disk stoji u mraku na nepomičnoj polici, daleko od ruku, očiju i srca, ali ne i pameti. Da nebi ovo bila situacija kad iza znaka integrala stoji kobasica dx, a odma u idućem redu primitivna funkcija + C i da nebi neko reka “a di ti je postupak, dečko?”, priložimo i postupak i još jednom polučimo odličnu ocjenu i iz znanja i iz zalaganja.

No, prije postupka spomenimo i jednu informatičku zanimljivost koju znaju svi informatičari viših činova. Svi spominju kako je “proguglaj” prvi glagol ubačen u svakodnevni jezik koji je poteka iz informatike. To, naravno, nije istina jer kad smo mi stari informatičari koristili informatičke glagole, ona dvojica iz gugla još nisu ni obrucali.

– Aj pošalji mi na mail.
– Oću.
– Nemoj poslat nako, skidaće se 2 ure priko 14400, arjuj.
– Biće ti se ja u kući rodija, a kad ja nisan arjova?

Kad kažemo arhiva podataka pritom mislimo, naravno, samo na važne podatke što automatski znači da iz razmatranja ispadaju poslovni korisnici jer, budimo realni, ko normalan bi plaka i žalija da se sutra izgubu podaci o dugovima za doprinose i poreze ili kamate lihvarskom bankama, a da ne govorimo da bi svi bili najsretniji da se ošteti baza podataka adresa za punjenje poštanskih sandučića reklamnim smećem.

Ne postoje u Vasioni važniji podaci od privatnih podataka korisnika, od kojih su najvažnije slike. Amen. EOD. Lock.

Problematiku arhiviranja važnih podataka riješit ćemo koristeći jedini ispravni put, ovlaštenom informatičkom podjelom na 1, 2a i 2b gdje je 1 smještanje arhive na nadmorskoj visini 0, 2a spremanje arhive u Vasioni i 2b spremanje arhive u rudniku.

1 Voda do grla

Držanje arhive bitnih podataka na “Local disk (C:)” za sobom povlači i posljedice da dotična particija može biti oštećena uslijed djelovanja virusa, strujnog tsunamija iz kvalitetnog JNC napajanja ili pobrisana od strane neovlaštenog malog o’tete kojemu je računalo dano na reinstalaciju jer “sporo otvara gugl” ili “kad kliknem na internet explorer on mi napravi još jedan internet explorer”.

Imati arhivu bitnih podataka na radnom disku jednako je pametno kao nositi ušteđevinu od 10 kiloeura presavijenu u stražnjem žepu rebatinaka, a ukoliko je usput “Local disk (C:)” ujedno i SSD disk onda je držanje arhive na njemu jednako pametno kao i držanje iste ušteđevine u celofanu kutije Marlbora čiji kantun viri iz prednjeg žepa rebatinaka.

2a Nebu pod oblake

Nešto pametniji i oprezniji korisnici sve bitne podatke ne drže “na dohvat ruke” nego na nekoj od izdvojenih lokacija, što je vrlo korektan pristup, od koji su najpopularnije lokacije u Vasioni. Jedna od poznatijih Vasiona je Dropbox, međutim nije dovoljnog kapaciteta za škrte bračke đabalebaroše (u koje i sam spadam) jer ako korisnik želi pohraniti više od 2 GB onda treba calenzi bite.

No, međutim, nedavno je gugl značajno smanjija cijene svoje Vasione, tako da sada korisnik koji nema povjerenja u čajniz šit koji mu je uvalija lokalni distributer informatičke opreme ima mogućnost za tričavih 50 kn misečno raspolagati sa 1 TB prostora za pohranu podataka bez bojazni da će ikad prilikom pristupa istima dobiti poruku “Partition is not accessible. Access is denied.”

Ali… ali, budući da uvik ima korisnika koji će na sve ovo reći “Šta ću ja držat svoje privatne stvari tamo kod nekih firmi pa da oni to gledaju i šalju okolo” očito je da dotični nisu zaslužili odlazak u svemir, već protjerivanje sa lica zemlje u najdublje rudnike, da više nikad ne vidu ni sunca ni miseca.

2b U pećini

Svi korisnici kojima je Paranoik kršteno ime sve svoje bitne podatke neće držati ni na “Local disk (C:)”, a pogotovo neće držati u Vasioni jer žele imati apsolutnu kontrolu nad .džpeg datotekama koje su tagirane sa “ja”, “squaw” i “zguza”.

Takvi korisnici drže podatke na vanjskim diskovima, po mogućnosti u više primjeraka zbog dodatne sigurnosti, referencirajući se pritom na vic “Zašto matematičar nosi bombu u avion?” – “Zašto?” – “Zato šta je statistički nemoguće da će dvojica s bombom ući u isti avion.”

Vulgaris USB disk koji zadovoljava uvjete iz uvoda je sasvim dovoljan za većinu korisnika, međutim napredniji korisnici za arhiviranje koriste kombinaciju 2a i 2b, dok najzadrtiji pristaše 2b koriste NAS-eve sa 2 ili više diskova posađenih u neko iz bogatog izbora polja.

Primjetimo također da držanje arhive na bilo kojem obliku optičkih medija apsolutno ne dolazi u obzir jer pouzdanost pečenog DVD medija s vremenom se poprilično poklapa sa funkcijom f(x)=1/x.

P.S. Nemoj slučajno da san koga utepija da je u gugl upisa “arj”.