234 Popust na količinu

Hard disk Seagate Constellation 1TB SATA III 128 MB cache ST1000NM0033 – 1.000,00 kn

Zastanimo na trenutak i pogledajmo “behind the scenes” kako se došlo do ovih iljadu kuna maloprodajne cijene, ili 800 plus PDV, zavisi da li ga kupuje kupac koji odma broji keš na pultu ili kupac kojeg ćemo bar 10 puta zvati “jel, pizda ti materina, kaš ti men platit oni hard disk?”

Osnovni parametar za formiranje cijene je ulazna faktura koju će vrijedna tetka, u pauzi dok joj se osuši lak na livoj ruci, unijeti u prijemni list ovlaštenog programa za vođenje poslovnih knjiga. Nakon šta je iz četvrtog puta uspila izračunati MOL-ov rabat od 12,314159265% napokon je dotični disk osim fizički i knjigovodstveno postao dio skladišta.

Dodajući nabavnoj cijeni transportne troškove, troškove skladištenja i ljudstva i ostale sitne troškove disk dobiva svoju konačnu prodajnu cijenu – 1 kilokuna i veselo se izlaže na policu.

Matematičkom indukcijom sasvim jednostavno dokazujemo da ako 1 disk gušta 1 kilokuna da onda 2 diska guštaju 2 kilokuna i na kraju da n diskova gušta n kilokuna.

No, međutim, sve je to lipo i u skladu sa svim mogućim i nemogućim zakonima osmišljeno, zavedeno i prezentirano i sve je lipo i divno i krasno do momenta kad u igru klizećim startom ulijeće domaća životinja – kupac.

Sve šta je do tog trenutka napravljeno isti sekund se cepa u paramparčad, svi prirodni zakoni od tog trenutka prestaju važiti i trgovac je dužan pružiti kupcu na uvid ulaznu fakturu kako bi dotični sam formirao cijenu koja mu odgovara.

Pregovaranje oko cijene se u principu može voditi na 3 načina: Cjenkanje, Cigančenje i Popust na količinu. Cjenkanje je više-manje pozitivan stil pregovaranja jer se prodavač i kupac nađu ili na aritmetičkoj ili na geometrijskoj ili, rjeđe, na harmonijskoj sredini. Cigančenje je, kao što smo već ustanovili u postu br. 137, sranje i pišanje po nečijem biznisu.

Međutim, najveća opasnost i najveće negativne posljedice po nečiji biznis dolaze iz Popusta na količinu.

Za početak definirajmo navedeni fenomen: Popust na količinu je tražbina domaće životinje kupca koja se odnosi na traženje niže cijene robe ili usluge ali samo kod pravnih subjekata za koje je složenom numeričkom analizom kupac izračunao da ima duži kurac od njih.

Definicija je kompleksna i pomalo neintuitivna i zato ćemo je raščlaniti na sastavne dijelove koje ćemo potom derivirati kao konstante i rezultat tog deriviranja će biti popust kod svih pravnih subjekata koji pročitaju ovaj članak, a kod kojih bude zatražen.

No, prije toga napomenimo da ovaj fenomen nije vezan samo za informatiku, dapače, cijeli niz djelatnosti je ugrožen.
Iz definicije je (skoro) svima jasno da kupac traži popust samo kod onih pravnih subjekata za koje je izračunao da imaju kraći kurac od njega. Dakle količinski popust ne traži npr. od HRT-a iako svaki misec uredno plaća 0.08 kilokuna harača i tako godinama – dok ne crkne, jer ga samo smrt može osloboditi. Isto tako svaki dan u trafici kupuje Marlboro Flavor za 26 kuna i (ako se cijena ne promini) i za 314 godina će isto plaćati svaki dan 26 kuna, a šta je najgore – neće mu nakon 300 godina napušavanja na istoj trafici pasti na pamet da pita “daj jebo te grk popušija san dosad manu isovu, jel može šteka za 200 kuna?”

Isto tako navedeni popust se neće tražiti za plaćanje nameta “na pravdi boga” kao šta su Obrtnička komora ili akontacija poreza za dogodine. 

Nadalje, budući da kupac traži popust na količnu on u biti traži da mu dućan pokloni određeni broj artikala, odnosno određenu vrijednost. Pojasnimo. Recimo da jedan laptop gušta 3 iljade kuna. Kupac kupuje 10 komada i traži popust na količinu od npr. 10%. Zdravoseljačkim ili jedinim ispravnim jezikom rečeno: kupac traži od prodavača da mu pokloni jedan laptop. 

Dakle, nakon šta je proda didovinu, založija kuću, ženu i bubrig, naguzija se državnoj administraciji da ga misecima jebe zato šta je vatrogasni aparat 17,29 milimetara niže od propisanog, godinama strepi oće li mu koji inspektor jebati majku na pravdi boga “jer su im rekli da moraju naći nešto”, godinama gleda (i muči) kako radnici nose seminarske od glupe i line dice na USB stickovima i printaju ih sa njegovim tonerom – uza sve to još bi triba poklanjati robu. Ma idi bre u tri pičke lepe matere, napravi PayPal acc pa nek ti Čeki Čen poklanja hardver.

Nadalje, statistika je neumoljiva. Statistički gledajući vjerojatnost mogućih sranja na većoj količini robe eksponencijalno raste. Drugim riječima prema ovom parametru javljaju se dva negativna efekta: ogromna mogućnost sranja istovremeno sa manjom zaradom.
Isto tako mogućnost sranja na većoj količini usluge eksponencijalno raste. Građevinar će izbužati 100 rupa, naplatiće 80 a satraće alata ki da je izbuža 120. Pametni građevinar ne baulja po strijeli vremena ko muva bez glave, već je gleda odozgo i kad neki građevinar za neki posal kaže “Ne isplati mi se” onda to ne znači da je lijen ili da radi posal priko kurca već je, za razliku od babe Vange, doista pogleda u budućnost i vidija šta je tamo.

S financijskog aspekta popust na količinu je posvemašnja financijska katastrofa za nesretnog poduzetnika. Davajući popust na količinu jadni poduzetnik nije ništa zaradija nego je samo nabilda brutto promet za kurac. Tako da na kraju godine imamo situaciju da ga Porezna uprava veselo nazove “Vidi, vidi… vidi ti njega zamalo nam se provukao ispod radara. Sve ono ko nema se, a junak natukao 8 miljona kuna prometa.” – “Ali nije tako kao što izgleda, dobit mi je još manja ove godine, ja sam davao pop…” – “Ćuti bre. Sad ćemo mi lepo tebi da promenimo onu akontaciju poreza sa 500 kuna mesečno na dve hiljade. Pa sramota je brate da tolike pare vrtiš a nas da zaboraviš.”

Jedini koji istinski trljaju ruke su oni koji imaju direktne koristi od brutto prometa a to su šume, vode, jezera, rijeke, potoci i gospodarska komora.

Nesretnom poduzetniku ni sa psihološkog stanovišta nije lako. Treba sad godinama slušati “e, da ti nije bilo mene propa bi”, “e, kolko san ja u tebe napravija posla” i “aj, aj, ne pizdi na račun mene si napravija ako ne cili kat a ono bar kupatilo”.

Katkad koji od nesretnih poduzetnika pređe na tamnu stranu i u želji da preduhitri kupca jadnik sam složi popust na količinu. Tako dobijemo smiješne situacije da za kupnju 3 MS Officea na jednoj fakturi ostvarujete dodatni popust od 10 kn. Ma idi bre u kurac, platija bi 20 kuna više samo da nisan tu glupost pročita.

Iz svega navedenog jedini logički zaključak se nameće sam od sebe: Popust za količinu treba staviti van zakona i kao obaveznu stavku uvesti Posebnu cijenu za količinu. 1 laptop 3 iljade kuna – 100 laptopa 320 iljada kuna. 1 buža 100 kuna – 100 buža 12 iljada kuna. 

P.S. Nemoj slučajno da san koga utepija da je dobacija iz publike “Ali baba Vanga je sve pogodila”.