244 Balkanska posla

Stvarno ne znan čega me je više sram, toga da san do osmog razreda piša u krevet ili onoga kad me prije par godina squaw pitala “Jel Kike, znaš li ti ko je Eduardo da Silva?” – “Taljanski predsjednik?”.
Iz čega proizilazi ne samo da nisan zna ko je Eduardo da Silva nego ni taljanskog predsjednika.
Ali san uvik pazija da posal radin na način da me nikad ne bude sram obavljenog posla.

Bez obzira šta ja sra ode na blogu, prema svim svojim korisnicima se odnosim sa poštovanjem, dolazin kod njih kad god triba, rješavam im sve probleme za koje znaju i za koje ni ne znaju da ih uopće imaju, a to šta svako tolko neki od njih napravi škerac vrijedan službene zabilježbe to je više stvar evidentiranja, da se ne zaboravi.

Svaki korisnik mi ima neki parametar po kojem se ističe od drugih korisnika, recimo korisnik X najbrže plaća račune, korisnik Y uvik ima sranje petkom popodne, kod korisnika Z se može napušavati i srati u kancelariji do mile volje itd.

Ali korisnik, bolje rečeno korisnica, koja je na predstavljanju bukvara “Informatičar starog kova” prva stala u red i kupila prvi bukvar, to se ne zaboravlja. Ta korisnica uvijek ima posebno mjesto u mom srcu i uvik pazin da joj prilikom ispostavljanja fakture udrem popust bar 6,022% jer vjernost treba nagraditi.

Dakle, dotična dugogodišnja korisnica, ponosna vlasnica bukvara sa serijskim brojem 000000001, je odlučila da svoju profesionalnu karijeru zaokrene za dva Pi trećina ter da osobno provjeri na koji način će je država zajebavat u novoj djelatnosti. Pameti ima, iskustva ima, ovlašteni lični računar sa pripadajućim ovlaštenim softverom također ima a šta je najbitnije: informatičkog stručnjaka koji će sve to usvirati također ima – mene.

Budući da nešto ipak nije imala, u samom jeku visinskih priprema za pokretanje novog biznisa morali smo se pozabaviti legalnim pribavljanjem tog detalja koji je među širom populacijom poznatiji kao POS printer.

Posjet uglednoj lokalnoj trgovini klima, dronova i IT opreme urodio je plodom. Olakšana za 1/Pi Bitcoina korisnica je postala vlasnica glancik novog u celofanu POS printera renomirane marke Birch. Vrlo napredan uređaj koji se na PC može spojiti USB, serijskim i patch kabaoom. Šta bi reka naš narod “da još ima bužu od po cola dib mu bija kraj”.

Uspješnu kupnju uređaja smo proslavili ispijanjem kave na šibenskoj špici, držeći printer na stolu tako da svi vide i pucaju od zavisti “Ajme blago njima”.

Taman kad san nakon 20 godina pomislija da san više vidija sve prilikom instalacija najegzotičnijih komada hardvera na najopskurnije operativne sustave uleti mi greška prilikom instalacije ovog sranja od POS printera.

Uzgred budi rečeno, instalacija modernog hardvera na moderna računala opremljena modernim operativnim sustavima se više-manje svodi na klik-next-finish.

Pa dobro pička mu materina, posal zbog kojeg san doša je triba trajat 2 minute uvr glave a ja se već uru vrimena jeben i kurac. Dobro, uvik ima parametara koje pritom triba uzet u obzir: prirodno san glup i očito da je za mene lopata a ne informatika, prvi put instaliran ovakav tip printera, Saturn upravo prolazi priko Oriona a znamo da to nije dobro za neusvirane USB kabele.

Uostalom vid mene budale, koji kurac se uopće jeben sa USB kabelon, pa printer ima RJ45.

Da mu jebeš majku neb proradija.

Dobro čekaj, jel moguće da se ja jeben sa instalacijom šugavog POS printera cilo jutro i još se nisan maka s mista? Jebemu mater ili san ja stvarno glup ili ovi printer ne valja. Moran zapalit jednu da razmislin šta bi od to dvoje bilo vjerojatnije.

Korisnica, još uvijek u dubokoj vjeri da će sve biti u redu i da je moj povremeni izrijek “jeba ti pas mater tajvansku” dio standardne informatičke procedure, izađe na vrata i napravi svjetlopis mog napušavanja za vrijeme kojeg je glavna misao bila “koja mu je pička materina?” ter ga objavi na fejs uz komentar “evo ga komene, napušava se”.

244_1

Ništa, provaću još jedan put ako ide ide ako ne ide goni ga u pičku materinu.

– Slušaj, ode je neki problem kojeg ne mogu riješit. Ovaj printer i laptop triba odnit tamo u dućan pa nek on prova pizda mu strinina. Zva san ga maloprije i reka je da se to jako jednostavno instalira. Pa kad je jednostavno nek onda instalira. Ja sad stvarno moran ić jer će me ovi razapet.
– OK

Podvijena repa napustija san bojno polje i uputija se prema korisniku koji je sigurno već nabrušen da mi ga zbiči “dobro ti je ovo po pure, čekan te cilo jutro ki budala”.

Poziv vesele korisnice koji san primija idući dan “Prijatelju sve riješeno, on mi je instalira printer” dodatno je učvrstija moju odluku da se okanem ćorava posla i odem čuvati ovce, uzgajati ambroziju ili neku drugu djelatnost sukladnu mojim skromnim intelektualnim sposobnostima.

– Aj neka, glavno da je riješeno i da printer radi
– Al isto nije u redu, naplatija mi je 100 kuna
– A jebemu mate, štaš sa…
– E, znaš, i zaminija mi je printer za novi

Oca mu jebem prevarantskog, proda je ženi krepani printer i prilikom reklamacije joj još uzeja 100 kuna. Ma mi smo kurac Evropa, za nas je Zair Švicarska.