User Manual

Jeben ja nikidan ženu, jeben, jeben, a ona će “ajde svrši više piša mi se, a i centrifuga je gotova moran ić rastrit robu čekala san buru 3 dana”. Taman pomislin na Milanku Opačić da mi brže dođe svršit, kad zazvoni mobitel. Ko sad zove u ovu uru nenajavljen jebem li mu sve, take smo mi ’91 bacali u fošu. Ko bi drugi bija nego veseli korisnik kojemu se opet nešto razjebalo samo od sebe i koji je naša za shodno da vesele vijesti odmah prenese svom voljenom informatičaru.

Dosad san događaje sa korisnicima i njihove bisere opisiva pojedinačno kako bi čitateljstvo steklo dojam u kojim neljudskim uvjetima informatičari rade, međutim došlo je vrime da se korisnička strana sažme u jedan članak, članak koji bi svaki korisnik triba pročitati, zapamtiti i strogo ga se pridržavati. Budući da san dosad napisa upute za kolege informatičare (Upute za rad u prodaji i Upute za rad u servisu) bija bi red da i korisnici dobiju svoj bukvar, bukvar u kojem će biti smjernice za bolji odnos na relaciji beskorisnik-informatičar. Kolege informatičari, zahvaljivati se možete kasnije.

Prije

Prije nego kontaktira informatičara korisnik mora odlučiti kojim komunikacijskim kanalom će ga kontaktirati i kada, s naglaskom na kada. Telefonski poziv je sasvim u redu za hitne intervencije, za ostale toplo preporučam email. Vjerujem da ćete se složiti s tvrdnjom da zvati čovika u subotu popodne da dođe u sridu ujutro nije u redu. Šta se tiče hitnosti postoje dvi vrste hitnosti: hitnost sranja i hitnost gluposti.

Na hitnost sranja mi informatičari nikad nemamo zamjerke, to nam je u opisu posla. Recimo “riknija je switch” je tipični primjer hitnosti sranja, korisnik nije moga utjecati na to sranje. Ali “isteka mi je certifikat” je tipični primjer hitnosti gluposti. Informatičara se ne zove nakon šta je ActivClient 45 dana iskaka i obavještava da ističe tog i tog dana, već puno ranije. Budući da se hitnost gluposti naplaćiva po posebnim tarifama, lopta je na korisnikovoj polovici terena.

Strogo je zabranjeno zvati informatičara i reći mu “nešto mi piše na ekranu”. A pogotovo ako informatičar pita “šta piše?” reći “ne razumin se ja u to, najbolje da ti dođeš i vidiš”. A za “pisalo mi je jutros kad san upalija kompjuter nešto na ekranu” propisana je smrtna kazna. Ko ne zna sva slova misto mu je u prvom osnovne, a ne u kancelariji.

Osim “nešto” također je najstrože zabranjeno upotrebljavati izraze poput “samo”, “sekunda”, “minut” i “usput”.

A ono na šta će vam svaki informatičar profesionalac isti sekund poklopiti slušalicu je “ne radi mi crack za AutoCAD”. A ako je usput još i nervozniji tip postoji mogućnost da vam dođe na vrata i opali vas matrakom priko kostiju. Nisan još nikad čuja da je neko zva automehaničara “Ne mogu upalit ovaj Passat šta san ga jučer ukra, bit ti moga doć bacit oko?”

Korisnik mora ili znati ili znati di su zapisani na papiru svi relevantni podaci vezani uz korištenje računala i informatičke opreme. To uključuje korisnička imena, šifre, pinove, jamstvene listove i točne fizičke lokacije mrežnih uređaja. Ako je prijava hardverskog incidenta da je printer koji se nalazi na 192.168.1.88 proguca papir to znači da informatičar nije doša kod korisnika odraditi “Ilegalac u Zemunu” nego da je dobija točne smjernice da se predmetni uređaj nalazi “u hodniku iza kantuna kod pitara sa crvenim cvićem”, jer mi informatičari ne razlikujemo biljke po vrstama nego po grupama: cviće, zelje, grmlje i borići.

Za vrijeme

“Za vrijeme” podrazumijeva dvi situacije. Situaciju kad informatičar rješava problem kod korisnika i situaciju kad informatičar povuče uređaj u servis. Te priče “odnija ga je sobon samo da može bolje naplatit, sigurno je tribalo samo nešto kliknit” obisite mačku o rep, niti jednom normalnom čoviku se ne brankelja uređaj okolo i dolazi kod vas dva puta da bi naplatija 100 kuna više.

Prilikom situacije kod korisnika korisniku je najbolje da se makne i pusti čovika da radi, prethodno ga usluživši sa pepeljarom i kavom. Osim ako nije zgodna žena ili muškarac koji zna nacrtati “C” iz rješenja neodređenog integrala u Kartezijevom koordinatnom sustavu. U tom slučaju može ostati i razgovarati o primitivnim funkcijama (ako je muško) ili ostati i izgledati lijepo (ako je žensko).

Prilikom situacije povlačenja uređaja u servis strogo je zabranjeno zvati informatičara, požurivati, vršiti pritisak, stvarati stres i pitati kad će biti gotovo. Iz dva razloga. Prvi je šta se ni nama neda da nam vaše govno u servisu danima zauzima misto i troši struju, a drugi je šta ne zovete ni doktore niti ih davite ka će vam izličiti babu, a pogotovo jer ste im unaprid dali 500 Eura samo da je uzmu na servis.

Kad bude gotovo bit ćete obaviješteni.

Poslije

Ovo “poslije” je jako jednostavno: plati račun do datuma valute.

“Nisu meni platili”, “Zaboravio” i “Skupljamo za plaću” su rečenice koje nas informatičare apsolutno ne zanimaju i apsolutno nas boli kurac za njih.

Možda će vam biti šok kad čujete, ali i mi informatičari smo ljudi koji imaju familje, žene, dicu, pičke materine i bez obzira koliko bili pametni i snalažljivi još nismo smisili način kako da jedemo zrak.  

P.S. Nemoj slučajno da san koga utepija da je u Bing upisa “Ilegalac u Zemunu”.

Update 19/11/2018 – jutros ja kod njih dvi u kancelariji (uz napomenu da je Prva uredno prijavila softverski incident iz “Prije” nekoliko dana ranije na mail, da su iz “Za vrijeme” zaslužile da budu u kancelariji dok ja radin i da su vrlo uredni u ispunjavanju obaveza iz “Poslije”), radin za kompjuterom od Prve, a Druga sidi za svojim kompjuterom. Druga: “Nu Kike, nešto mi piše na ekranu.” – Prva: “Muči vrag ti jezik odnija, sinoć je napisa na blogu da nesmimo koristit rič nešto.” – Druga: “Ajme oprosti, nisan stigla pročitat novi post.”